Da “nema hljeba bez motike”, može potvrditi nekoliko odbornika iz gradskih opština Golubovci i Tuzi, koji su, pored donošenja odluka u lokalnim parlamentima, godinama vrsni poljoprivrednici i stočari.
Među rijetkima u golubovačkom parlamentu, koji se uspješno bavi poljoprivredom i stočarstvom je odbornik DPS-a Predrag Anđušić iz Golubovaca, koji četiri godine ima farmu krava sa šest muznih grla i po jednom ili dvije steone junice.
“Proizvodim mladi sir. Prodaja dobro ide, a to što zaradimo nam dobro dođe da popunimo kućni budžet i platimo režije. Velika smo porodica...Imam suprugu, četvoro djece, majku i oca, i osim djece, koja su još mala, svako pomaže oko obavljanja poslova, u skladu sa mogućnostima”, kazao je Anđušić.
Predrag, koji je zaposlen u Službi zaštite i spasavanja, kaže da za obaveze na imanju i farmi uvijek nađe vremena, ali da bi se teško moglo postići bilo šta bez pomoći porodice.
“Naročito je zahtjevan rad oko stoke. Tu ima posla i ujutru i naveče, nema neradnih dana, ali nije lako ni u poljoprivredi”, kaže Predrag. Anđušići, uglavnom, proizvode lubenicu i pipun, a s jeseni sade i bijeli kupus.
Među vrijednim poljoprivrednicima iz GO Tuzi je i Željko Milić (SNP), koji je među prvima, prije 15 godina napravio plastenike.
“Počeo sam sa 1.000 kvadrata, a sad imam 3.500 kvadrata. Vremenom sam proširio proizvodnju i vani, te već godinama na 10 hektara sadim kupus, krompir, pipun, crvenu papriku”, priča Milić.
Na imanju Milića u Pothumu su svakodnevno angažovana tri do četiri radnika, uglavnom stranci, a pomažu i supruga, sin i snaha.
Nakon uspjeha u poljoprivredi, Milić je od prošle godine osnovao farmu svinja i prodao prvih 10 tona kvalitetnog mesa.
“Još se učimo tom poslu...Želio sam da proizvodim zdravu hranu, koja nema veze sa ovom iz uvoza. Ljudi malo znaju o uvoznoj hrani, a i budžeti su im mali. Ne gledaju mnogo na kvalitet, nego na cijenu. Što je jeftino, ne može biti nekog kvaliteta”, smatra Milić.
Milići ove godine planiraju da proizvedu 20 tona svinjskog mesa, a Željko tvrdi da mu reklama ne treba.
Milićev partijski kolega iz zetskog parlamenta, Srđan Raičević, se godinama bavi plasteničkom proizvodnjom, a na pijacu najčešće iznosi paradajz, papriku, salatu i boraniju.
Raičevića, koji je po struci profesor biologije, je za bavljenje poljoprivredom, motivisalo i to što je “do juče imao tri studenta”.
“Prolije se dosta znoja i muke...Naša ulaganja su uvijek veća u odnosu na proizvođače iz okruženja. Znam da je građanima skupo, ali domaća poljoprivreda je opterećena uvozom”, kaže Raičević.
Domaćim poljoprivrednicima je, smatra Raičević, sve u startu skuplje za 20 do 30 odsto, jer u Crnoj Gori nema fabrike koja proizvodi sjemena, te mnogi ne uspiju da povrate ni ono što su uložili.
“Zato je sve sve više njiva u Zeti koje su zarasle u korov. Nekada su Zeta i Malesija hranile cijelu bivšu Jugoslaviju, a danas ne možemo biti konkurencija ni na podgoričkoj pijaci”, kazao je Raičević.
Čunmuljaji generacijama žive od poljoprivrede
Dugu tradiciju bavljenja poljoprivredom, već četiri ili pet koljena, ima i porodica odbornika GO u Tuzima, Smailja Čunmuljaja (Građanska inicijativa). U početku su se, kaže, bavili samo ratarstvom, da bi kasnije prešli i na povrtarstvo.
Iako po struci mašinski inženjer, Čunmuljaj sa porodicom u 2.000 kvadrata plastenika, zimi proizvodi salatu i spanać, a ljeti paradajz, papriku i krastavac.
“Mlađi sin studira Poljoprivredni fakultet u Tirani, kćerke su se udale...Radimo i ne predajemo se”, poručuje Smailj.
Čunmuljaj ima iskustva i u stočarstvu, koje je stekao na svojoj farmi, od dvadesetak krava i desetak priplodnih junica.
“Počeo sam ozbiljnije da se bavim proizvodnjom mlijeka...Bavim se i stočarstvom kada sam vidio koliko je usko tržište za prodaju poljoprivrednih proizvoda. Mada, i kao proizvođač mlijeka se suočavam sa 'skučenim prostorom', kada je zarada u pitanju”, kazao je on.
Galerija
Bonus video:
