Istrčati maraton jedan je od navjećih sportskih napora, ali maratonci često kažu da to mogu mnogi ukoliko su spremni da ulože dosta vremena i truda.
Isto to tvrdi i prosesor fizičkog u Gimnaziji “Tanasije Pejatović” u Pljevljima Danko Despotović, koji je nedavno odlučio da se nakon brojnih istračanih polumaratona prvi put oproba u najtežoj atletskoj disciplini - trci na 42 kilometra i 195 metara.
Za prvi maraton, četrdesetčetvorogodišnjak izabrao je Ljubljanski, na kojem je ove godine u raznim disciplinama učestvovalo oko 21.000 takmičara.
Iako je po rezultatu od 4 sata i 11 minuta daleko ispod vremena koje je ostvario pobjednik, Despotović kaže da je ponosan.
Dionicu od 10.000 metara istrčala je i Dankova kćerka Teodora koja je u posljednje vrijeme vrijedni pratilac oca i učesnica više polumaratona.
“Trčati maraton je vrlo naporno, ali osjećaj koji ispunjava čovjeka kada se završi - teško je opisati. U životu uvijek radim ono što me ispunjava, a trenutno je to trčanje. Želim da mojim primjerom pošaljem neku poruku, da ostavim trag, kako bi mojim primjerom krenuli mnogi mladi ljudi. Trčanje sigurno unapređuje zdravlje i moja je poruka svima da se bave nekim zdravim stilovima života”.
Maraton je dugoprugaška olimpijska disciplina, trči se ulicama, u dužini od 42 kilometra i 195 metara.
Naziv maraton dolazi od legende o Filipidesu, grčkom vojniku, koji je trčao od grada Maratona do Atine da javi da su Persijanci poraženi u Maratonskoj bici...
U svijetu se svakodnevno povećava broj gradova koji organizuju maratone, a raste i broj takmičara. Najviše je rekreativaca koji ne trče za slavu i novac, već radi zadovoljstva.
“Pridržavao sam se nekog svog ritma do nekih 27-28 kilometara, ali onda je počeo da opada tempo trčanja. Ni jednog trenutka nisam pomišljao da odustanem jer sam vjerovao u sebe - da sam se dobro spremio i da mogu istrčati maraton. Dosta je ljudi odustalo koji su imali grčeve u nogama i druge krize”.
Despotović priča da zna samo još pet ljudi iz Pljevalja koji su istrčali maraton.
Pripreme za maraton nisu jednostavne i traju više mjeseci kako bi se takmičar što bolje pripremio da izdrži veliki napor.
Profesor kaže da se pripremao u gradskom parku u Pljevljima.
“Jednom sam trčao od sela Boljanići do Pljevalja, u dužini od 22 kilometra i do sela Glisnice i nazad. Trčao sam i dionice po gradu, do termoelektrane i ‘Vektre Jakić’. Vikendom se trče te velike dužine, a najviše tokom treninga - 32 kilometra. Princip je da se nedeljno rade minimalno tri treninga dionice, tempom kojim će se trčati trka, a vikendom što veća dužina. Dužina počinje minimum sa 16 kilometara i penje se do 32 kilometra za tri nedjelje”.
Tokom trke, učesnicima je dozvoljeno osvježenje na svakih pet kilometara.
“To se zove okrepa na kojoj ima voda, na boljim maratonima energetska pića koja vraćaju izgubljene elektrolite, banana, pomorandži, čokoladica. U Ljubljani su bili i gelovi i preporučljivo je da takmičar koristi dva ili tri gela kako bi vratio energiju jer je velika potrošnja. Tokom trke sam potrošio oko 3.600 kalorija”.
Kaže da je nekoliko dana poslije trke potrebno da bi se organizam oporavio.
“Poslije dva-tri dana vratio sam se u normalu. Imao sam upalu prepona, ali je sve brzo prošlo”.
Priprema se za Beograd, želi da trči i ultramaraton
Despotović priča da je tokom trke upoznao i čovjeka starog 75 godina koji je u Ljubljani trčao stoti maraton.
Kaže da se nada da će biti redovni učesnik maratona, a već se priprema za beogradski, koji će se održati na proljeće.
Želja mu je da istrči i atinski maraton koji se organizuje na stazi po kojoj je trčao i Filipides.
“Želja mi je da u naredne dvije tri godine istrčim i ultramaraton koji podrazumijeva trku od preko 100 kilometara. To je kombinacija trčanja i hodanja. Zahtijeva pripremu od najmanje pola godine ili godinu. Nadam se da ću uspjeti u tome”.
Bonus video:
