U Mojkovcu se već tri godine voli i igra golf, prvo po livadama oko grada, a od nedavno i na travnatom terenu bivšeg jalovišta. Mojkovčani su brzo savladali osnove tog sporta, koji će od naredne godine biti ponovo uvršten u olimpijske i koji je, uz fudbal i košarku, jedan od najpopularnijih sportova na svijetu sa oko 50 miliona igrača.
Dragan Ašanin, koji je golfer četiri godine u beogradskom klubu „Sava“ u rodni Mojkovac donio je ideju, a sugrađani su iznenađujuće rado prihvatili. Ubrzo je počelo i osnivanje Golf kluba(GK) „Brskovo“. Sada se na prostoru bivšeg jalovišta bijele zastavice i prolaznicima često izmame nevjericu. Tako da i strani turisti svrate i neplanirano ostanu na terenu po nekoliko sati. Odigran je i prvi turnir, tokom prošlog vikenda.
Sada u GK „Brskovo“, čiji je selektor Veselin Lašić, ozbiljno rade da privedu kraju sitne formalnosti oko formiranja kluba, a imaju i teren sa devet rupa. Prostor je ustupila Opština, Komunalno pomoglo da se taj prostor očisti od smeća, a dobili su i prve donacije polovne opreme.
„Golf se igra na terenu sa 18 rupa, a mi igramo dva kruga po 9, koliko smo uspjeli da napravimo, što nas je koštalo ukupno 18 eura. Pravi golf teren je površine od 55 do 75 ha, mi smo bilo maštoviti pa igramo od hotela Dulovića do preko magistrale i iz Polja prebacujemo lopticu preko Tare. Prijatelji iz Las Vegasa poslali su nam torbe, Vesko Kruščić iz Kopenhagena i braća Jeknić iz Čikaga nakoliko garnitura, Mićo Radević iz Kande nam je takođe poslao dosta opreme. Nedavno je sa nama bio i najbolji crnogorski golfer Goran Radonjić iz Bara. On je našim momcima poslao garnituru štapova, dao im loptice, rukavice. ... .”, kaže Petar Peković , predsjednik GK „Brskovo“.
Teren je uređen zahvaljujući maštovitosti i trudu Aleksandra Veljovića, a među Mojkovčanima kojima golf ulazi u krv su i Rade Đorđević, Petar Pašić, Vesko Marković, Mićo Marković, Nebojša Bogavac, Goran Satnišić, Miloica Lalević, Vesko Pašić, Milovan Božović, Vesko Pašić... Golf, sport za koji je poznato da ima preko 4.000 pravila, privukao je i tri dame Anitu Zejak, Tinu Stanišić i Selmu Šehović, ali i mnogo tinejdžera. Na mojkovačke terene dolazi Bjelopoljac Sejo Franc, koji je završio golf akademiju , ali i mnogi drugi sa sjevera Crne Gore.
Mojkovčani priznaju da su preskočili neka faze učenja sporta, kojeg su, kako se vjeruje, prije više od 500 godina osmislili škotski pastiri, a zatim prihvatila i aristokratija.
„Kada se počinje, golf se igra najmanjim štapom, to jest onim koji najkraće baca, onda se koristi štap za bacanje do 10 m („čipovanje“) i, tek na kraju, poslije godinu dvije, uzima se „drajver“, kojim se na svjetskim prvenstvima baca i preko 550 m. Mojkovčani su insistirali da odmah počnu sa drajverom, pa smo krenuli naopačke“, priča Peković.
Oni koji već ne mogu bez golfa u Mojkovcu kažu da ih fascinira što u tom sportu, ako ni u jednom drugo, uvažava se drugi na terenu. Ničim se ne smije poremetiti koncentracija onog koji se sprema da udari štapom lopticu, pa se čak ni sjenka nekog drugog ne smije naći na putanji loptice.
„Cijela partija, koja traje i do pet sati, igra se recimo za jedan lijep udarac, ako ga bude, jer to nije lako. Poslije se o tome priča, čestita kolegama, komentarišu udarci. Sasvim sigurno golf izgrađuje ličnost, popravlja manire. Kažu da poslije bavljenja golfom, nijedan čovjek ne može biti lošiji, već samo bolji“, kaže Peković.
Golf zahtijeva maksimalnu koncentraciju, ali i „olabavi čovjeka“, smatra on.
Ašanin dodaje da je to sport etikecije, bontona, manira i odličan je protiv stresa. U tom gradu namjeravaju da golf teren uvrste i u turističku ponudu, što će, svakako, biti osvježenje, bar kada je riječ o onome što gostima nudi sjever države.
Anegdote : “Eno loptice dva metra od krave ako se krava ne pomjeri”
Mojkovčani su prvi put zamahnuli golf štapom na livadama u okolini grada, a te početke pratilo je i mnogo smijeha i anegdota koje su, kaže Ašanin, bile neizbježne kada se spoje taj sport i sjevernjački humor.
„Sjećam se da smo jednog našeg drugara pitali dokle je to dobacio lopticu, a on odgovrio „Eno, do tate“. U stvari, loptica je pala blizu groblja, gdje je sahranjen njegov otac. Drugi je pak, objašnjavajući gdje je loptica pala rekao: „Dva metra od one krave, ako se krava ne pomjeri“. Ili, na primjer, naš duhoviti stariji sugrađanin Nikola Šćepanović, koji se često u kafani druži s nama, kad smo ga pitali za mišljenje o tome što igramo golf kazao „Ako, ako, pa to je naša tradicija“- priča Ašanin.
Bonus video:
