Spalionica ili energana na otpad, koja bi se najvjerovatnije nalazila u Nikšiću, najgora je opcija koju pruža Državni plan upravljanja otpadom (DPUO) i u ekološkom i u ekonomskom smislu, ocijenili su domaći i strani eksperti.
Pored dvije opcije, koje predviđaju formiranje tri, odnosno pet regionalnih centara za upravljanje otpadom, u DPUO je predložena i opcija centralnog regiona za upravljanje otpadom koji će obuhvatiti čitavu državu, a uključivaće postrojenje za termičku obradu otpada.
“Ta opcija je diskutabilna jer su uzorci i ekonomske analize bazirane na tehnologijama spalionica, koje su u EU prevaziđene, a ako ćemo imati drugi blok Termoelektrane, ne vidim šta će nam spalionica koja proizvodi energiju”, ocijenio je direktor Ekološkog pokreta “Ozon” Aleksandar Perović.
On je kazao da se time, između ostalog, produbljuje jaz između države i lokalnih uprava, jer daje mogućnost da opštine rade neke stvari koji nijesu usklađene sa Zakonom o upravljanju otpadom.
“Ta opcija otvara mogućnost da bilo koja lokalna samouprava nađe investitora i otvori centralno postrojenje za čitavu Crnu Goru, napravi dogovor i uveze neku zastarjelu tehnologiju, da bi neko oprao pare ili napravio neku kombinaciju. Može se očekivati da sjutra neka spalionica završi u Crnoj Gori za gotovo nikakve pare, samo da bi se neko oslobodio te zastarjele tehnologije”, smatra Perović.
On je naveo primjer postrojenja za otpadne gasove na Željezari, koje je uvezeno kao novo, ali se zapravo nikada nije moglo instalirati onako kako je projektovano.
“Crna Gora je mala teritorija i ovolike količine otpada ne mogu biti zanimljive za bilo koga, osim za neku regionalnu priču. Mi smo od početka zastupali regionalne načine rješenja problema, jer ukoliko u bilo kojoj većoj zemlji sa većim brojem stanovnika, koja ima veće količine otpada, izgradi savremeno postrojenje koje bi imalo sve ekološke standarde, sigurno bi se stvorila potreba za novim količinama otpada iz zemalja regiona”, kazao je Perović.
Naveo je primjer Norveške, koja uvozi velike količine otpada iz Švedske, kojoj se ne isplati da ima takvo svoje postrojenje, a Norveška ne bi mogla da ga održi bez dodatnih količina otpada.
“Operativni troškovi su zasnovani na osnovu jedne opcije. Treba razlikovati klasičnu spalionicu, koja je uzeta u obzir u DPUO, jer je to tehnologija stara 30 godina, od novih tehnologija, koje prerađuju različite vrste otpada i od njega ne prave samo energiju, već vi birate hoće li to da bude biogas ili građevinski materijal...”, kazao je Perović.
On je naveo kako je više od 70 lobista u posljednje vrijeme imalo razne prezentacije, među kojima i one koje nemaju nikakvih nusproizvoda osim ugljen-dioksida.
“To se može regulisati filterima, ali to su skupa postrojenja za koja je potrebno najmanje 60.000 tona otpada godišnje, a mi ne možemo garantovati da to postrojenje bude isplativo”, kazao je Perović.
Azra Vuković iz “Grin Houma” saopštila je da bi se, osim toga što je izgradnja ovakvog postrojenja veoma skupa, operativni troškovi višestruko uvećali, posebno zbog prevoza otpada do ponuđene lokacije.
“Potencijalna izgradnja postrojenja imala bi jako negativan efekat sa aspekta svijesti građana o potrebi smanjenja količine otpada koja se proizvodi kao i potrebi selektivnog odvajanja otpada i njegove reciklaže. Na taj način bi se ušlo u dugoročni krug povećane proizvodnje otpada koji bi služio za spaljivanje, a koji bi imao i jako negativne posljedice po životnu sredinu”, navela je Vuković.
Kazala je i kako spaljivanje otpada proizvodi mnogo toksičnih materija koje su štetne po ljudsko zdravlje, a čak 25 odsto preostalog pepela i šljake trebalo bi deponovati.
Lako može biti uzrok incidenta sa ozbiljnim posljedicama
U Strateškoj procjeni se navodi da je takvo postrojenje vrlo osjetljivo kada su u pitanju greške prilikom upravljanja objektom i lako mogu postati uzrok akcidenta s ozbiljnim posljedicama.
"Opcija može imati nepovoljne učinke usljed niza mogućih akcidenata (tokom rada postrojenja, odlaganja ostatka nakon termičke obrade i transporta otpada na velike udaljenosti). Štaviše, centralizirano rješenje učiniće čitav sistem upravljanja otpadom na području Crne Gore zavisnim o kontinuiranom i neprekidnom radu jednog postrojenja za termičku obradu otpada”, kaže se u SPU. Strani eksperti su naveli da je nemoguće predvidjeti šta će se dogoditi sa sistemom upravljanja otpadom, ukoliko dođe do zaustavljanja rada postrojenja radi sprovođenja redovnog održavanja, ili kao rezultata mogućeg akcidenta ili drugih faktora, kao što su ekonomski ili pravni.
Stranci kažu da je to veoma rizično
Strani eksperti, koji su radili Stratešku procjenu uticaja na životnu sredinu DPUO tu opciju su ocijenili kao “vrlo rizičnu”.
Jedan od autora Strateške procjene uticaja na životnu sredinu Državnog plana Daniela Klaić Jančijev kazala je da je taj predlog u ranoj fazi idejne koncepcije, te su bilo kakvi parametri ovakvog objekta i dalje nepoznati.
“Iz onoga što se može zaključiti o mogućem projektu, ova opcija bi se mogla suočiti s nekoliko značajnih rizika kako tokom svog redovnog rada, tako i tokom akcidentne situacije.
Najvažnija pitanja su mogući uticaji i rizici za kvalitetu vazduha, tla i vode, te posljedično ljudskog zdravlja”, kaže se u tom dokumentu.
Bonus video:
