Protesti pomoraca- brodskih električara koji su nezadovoljni uslovima što ih propisuje aktuelni crnogorski Pravilnik za sticanje zvanja i ovlašćenja u pomorstvu, rezultirali su time da je država odlučila da ipak djelimično ublaži aktuelne standarde za dobijanje takozvanog ETO III/6 sertifikata.
Po međunarodnoj STCW konvenciji, od 1. januara 2016. posjedovanje nacionalnog ETO breveta sa oznakon III/6 obavezno je za sve pomorce- brodske elektrotehničare.
„STCW jasno propisuje da države svojim pomorcima elektrostruke, koji su do dana stupanja na snagu te konvencije imali najmanje 12 mjeseci plovidbenog staža tokom posljednjih pet godina, po automatizmu izda ETO III/6 brevet. Crna Gora međutim to ne čini, već svjim Pravilnikom traži da mi svi koji imamo višegodišnje iskustvo na pozicijama glavnog brodskog elektro-oficira, prije dobijanja sertifikata, prođemo dodatnu obuku od 360 sati na Fakultetu za pomorstvo u Kotoru i nakon toga polažemo devet ispita pred nadležnom komisijom Ministarstva pomorstva. To je van svake pameti jer Crna Gora ovako pokušava da nametne standarde koji su iznad opšeprihvaćenih u svijetu“, kaže chief officer electrician sa italijanske kompanije „MSC Cruises“ Špiro Vujošević.
On naglašava da bi, ukoliko se sprovede u praksi ono što je zamislila naša državna administracija, on i njegove kolege morali da u školskim klupama i polaganju ispita „potroše“ najmanje pola godine i izlože se troškovima od oko pet hiljada eura po čovjeku, kako bi dobili nacionalni ETO brevet. To je za neke od njih, posebno one koji rade u tzv. of-šor industriji brodova koji opslužuju naftne platforme, prosto nemoguće, pa bi ih poslodavci ostavili bez posla zbog dugog vremena „izbivanja“ iz službe.
„Ja plovim 12 godina, od čega sam već sedam na poziciji chief electrician officera što je vrhunac u mojoj struci. Moja kompanija uvažava moju stručnost i sve što sam naučio u našim školama, i povjerava mi na upravljanje izuzetno kompleksan brodski električni sistem, ogromne snage i vrijednosti koja se mjeri desetinama miliona eura, a naša država smatra da sam nedovoljno obučen i da treba da idem ponovo na 360 sati nastave da bih dobio nacionalni brevet za ono što već godinama radimu“, ističe Vujošević.
On je glavni za održavanje i upotrebu kompleksnog elektrosistema na kruzerima klase „MSC Lirica“ gdje je i pogon broda električni preko dva velika azipoda snage 20.000 kilovata, dok čitav sistem kojim rukovodi Vujošević proizvodi više od 26 hiljada kilovati električne energije.
Samo jedan od dva azipoda koji pokreću kruzer klase „Lirica“, košta 22 miliona dolara.
„Išao sam na obuku za upravljanje i održavanja azipoda i dizel-egeneratora kod najrenomiranijih svjetskih proizvođača poput „Alstoma“, „Rols Roycea“ ili „Wartsilae“ i imam sve njihove sertifikate, ali mi to moja država ne priznaje i traži dodatnu obuku i ispite. Ispiti nisu problem, to ću sve, ako treba da ponovno ispolažem, ali zaista nema smisla da pola godine gubim u školskoj klupi na doobuci“, kaže Vujošević.
Djelimično će prihvatiti sugestije, ali svi će polagati
Iz Ministarstva su rekli da STCW konvencija “propisuje minimalne standarde stručnosti za sva zvanja, koja zemlja potpisnica može da koriguje u smislu povećavanja, a ne smanjenja zahtjeva.”
Oni su dodali da će ipak djelimično izaći u susret sugestijama brodskih električara koji imaju tri godine radnog iskustva na brodovima, ali će svi ipak morati da polažu ispite za sticanje novog breveta.
“Pomorci koji imaju manje od 36 mjeseci plovidbenog staža moraju pohađati propisanu obuku u trajanju od 8 do 9 nedjelja”.
Bonus video:
