Iza njega su 20 godina za današnje uslove neshvatljivog požrtvovanja i više od 800 pripremljenih i održanih različitih kulturno-zabavnih programa kojih se ne samo kvantitetom, nego i kvalitetom ne bi zastidjele ni mnoge budžetske ustanove. Njemu za ovakav skor nije bila potrebna pomoć iz državne kase, plaćao je i plaća sve iz svog džepa i uz pomoć donatora. On je Veselin Vidov Ćetković.
Zahvaljujući ovom mašinskom inženjeru u penziji, mještani i sezonski stanovnici Zagrađa u Spičanskom polju pored Sutomora dvije decenije se za svoj groš vesele na turističkoj kulturno-zabavnoj manifestaciji ”Dani Zagrađa” iza koje sada stoji istoimeno nevladino udruženje.
Ovakav festival sa više desetina različitih zanimljivih programa traje cijelo ljeto, a da bi se nastavila tradicija, osim Ćetkovića svako od posjetilaca, komšija i ljudi dobre volje daje koliko može, a umjetnici nastupaju bez honorara. Glavna pozornica je terasa Vile Ćetković, na kojoj nikad nema manje od 50 posjetilaca, a nerijetko je više i od 150 ljubitelja pjesme i poezije.
“Počelo je slučajno 1995, došli su ljudi koji se godinama druže u Zagrađu, iz Kule, Lovćenca, Beograda, Vrbasa, Crvenke, neke od njih znam pola vijeka, pa muzičari, guslari, umjetnici, glumci. Saša Laketić, Dobrica Erić, Milan Vujović... Bio je bogat program pa su moji Zagrađani rekli, „Hajde da ovo proširimo“. Rekao sam što da ne, ali mora da se radi ozbiljno. Tada sam bio u Komunalnom odboru, imali smo jako slabo snabdijevanje vodom i strujom, neuređene puteve, rekli smo da riješimo i kulturno-zabavna događanja jer ih u Sutomorunije bilo. Eto, tako smo krenuli”, kaže Ćetković.
Sagovornik “Vijesti“ gledaoce i izvođače uvijek nagradi bogatom trpezom, po čemu je ova fešta takođe dobila poseban šmek, a u spremanju obroka, pridružuju mu se često i kulinarski eksperti koji dolaze ovdje da odmaraju. U velikim kotlićima, za goste se uvijek kuvaju raštan, pasulj, paprikaši, gulaš, riblje čorbe, a uvijek ima domaće rakije i vina.
„Dani Zagrađa“ imaju u sezoni po 35 do 40 programa, jednog ljeta čak 56, kojima su pozornice pored Vile Ćetković bile i na Štrbini, Maljeviku, Murićima, hoteli „Sveti Nikola“, Sutormanu, Tivtu...
“Od umjetnika koji su kod nas svirali, pjevali i glumili, neki su nastupali i u čuvenom „Karnegi Holu“ kao što je to svjetski poznata violinistkinja Tanja Olujić”, kaže Ćetković.
Kako je manifestacija rasla, publika je bivala sve brojnija, osim vlasnika vikendica i turista počeli su da dolaze i stanovnici Bara, Sutomora, Petrovca, Cetinja, Podgorice, Nikšića.
“Najveća čar Zagrađa je što mlade sa ulice dovodi na fine programe. Afirmišemo talenat. To ljudi prepoznaju, prošlog oktobra smo prvi put održali završni program u Domu kulture za više od 500 gledalaca”, ponosan je Ćetković.
“Neko radi za novac, neko za slavu, a neko zato što ima misiju. Ja sam osjećao da je ovo potrebno Zagrađu, Baru, Crnoj Gori. Hvala Bogu da postoji „Barski ljetopis“, mi i ne pomišljamo da se mjerimo sa njima, ali nekako je nelogično da Sutomore nema nešto svoje. Španac je dao koridu, Grk je dao buzuki, sirtaki, ja sam gostima morao dati nešto naše”, kaže Ćetković.
Scena sa pogledom na zaliv
“Nekada smo tražili tvrđavu na Golom brdu za naše priredbe i druženja. Sa tog mjesta puca pogled na čitav zaliv sutomorski i Volujicu. Tražili smo je jer stoji zapuštena, da ima neku svoju namjenu. Namjeravali smo da sve očistimo, napravili bismo ljetnju pozornicu. Ne bi to bilo loše. Ali nijesmo je dobili, ne mogu da prežalim”, kaže organizator i pokretač programa “Dani Zagrađa”.
Do tada, tražiće na svom dijelu rivijere najljepša mjesta za svoj mali festival.
Bonus video:
