Prvi muzej gusala: Jugovići okupljaju „jugoviće”

Poznati guslar Milan Filipović o guslama, guslanju i otvaranju muzeja u nikšićkoj Župi na jesen, koji će biti prvi te vrste u Crnoj Gori
601 pregleda 1 komentar(a)
Život posvećen guslama: Filipović, Foto: Svetlana Mandić
Život posvećen guslama: Filipović, Foto: Svetlana Mandić

Ima neke simbolike što poznati guslar Milan Filipović potiče iz sela Jugovići koje se nalazi u nikšićkoj Župi. Možda mu je sudbinski predodređeno da „okupi“ Jugoslaviju u malom i to oko onoga oko čega se u zadnje vrijeme spore - oko gusala: u tom selu Filipović gradi muzej gusala koji bi, kako se nada, na jesen trebalo da bude otvoren, a on ključeve da preda Mjesnoj zajednici.

„Posljednjih deset godina popularnost gusala je bio u padu, zahvaljujući politici i podjeli na Srbe i Crnogorce, mada sam pokušavao da ljudima objasnim da gusle nijesu ni srpske ni crnogorske, već da je riječ o narodnom instrumentu. Želio sam da ostavim svoju zadužbinu i izabrao instrument bez koga se tradicija i istorija Crne Gore ne mogu zamisliti. Sa gradnjom muzeja počeo sam prije pet-šest godina, a podršku imam od Vlade, predsjednika države i Ministarstva kulture”.

U muzeju, prvom takve vrste u Crnoj Gori, biće izložene gusle, ali i postavke najboljih guslara Crne Gore, Srbije, Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Albanije, unazad stotinu godina, kao i eksponati narodnih instrumenata i nošnje.

“U početku su svi bili skeptični. Mislili su da to neću završiti. Ali bio sam uporan. Radio sam, pozajmljivao, ali nadam se da ću ‘isplivati’ sa svime što sam planirao. Posebnu zahvalnost dugujem profesoru književnosti Slavenku Jovanoviću koji je od početka sa mnom zajedno - vodimo bitku da muzej dovedemo do kraja. Moram pomenuti i guslara iz Kotora Milana Jovanovića koji se sam javio i uplatio veću sumu.

Filipović ispred budućeg muzeja gusala

Njegovo će ime biti ovdje upisano u spomen”.

Muzej će činiti glavni objekat, koji je skoro završen, i sporedni u kome će turisti moći da sjednu, popiju piće, kupe gusle ili neki drugi suvenir. Ispred muzeja biće urađena figura guslar u kamenu.

“Kući imam petnaestak gusala, među kojima su jedne stare 200 godina. One će takođe biti izložene, kao i jedne jugoslovenske gusle sa šest buktinja. To je bilo dobro, zlatno vrijeme”.

Filipović je naučio da gusla kada je imao šest godina, što se scene tiče na njoj je prisutan skoro šest decenija, zahvaljujući guslama obišao je, kako je kazao, skoro čitavu planetu, svirao predsjedicima država, Titu, Brežnjevu i Niksonu, bio prvak Crne Gore, Jugoslavije i Balkana, i uvijek se, kako reče, borio protiv šunda i kiča.

U Kini je, prije desetak godina, pred 5.000 ljudi, pjevao “San Vuka Mandušića”, a ministar kulture Kine mu je nakon nastupa prišao i kazao da je njegovo izvođenje bila “najcjenjenija tačka programa”, ali se i pohvalio da zna više od polovine ‘Gorskog vijenca’ napamet.

Zna preko 150 guslarskih pjesama, a najdraža mu je “Bitka na Grahovcu”, koju je i snimio.

Živković je igrao i u predstavi Crnogorskog narodnog pozorišta “Lažni car Šćepan Mali”, beogradskog režisera Dejana Mijača, gdje je, pored glumaca poput Voja Brajovića, Petra Kralja, Mila Miranovića, Mladena Nelevića, Mirka Vlahovića…igrao slijepog guslara.

Pjevao i Niksonu, Brežnjevu

“Bio oficir JNA i sedam godina sam bio u pratnji predsjednika Tita. Tito je volio gusle i pjevao sam mu tri puta. Imao je dosta guslarskih ploča i među njima i moje o Braći Ribar, Veljku Vlahoviću, poemu o revoluciji koju smo snimili nas četvorica… Pjevao sam i Niksonu, Brežnjevu, od holandske kraljice sam na Cetinju dobio orden i flašu pića koju i danas čuvam. Pjevao sam i načelniku generalštaba Švedske koji mi je poklonio pozlaćeni nož kojeg i danas čuvam i koji će krasiti muzej u Župi”.

Najteže je bilo u Smiljanu

Nastupao je u svim gradovima bivše Jugoslavije, od Vardara pa do Triglava, mnoge koncerte, kako je kazao, neće zaboraviti, a jedan, njemu najdraži, posebno pamti.

“Bilo je to u Smiljanu, opština Gospić, 1976. godine, kada se proslavljalo 120 godina od rođenja Nikole Tesle. U programu su tada bili najveći jugoslovenski glumci, umjetnici, operski pjevač Čangalović i ja. To je bila posebna čast pjevati pred 250 hiljada ljudi i najvećim jugoslovenskim rukovodstvom sa Titom na čelu. Mislio sam da ću pjevati pjesmu po izboru, ali mi je zagrebački režiser programa uveče dao pjesmu od 22 stiha koju sam morao do ujutro da naučim. Čisti je rizik pjevati novu pjesmu. Čitavu noć nijesam spavao učeći i ispod glasa pjevušeći pjesmu’”.

Bonus video: