U domu porodice Smakić, u Osmanbegovom Selu, žive tri generacije. Iako najstariji član Smajo jedva ima 60 godina, on i supruga Amira imaju nevjerovatnih 45 godina bračnog staža. Zajednički život počeli su sa 15 godina. Izrodili su šestoro djece, koja su im podarila 23 unučadi. Još jedno je na putu. Na svojim, i iznajmljenim pašnjacima Koritske visoravni porodica Smakić drži stada od 20 goveda, od kojih je polovina krava muzara. Imaju i 15-ak ovaca. O njima najviše brinu Smajov sin Esnaf Mika (37) i njegova supruga Amira. Smakići tvrde da od poljoprivede može sasvim solidno da se živi. Esnaf je objasnio svoju “prostu računicu”, da ukoliko imate 10 krava, ne postoji nikakva šansa da ne zaradite bar oko 1.000 eura mjesečno, i to u najgorem slučaju. “Ko razmišlja svjesno i odgovorno za svoju porodicu, da bude zdrava i normalna, taj planira da živi na selu i da drži nešto živo. Nikad mi neće biti jasno kako neko neće da radi na selu, ne podnosi miris balege i ide da živi u grad, a u stvari se muči sa 150 eura, koje jedva zaradi. A na selu, naravno uz rad i trud, može da bude svoj gazda. Odem i ja kad mi se ćefne u grad. Kupim šta mi treba i vratim se. Šta ću, nemam želju da skačem po ulici dokon“, objašnjava sagovornik. Mika ima četvoro djece, od kojih su troje đaci. Ipak, najviše pažnje u domu Smakića posvećuje se trogodišnjem Amelu, kojeg su “Vijesti” zatekle na pašnjacima, iznad kuće. Njemu ne predstavlja problem da prošeta do pašnjaka, li mu se tamo ovaj put nije svidjelo to što je vidio. Briznuo je u plač kada je vidio bijele mantile veterinara koji su došli da vakcinišu stoku. Mislio je da su to „čike koje će da mu daju boce“. „Amel je veselo dijete koje ne zavisi od kompjutera i televizora. Obožava da se slobodno kreće po pašnjacima i uživa kada smo napolju“, objasnio je njegov otac. Voli krave, ovce, pse. Ovih dana njegovo najveće zanimanje je druženje sa kučetom pudlicom iz komšiluka od kojeg se ne odvaja. Njihov miljenik, kako kažu roditelji, ne jede mnogo čokolada i slatkiša. Zato redovno njima čašćava pudlice i mađarskog pulina.
Mika kaže da je srećan što od svog rada može da priušti sve što je potrebno njegovoj djeci. „Imaju kompjuter i sve što im treba, ali naravno mora i da se radi. Dosta nam pomažu u svim poslovima“, kazao je on. Njegova supruga Sadeta je ispričala da im nije teško da drže po 10 krava, kao što je to nekada bilo. „Imamo muzilice i druge sprave, što nam znatno olakšava posao. Ima da se radi, ali dobro je...“, kazala je ona. Kad je jesen i kad se požanju žita i poplasti otava, stignu pečurke i kleka, koje narod ovih krajeva ubira i prodaje, kako bi poboljšali svoje budžete. „Naš narod s proljeća ide u pečurke, a s jeseni bere kleku. Za mjesec dana od kleke može da se zaradi i više od 2.000 eura, što dobrodođe za kupovinu šporeta, stoke za klanje, renoviranje kupatila, trgovinu....U Danskoj daju velike subvencije Esnaf je objasnio da država mnogo više ulaže nego prije 15-ak godina, ali da je sve to daleko od dobrog. On je živio nekoliko godina u Danskoj, koja, kako je rekao, izdvaja velike subvencije za razvoj domaće poljoprivede. Nije mu žao što se vratio, više voli selo, ali bi volio da i naša država više brine o seljacima . „Tamo je seljak najbogatiji čovjek. Država mu daje subvencije, pomoći, povoljne kredite...” kazao je on “Vijestima”. Dodao je da u Crnoj Gori bar donekle pomažu premije koje daje Ministarstvo proljoprivrede za držanje krava (te subvencije dobijaju oni koji imaju više od tri grla), ali da je to još uvijek nedovoljno za razvoj poljoprivrede. „Skupi su pregledi, vakcine, teljenja, tablete, injekcije. Sve to nas mnogo košta“, kazao je Esnaf.
On je podsjetio na ranije predloge da mladi parovi dobijaju bespovratnu pomoć po jednu kravu. To bi, po njegovom mišljenju, sigurno bio dobar zamajac, ali i povod da ostanu na selu. Smakići godišnje zasade više hektara strmih žita , ali ove godine, zbog velikih kiša, ne mogu da računaju na neku dobit. Ipak, Esnaf kaže da je svaka pomoć dobrodošla, pa i ona u vidu besplatnih sjemena koje dobijaju od ministarstva.Mađarski pulini pomažu gazdama u čuvanju stoke, raspoznaju krave Milu i Zeku Esnaf Mika je kazao da Čupi i Đina, kako se zovu mađarski pulini, dosta pomažu u čuvanju stoke. Oni pretrče po više kilometara od kuće do pašnjaka ili udaljenih šuma, odakle vraćaju krave i ovce poslije paše. .„Kad izgovorim riječ 'čeka' i pokažem rukom stranu na koju treba da krenu, to znači da trče za govedima ili ovcama kako bi ih vratili do gazde. Sve urade na komande 'stani', 'dobro je' 'dođi'...” objasnio je on i demonstrirao kako to izgleda. Esnaf je objasnio da umiljatost ove neobične pasmine prevazilazi uobičajena saznanja o privrženosti psa gospodaru. Oni kao i većina pasa imaju samo jednog gospodara, pa kako je objasnio, svaki pokušaj da neko drugi iz šire porodice pokuša da vlada njima, ostaje bez rezultata. Zato je njegovom ocu Smaju neuporedivo teže da čuva stoku, jer se uzaludno obraća psima, koji se tada ili kriju ili jednostavno ne reaguju.
“Desi se nekada i meni kada im kažem da idu u šumu po stoku, da se ulijene i neće da se pomjere, naročito ako im se obraćam blagim tonom. Tada se obično sakriju iza nekog žbuna, vire otuda i prave se da ne čuju, međutim, kad podviknem, izvršavaju komandu“, objašnjava domaćin. On je dodao da oni lako savladavaju i tvrdoglave krave ili volove, koje obično „zadedelje“ uvijek na neku drugu stranu. Tada im on samo kaže ime krave, recimo „Mila“, „Zeka“ i pas trči direktno prema njoj i tjera je tamo gdje mu gazda pokaže rukom.
Galerija
Bonus video:
