U Ulici Ivana Milutinovića u Nikšiću, pored vrtića „Kosovka djevojka“, nalazi se sigurno najljepša stara kuća u gradu koja je od decembra 2014. godine pod zaštitom države kao materijalno, nepokretno dobro.
Kuća Dobrilovića, kako je zovu zbog porodice u čijem je vlasništvu od 1913. godine, zrela je za rekonstrukciju, ali vlasnici nijesu u finansijskoj mogućnosti da obezbijede kompletnu obnovu, kakvu kuća zaslužuje.
„Kuća je izgrađena 1908. godine za Iliju Plamenca, tadašnjeg ministra u Vladi Knjaževine Crne Gore. On je takvu kuću vidio negdje pored Rima, pa se pretpostavlja da su projekat uradili Italijani, a rađena je po ugledu na englesku arhitekturu. Kuću su 1913. kupili moj đed Petar i njegov brat Stevo“, priča za „Vijesti“ Slobodan-Bobo Dobrilović koji u ovoj kući živi sa suprugom i dvoje djece.
Kuća je pravougaone osnove, ima suteren, prizemlje, sprat i višeslivni krov pokriven crijepom. Najniži dio etaža obložen je kamenom, dok su ostale fasade malterisane i kolorisane. Očuvan su originalni trem, balkoni i drvenarija, a u unutrašnjosti drveno stepenište, plafoni koji su visoki 3,20 metara i sistem zidnih plakara - kamarina.
„Kuća, koja je površine oko 170 kvadrata, stoji na gredama. Preživjela je bombardovanje u Drugom svjetskom ratu. Tokom savezničkog bombardovanja u aprilu 1944. ispred kuće je poginula baba Mara, dok je kuća imala samo neznatna oštećenja. Arhitekta Bogdanović iz Beograda koji se divio kući kazao je da u okolini Pariza postoji ista ovakva”.
Kuća je uvijek, priča Dobrilović, plijenila pažnju turista. Često su je, kako domaći tako i strani turisti fotografisali, a ljudi od struke skicirali.
“Sjećam se da je sedamdesetih godina prošlog vijeka ovdje stalno neko bio. Ko god bi od stranaca prošao, svraćao bi da fotografiše kuću. Miljenko Sindik je toliko puta sjedio ovdje i crtao djelove terase. Turisti iz Francuske su znali da sjede i skiciraju kuću, kao i razne arhitekte. Danas često dođu studenti arhitekture. Kuća je mališanima iz vrtića ‘Kosovka djevojka’ poslužila za predstavu ‘Pepeljuga’ jer ih je podsjećala na kuće iz bajke”, priča Dobrilović.
Prije više od deset godina iz lokalne uprave su obećali da će uraditi krov i fasadu. Napravili su predračun po kome je za pomenute radove bilo potrebno oko 12 hiljada eura. I na tome se stalo.
“I sada su mi iz lokalne uprave obećali da će pomoći, ali nemaju budžetom planirana sredstva za ovu namjenu pa su rekli da pričekam ako budu neka sredstva iz inostranstva namijenjena adaptaciji starih objekata da će kandidovati kuću. Međutim, ne mogu čekati jer krov već propada, pa sam počeo sa sanacijom krova. Što se fasade i ograde tiče, one će još pričekati”.
Bonus video:
