Većina krivičnih postupaka u Crnoj Gori i dalje se okončava dugotrajnim sudskim procedurama, jer institut sporazumnog priznanja krivice, uveden prije četiri godine izmjenama Zakonika o krivičnom postupku, tužioci i advokati i dalje veoma rijetko praktikuju.
To je pokazalo istraživanje “Vijesti”, prema kome je u periodu od 2010. do sredine 2013, izrečen zanemarljiv broj pravosnažnih presuda, kojima je na ovaj način okončan krivični postupak. Iako je dogovor tužioca, advokata i okrivljenog, što podrazumijeva ovaj institut, moguć za sva krivična djela gdje je predviđena kazna do 10 godina zatvora, on je primjenjivan samo za najlakša.
Sudovi su izricali presude uglavnom za kršenje saobraćajnih propisa i falsifikovanje isprava. Zatim za krivična djela krijumčarenje, teška tjelesna povreda, uživanje i prodaja opojnih droga, građenje bez dozvole, zloupotreba u privrednom poslovanju, nedozvoljena trgovina, nedozvoljeno držanje oružja, ugrožav anje sigurnosti i nasilje u porodici.
Od osnovnih sudova, koji su uglavnom koristili ovaj pravni instrument, najviše presuda donijeli su podgorički i kotorski. Slijede Nikšić, Cetinje i Danilovgrad, dok žabljački, pljevaljski, rožajski, barski u ulcinjski nemaju nijedan.
Prema istim podacima, plavski Osnovni sud prvi je iskoristio mogućnost da jedan predmet okonča na ovaj način. Tokom 10 mjeseci 2010., nakon što je u februaru te godine počeo da se primjenjuje ovaj institut, nije bilo nijedne presude.
Godinu dana kasnije osnovni i viši sudovi izrekli su 19, od čega 14 presuda u osnovnim sudovima. Koliko su cifre zanemarljive pokazuje podatak da je te iste godine u osnovnim sudovima rješeno 6.399 predmeta.
Do jula 2012, kako je tada saopštila tadašnja predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović, bilo je samo devet presuda, od čega šest u višim sudovima.
“Vijesti” posjeduju podatke samo o pravosnažnim sudskim presudama, jer sudovi odbijaju uvid u one koje još nijesu okončane, ukazuju da se trend nije mijenjao.
Ništa nije bolje ni do kraja juna 2013. kada je zabilježeno samo pet pravosnažnih odluka osnovnih sudova. Gotovo svi inicirani postupci, pokazuju podaci, okončani su presudama.
Od 30-ak pravosnažnih predmeta u koje su “Vijesti” imale uvid, sud je odbio samo jedan predlog. U pitanju je Osnovni sud u Herceg Novom, koji je zaključio da je osumnjičeni mogao biti oštećen.
“Sud je došao do zaključka da nije isključena mogućnost da je priznanje osumnjičenog dato u zabludi. Naime, u postupku izviđaja nije pribavljen podatak o vrijednosti protivpravno oduzetih pokretnih stvari, a činjeničnim opisom sporazuma stavljeno je da je osumnjičeni pribavio protivpravnu imovinsku korist koja nije mala, pa je sud mišljenja da je konkretno priznanje od strane osumnjičenog dato u zabludi, jer ako bi se utvrdilo da je vrijednost protivpravno oduzetih stvari ispod 150 eura, osumnjičeni bi mogao odgovarati za lakše krivično djelo”, piše u odluci sudije Marka Blagojevića.
On navodi i da “u konkretnom ne bi ni bilo pravično da osumnjičeni odgovara za krivično djelo koje možda nije ni počinio”.
Dogovor i sa osuđenima zbog ubistva
Maksimalna kazna osnovnih sudova po sporazumu je sedam mjeseci zatvora, a izrekao je Osnovni sud u Danilovgradu zatvoreniku A.Z, zbog nanošenja teške tjelesne povrede drugom osuđeniku.
Dva mjeseca manju kaznu izrekao je podgorički Osnovni sud za te ško djelo protiv bezbjednosti saobraćaja i nepružanja pomoći povrijeđenom.
Kazne su uglavnom uslovne, sem povratnicima, kao što je slučaj sa zatvorenikom koji je na i zd r žavanju 15-godišnje robije za ubistvo.
Zbog sudijskih grešaka gubi se povjerenje
“Sudije nekih sudova, nakon održanog ročišta, na kome usvoje sporazum o priznanju krivice i donesu presudu na osnovu njega, prekoračuju ovlašćenja koja imaju po zakonu i ukidaju pritvor okrivljenima. Te greške mogle bi se pravdati početnim nesnala ženjem, ali ako se nastavi na ovaj način ne samo da će se izgubiti povjerenje, već postoji i mogućnost njegove progrešne primjene na štetu okrivljenog”, ocijenila je bivša predsjednica Apelacionog suda Svetlana Vujanović u publikaciji Misije OEBS-a.
- Ovaj članak nastao je uz velikodušnu podršku američkog naroda kroz Međunarodni biro za narkotike i sprovođenje zakona Stejt departmenta unutar Ambasade SAD u Podgorici, a u okviru Programa podrške civilnom društvu u oblasti krivičnog pravosuđa. Stavovi autora izraženi u ovom članku nužno ne održavaju stavove Ambasade SAD u Podgorici ili Vlade SAD.
Galerija
Bonus video:
