Projekat “Istorija koje nema” koji realizuju kotorske nevladine organizacije Expeditio i Anima i dizajnerka Tanja Radež iz Ljubljane je umjetnička akcija inspirisana činjenicom da je tragove istorije žena na području Boke Kotorske teško pronaći.
Kako se uloga žena u javnom i političkom životu danas ponovo smanjuje, kroz umjetničku postavku u javnom prostoru autori projekta žele podsjetiti na značaj i uticaje koje su na naše živote ostavile majke, bake, komšinice, prijateljice, učiteljice i druge drage ženske osobe.
“Svojim prisustvom i porukama, one su imale uticaj na sve nas, obilježile su naš svijet... Stoga smatramo da njihova priča treba da bude probuđena i zabilježena. Istorija žena sa područja Boke Kotorske je nevidljiva” kaže za Vijesti Tatjana Rajić iz NVO Expeditio, uz apel zainteresovanima da se uključe u akciju i pomognu u ovom izazovnom poslu tako što će sa njima podijeliti dio svoje lične istorije.
Rajić podsjeća da ovo nije prva aktivnost u kojoj je Expeditio odlučio da se bavi temom rodne ravnopravnosti, u kontekstu prostora, u ovom slučaju - javnog. Interesovanje za rodnu ravnopravnost počelo je kroz druženje sa aktivistkinjama NVO Anima, sa kojima se družimo i saradjujemo.
“Prije nekoliko godina smo se takođe bavili temom rodne ravnopravnosti, kroz istraživanje čiji je cilj bio da ispita u kojoj mjeri postoji rodna osviješćenost u oblasti planiranja prostora u Crnoj Gori ” podsjeća Rajić.
Projektu Istorija koje nema prethodila je ideja da se u Crnoj Gori započne sa kreiranjem mapa ženskih prostora, što već postoji kao praksa u zemljama regiona.
“Mapiraju se prostori ženske istorije određenih perioda, ženskog aktivizma. Expeditio je prošle godine organizovao i radionicu čiji je cilj bio upoznavanje sa metodologijom feminističkog mapiranja. U želji da se krene sa ženskim mapiranjem, prvi korak u projektu Istorija koje nema bio je istraživanje ženske istorije Boke koja je do sada samo u segmentima proučavana” priča Rajić.
“ Prošlog ljeta i jeseni saradnice iz Anime su tragale za podacima u izvornim dokumentima i knjigama, novinama i časopisima, a obavljale su i razgovore sa pojedincima ili pojedinkama koje su bile u posjedu informacija o ženama Boke. U toku prvog mjeseca rada bilo je već jasno da podataka o ženama uopšte ima jako malo jer su ti podaci rasuti. Istraživanje je predstavljalo detektivski posao i nije pronađeno puno informacija iz postojećih raspoloživih izvora.
No, ipak, nešto od podataka je prikupljeno i željeli smo da te podatke na zanimljiv i kreativan način predstavimo javnosti. Odlučili smo da kroz umjetničke intervencije u javnom prostoru na interesantan način predstavimo istoriju koje nema. Tokom boravka Tanje Rudež u Kotoru, shvatili smo da bi bilo dobro za potrebe kreiranja umjetničke instalacije ne koristiti samo materijal o ženama pronađen u arhivima i bibliotekama, već da se u projekat unese dimenzija ličnih istorija. Ideja je bila da se podsjetimo na značaj i uticaje koje su na naše živote ostavile majke, bake, komšinice, prijateljice, učiteljice i druge drage ženske osobe. Svojim prisustvom i porukama, one su imale uticaj na sve nas, obilježile su naš svijet...
Smatrali smo da njihova priča treba da bude probuđena i zabilježena i pozvali smo ljude, bez obzira na pol i godine, da sa nama podijele dio svojih ličnih istorija” istakla je ona.
Rajić očekuje da zainteresovani pošalju skeniranu fotografiju majke, prabake, prijateljice ili neke druge drage žene koja je obilježila njihov život , a više nije sa njima.
“Takodje nam je važno da uz fotografiju dobijemo i kratku priču zbog čega je ta osoba bila za njih posebna. Sakupljene fotografije biće predstavljene u javnim prostorima kao dio umjetničke postavke Istorija koje nema čiji je cilj da žensku istoriju Boke Kotorske učini vidljivijom i da podstakne na aktivizam koji će voditi do pune ravnopravnosti žena i muškaraca”, zaključila je ona.
Bonus video:
