Nera je bila devetogodišnja mješanka, koju je Tamara Raičević iz Podgorice našla na ulici i udomila. Sredinom prošlog mjeseca, Nera je stradala od zrna iz vazdušne puške.
“To je treća životinja koju mi je neko usmrtio metkom iz vazdušne puške. Prije četiri mjeseca je na isti način ubijen moj mačak, a prije godinu, isto u mom dvorištu, tetkin pas”, ispričala je “Vijestima” Raičević.
Ona je, uz nalaz obdukcije veterinarske ambulante Royal Vet, koji potvrđuje da je Nera uginula usljed obilnog krvarenja zbog povreda uzrokovanih municijom iz vazdušne puške, podnijela prijavu policiji.
Prijavu policiji zbog nasilja nad životinjama - trovanja vlasničkog psa, ovih dana podnijela je i porodica iz podgoričkog naselja Donja Gorica. Njihova mješanka Tara uginula je od posljedica trovanja, za koje porodica sumnjiči komšinicu. Događaj je snimljen sigurnosnim kamerama na njihovoj kući, koje su postavljene nakon što im je na isti način otrovan zlatni retriver star šest godina. Njihovi psi, kako navode, nisu jedina meta, već se događalo da psi budu otrovani i drugim komšijama.
Na snimku koji je porodica ubijenog psa ustupila medijima i koji se dijeli na društvenim mrežama, vidi se kako starija žena ubacuje otrov u dvorište, potom kako Tara uzima otrov, počinilac prolazi pored kuće, krije se iza žbuna gdje ostaje čitav minut i posmatra situaciju i nakon četiri minuta se vraća i gleda psa, kojem je već pozlilo i trese se.
Porodica navodi da im komšinica, koju sumnjiče za trovanje, nikad nije prijavila da ima problem u vezi sa njihovim držanjem ljubimaca. Vlasnica ubijenog psa je za “Mondo” ispričala da su čak u dobrim komšijskim odnosima.
Nakon podnošenja prijava policiji, vlasnici stradalih pasa se, sudeći prema dosadašnjoj praksi kažnjavanja zbog nasilja nad životinjama, mogu nadati da počinioci budu kažnjeni - simbolično.
Dragoje Vlahović, izvršni direktor NVO “Prijatelji životinja Podgorica”, podsjeća da je Danilovgrađanin Vojislav Savović prije šest godina kažnjen novčano sa 300 eura jer je kamionom vukao magarca.
“Ostali počinioci su ili oslobođeni ili preblago kažnjavani”, kazao je on, podsjećajući da je lani Savovićev sin Božidar, koji je u podgoričkom naselju Mareza objesio psa, kažnjen sa 240 sati društveno-korisnog rada.
“Kojeg nikad nije odradio”, dodaje Vlahović.
Praksa skoro da jednako tretira nasilnike i one koji brinu o životinjama.
Tako će predsjednica pljevaljskog Udruženja za zaštitu životinja “Pravo na život” Indira Gačić morati da plati 70 eura kazne i 30 eura sudskih troškova - zbog hranjenja životinja. Takvu presudu donio je Radoman Knežević, sudija Suda za prekršaje Pljevljima.
Iz pljevaljske Mjesne zajednice Crljenice nedavno su se žalili na pse lutalice i javno, medijima saopštili da je lokalna uprava od Ministarstva poljoprivrede tražila odobrenje - za odstrel pasa.
Javne osude takvog zahtjeva nije bilo, nije reagovao niko ni iz nadležnog Ministarstva poljoprivrede.
Iz resora Milutina Simovića, u kojem je u maju formiran Savjet za zaštitu životinja, nisu odgovorili na pitanje “Vijesti” o planiranom pooštravanju mjera i rješavanju pitanja nehumanog odnosa prema životinjama.
Nakon slučaja sa ubistvom psa Tamare Raičević, nije odgovoreno ni na pitanje o upotrebi vazdušnog oružja u slučajevima nasilja nad životinjama.
Redakcija je dopise uputila i Upravi za inspekcijske poslove (UIP), čiji je samostalni savjetnik Milena Ostojić kazala da je to nadležnost Veterinarske inspekcije, koja je u sastavu Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove.
Iz Uprave za bezbjednost hrane, veterinu i fitosanitarne poslove su, zbog procedura Ministarstva poljoprivrede, zamolili da pitanja budu proslijeđena PR službi Ministarstva. I nakon tog začaranog kruga prebacivanja nadležnosti, iz Ministarstva poljoprivrede - tišina.
Jedini odgovori koji su ovih dana stizali iz resora Simovića su oni koji se dominantno odnose na odgovorno vlasništvo i obaveze vlasnika pasa.
Vlasnici otrovane Tare imaju još tri psa koja su spasili sa ulice. I oni su, kao i Nera i drugi psi koje je udomila Tamara Raičević, prošli potrebne preglede, vakcinaciju i liječenja kod veterinara.
Stradali psi su, u vrijeme kada su ubijeni, boravili u dvorištima kuća svojih vlasnika…
1.000 do 10.000 eura je, prema Zakonu o zaštiti dobrobiti životinja, predviđena kazna za onoga ko ubija ili muči životinje. Krivičnim zakonom predviđena je zatvorska kazna od jedne do tri godine
Iz zabave ili obijesti od životinja prave invalide
Vetarinar iz “Montveta”, Nebojša Šćekić, kazao je da su stradanja ljubimaca od vazdušnog oružja vrlo česta, a dešava se, kako je rekao, i da vetarinari pri dijagnostičkim pretragama drugog tipa, utvrde da je životinja nekada bila napadnuta, odnosno povrijeđena vazdušnim oružjem. Sa takvim slučajevima su se na terenu srijetali i volonteri Nevladinog udruženja za zaštitu životinja “Ruka šapi”.
“Nekad se prilikom pregleda slučajno otkrije da se u tijelu životinje nalazi i po nekoliko metaka koji, doduše, ne prave smetnju u njenom fiziološkom funkcionisanju, ali imamo i slučajeve gdje je upucavanje direktno uzrokovalo različite stepene doživotne invalidnosti životinje”.
U Gusinju je tako nađena ženka mješanca sa paralizom zadnjih nogu, za koju se, kako navode iz NVO “Ruka šapi”, ispostavilo da je uzrok invalidnosti upucavanje iz vazdušne puške, jer je jedan od brojnih nađenih metaka povrijedio kičmenu moždinu.
“Slično je prošlo i mače od tri mjeseca nađeno na stijenama na obali Morače. U oba slučaja su životinje ostale doživotno paralizovane, bez mogućnosti oporavka. Ni u jednom od tih slučajeva počinilac nikad nije otkriven”, navode iz “Ruka šapi”.
U Baru se je nedavno održano prvo, te za septembar zakazano novo ročište predsjedniku Kinološkog saveza Crne Gore, Miodragu Vreteničiću, zbog ranjavanja šteneta vazdušnim oružjem. Psu su, zbog prirode povreda i rizika od sepse, amputirane dvije šape.
Nekad se, kao u Nerinom slučaju, događaju i smrtni ishodi… Iz Udruženja “Ruka šapi” podsjećaju da je i u podgoričkom naselju Zabjelo ispred jedne stambene zgrade vazdušnim oružjem usmrćen pas koji je u kvartu bio poznat kao miljenik stanara.
“U gotovo svim slučajevima razlog primjene vatrenog oružja leži u svojevrsnom iživljavanju počinilaca koristeći životinje kao pokretne mete, a sve zbog neke razonode ili dokazivanja preciznosti u rukovanju oružjem, ili jednostavno zbog mržnje. A žrtve koje nemaju nikakvu krivicu, a opet ispaštaju na najgore moguće načine su upravo životinje”, kazali su iz Udruženja “Ruka šapi”.
Oštrija kontrola upotrebe vazdušnog oružja
Iz veterinarske ambulante “Montvet” su kazali da nemaju zakonsku obavezu da slučajeve ranjavanja životinja prijave nadležnima, ali navode da podaci kojima raspolažu mogu da koriste u eventualnim kampanjama protiv neovlašćene upotrebe svih vrsta oružja, te u sudskim procesima.
Smatraju i da bi trebalo ograničiti vlasništvo i upotrebu vazdušnog oružja, za koje, prema Zakonu o oružju, nije potrebna dozvola.
“Trebalo bi pooštriti mjere kontrole, pravno procesuirati ljude koji na taj način koriste vazduđno oružje i napraviti bazu vlasnika vazdušnog oružja”, smatra Šćekić iz “Montveta”.
Prema Zakonu o oružju iz 2015, fizičko lice koje posjeduje oružje kategorije C, u koju spadaju neke vrste vazdušnog oružja, bilo je dužno da to prijavi Ministarstvu odbrane u roku od jedne godine od dana stupanja na snagu tog zakona.
Bonus video:
