Na Cetinju su prošle godine djeca trenirala u školskoj dvorani bez golova. Jeziv prizor. Zamislite da trenirate plivanje, a da to radite u parku i da nikad ne uđete u bazen. A opet, sve čestitke treneru Blažu Popoviću koji je uspijevao sve to vrijeme dok su tamo trenirali da toj djeci održi volju za treningom“, napisao je prošle sedmice na tviteru rukometaš Zoran Roganović.
Dugogodišnji crnogorski reprezentativac, učesnik Evropskog i Svjetskog prvenstva, pet puta proglašavan za najboljeg strijelca švedske Elit lige, Roganović je sa naloga @cgtvituje, u okviru projekta „Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene“, vodio diskusiju na temu rukometa i crnogorskog sporta.
Vraćanje sporta u crnogorske škole, odnosno poboljšanje uslova u kojima će mladi i djeca moći da se posvete sportu, tema koja je bila broj jedan tokom Zoranovog tvitovanja. Nekada su, kako je naveo jedan od učesnika u diskusiji, u sklopu stambenih objekata postojali i poligoni za sport, koji se danas ne grade. Najavljeni, započeti i nezavršeni sportski objekti, hladne i neopremljene sale, novac koji se klubovima daje na ime članarina, a uslovi ostaju isti, samo su neki od problema koje su naveli Roganović i tviteraši.
Zoran Roganović
Roganović je istakao da je sport kao najbolji predstavnik Crne Gore u svijetu, u Crnoj Gori na jako lošem nivou i ako se stvari ne promijene, teško da se u budućnosti mogu očekivati toliki uspjesi.
Sport bi, bilo je predloga, trebalo da bude obavezan predmet u školama. Predloženo je i vraćanje školskih takmičenja na opštinskom i nacionalnom nivou, što, kažu, nije nemoguća misija. Postavljeno je pitanje zašto opštinske administracije ne zaposle bivše sportiste u gradskim klubovima, te da oni, kao nekada, obilaze škole i tako se djeca upisuju u klubove.
„U zdravom tijelu, zdrav duh. Sportove trenerke i Simod patike“, našalio se tviteraš Vedra Zečić, na šta je Roganović kazao kako je nekad samo to bilo dovoljno.
Oni koji se bave sportom plaćaju članarine sportskim klubovima u kojima treniraju. Utisak je da se ta sredstva ne troše za poboljšanje uslova za treninge.
„Nemam ništa protiv plaćanja članarine, ali dio tog novca bi trebalo da se iskoristi za poboljšanje uslova za trening, da se ta djeca odvedu na razna takmičenja, turnire u inostranstvo, što se, naravno, plaća posebno. To su trenuci koje svako od te djece pamti, a i dobri su za dalju stimulaciju“, smatra Roganović, koji posljednjih 11 godina igra u H43 Lund, u Švedskoj.
U cilju poboljšanja uslova za bavljenje sportom u školama na Cetinju, on sa Petrom Kapisodom, direktorom Uprave za sport u toj opštini, planira da uspostavi saradnju sa švedskom opštinom Lund, koja bi povremeno Cetinjanima donirala rekvizite.
„Nadam se da ćemo uspostaviti saradnju sa opštinom Lund i da ćemo s vremena na vrijeme uspjeti da omogućimo transport školskih rekvizita na Cetinje, jer je stanje u cetinjskim školama, prema Petrovim riječima, katastrofalno“, kaže Roganović koji je sportsko ime izgradio u Švedskoj.
On je kazao da mladi Šveđani, uz to što se bave rukometom, odnosno sportom uopšte, i rade, te na taj način sponzorišu školovanje. Sve to, objašnjava Roganović, vjerovatno ima veze i sa opštim stanjem u zemlji.
„U Švedskoj nije sramota ni da pereš suđe u restoranu ili radiš u kafiću, ako si relativno dobro plaćen za to“, kaže on, dodajući kako kod nas ljudi često odbijaju da rade uz opasku „da radim za 200 eura?!“.
“Moja djeca imaju sve što im treba, ali sam siguran da će sticati radne navike, jer je to veoma bitno za izgrađivanje karaktera i njihovo poimanje vrijednosti“.
Odnos prema poslu je za sportistu važan zbog discipline i profesionalnosti, kaže Zoran.
„Svaki posao kojim se baviš treba shvatiti ozbiljno i raditi ga na pravi način“, dodaje on.
Osim radnih navika, Roganović kao važno za izgradnju ličnosti jednog sportiste i čovjeka uopšte, navodi volonterizam. Ipak, objašnjava, teško je volontiranje u Švedskoj porediti sa volontiranjem u Crnoj Gori.
„Volontiranje u Švedskoj i Crnoj Gori ima dva potpuno različita smisla. Kod nas se ljudi bore za goli život i nemaju možda vremena da pomažu drugima, dok ovdje dosta njih nema takvih problema, već im je normalno i na neki način osjećaju potrebu da se oduže zbog svega što imaju ili dobijaju od države“.
Nacionalni program razvoja za sport u Crnoj Gori
Roganović je naveo nekoliko primjera volontiranja u švedskim klubovima i kazao da se roditelji skoro svakog vikenda dobrovoljno uključuju i pomažu oko organizacije utakmica i turnira za djecu; u jednom klubu predsjednik sjedi sa bubnjem i 60 minuta podržava svoj tim i podiže atmosferu u dvorani...
“Poslije svake utakmice predsjednik mog kluba ostane da pomogne oko grubog čišćenja dvorane, da se pokupe limenke, papiri...“, kazao je on, savjetujući igrače u inostranstvu da volontiraju u klubu u kojem igraju, da nauče kako se radi sa mladima, medijima, sponzorima...
„Siguran sam da će značiti i vama, a i crnogorskom sportu kad se vratite u zemlju sa tim znanjem“.
Roganović je tokom nedjelje tvitovanja otvorio i pitanje zašto se bivši sportisti odlučuju na osnivanje novih klubova.
„Dio njih osniva klub zbog neusaglašavanja svojih ambicija i planova sa bivšim, matičnim klubom, a u najboljoj namjeri da djeci pruže što bolje uslove, a neki drugi zbog toga što vjerovatno misle da se tu može nešto zaraditi. Savjet ovim prvima je da ipak pokušaju da nađu zajednički jezik sa klubom, jer je klubova, odnosno sportskih škola, možda i previše na tako malom prostoru“, kaže Roganović, dodajući da se saradnjom, voljom i entuzijazmom može mnogo postići.
„Siguran sam da će značiti i vama, a i crnogorskom sportu kad se vratite u zemlju sa tim znanjem“
“Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” je projekat Centra za demokratsku tranziciju (CDT) i Kancelarije programa Ujedinjenih nacija za razvoj (UNDP) u Crnoj Gori, koji ima za cilj osnaživanje društvenog aktivizma putem te mreže. Kroz projekat “Crna Gora na Tviteru – uključi se u promjene” i putem zvaničnog naloga @cgtvituje tokom šest mjeseci, tviteraši i šira javnost će imati priliku da upoznaju Crnu Goru na način na koji je vide afirmisani stručnjaci iz različitih oblasti.
Do 17. januara će tvitovati muzičar Vladimir Maraš. Njegove objave mogu se pratiti na hashtagu #dirkacg.
O dosadašnjim diskusijama možete čitati na stranici projekta www.cgtvituje.cdtmn.org.
Tviter je moćan
Roganović je, za razliku od drugih crnogorskih sportista, vrlo aktivan na Tviteru. Već dvije godine tvituje uglavnom na švedskom jeziku. Kaže da je skoro sva rukometna Švedska na toj mreži. „Tviter ima veoma jak uticaj na rješavanje pojedinih problema i za otvorenu diskusiju, što je demokratski, je li tako“, kaže on.
Od svojih sportskih kolega, na tvitovanje je uspio da nagovori Mladena Rakčevića. Mišljenja je da je jako loše što više crnogorskih sportista nije dostupno na Tviteru.
„Tviter je jako zanimljiv“, dodaje.
Sport i politika
Sport i politika, tema je koja je užarila lajnu tokom Zoranovog tvitovanja. Prema njegovim riječima, crnogorski sport je osiromašen i obogaljen ulaskom političara na sportsku scenu, u saveze...
„Političar koji je išao u školu i učio o politici ne bi trebalo da se miješa u rad sportskih klubova, saveza... Ako se ja ne miješam u njihov posao, zašto bi se oni miješali u moj? Političar može samo da pomogne klubu ili savezu time što će biti član uprave i pomoći da se sredstva iz državnog sektora, koja im vjerovatno zakonom i pripadaju, prebace u klub. Političari ne bi trebalo da odlučuju o sudbini mlađih kategorija i da kroje sudbinu klubova, skoncentrisani samo na rezultat prvog tima, jer se tako najviše promovišu njihove stranke i sav uspjeh se pripisuje njima, odnosno partiji“, kaže Roganović.
Roganović za 11 godina igranja u Švedskoj kaže da nema pojma ko su ministri i stranačke vođe u toj zemlji i dodaje da, ako sport u toj državi i ima veze sa politikom, onda se to definitivno ne vidi i ne osjeća. On ne zna ni za primjere sportista koji su učestvovali u političkim kampanjama u Švedskoj. „Kod mene u klubu ne postoji neko ko priča o politici, nikad! Od 1.200 članova, 850 djece koja treniraju, 62 ekipe“, kaže Roganović.
Političar ne može da zna šta treba jednom klubu, kaže Zoran, jer njega zanimaju samo rezultati. On je rekao da je Ženski rukometni klub „Budućnost“ primjer dobro vođenog kluba, jer u vođstvu ima i bivše igračice. Učesnici u diskusiji navode da je problem taj što se u crnogorskom sportu vodi logikom da tamo gdje su „partijski vojnici“, da su tamo i novac i sponzori.
Roganović dodaje da dobar menadžer uvijek zna kako da nabavi sponzorstva, te da sponzori ne moraju uvijek biti veliki, pa tako njegov klub u Švedskoj ima 150 malih sponzora. Crnogorski rukometaš je pitao i gdje su danas u crnogorskom sportu menadžeri i sportski direktori, te da li je to zvanje nestalo
„Ne moramo sve da čekamo od politike“, dodaje.
Tviteraši su mu u polušaljivom tonu kazali da su u Crnoj Gori danas svi menadžeri. „Vlasnik kafića snimi kakvo dijete da zna sa loptom i on mu je odmah menadžer...“
Galerija
Bonus video:
