Fascinantno iskustvo, najkraći je opis kojim Beki Milton definiše upravo završenu ARC transatlantsku regatu na kojoj je ta britanska državljanka zaposlena u tivatskom Porto Montenegru učestvovala u proteklih skoro mjesec dana.
Engleskinja, koja je menadžer prodaje tivatske marine za britansko tržište, učestvovala je u ARC regati koja je od 25. novembra novembra do prije desetak dana vožena na ruti od Las Palmasa na Kanarskim ostrvima do luke Sent Lucia u istoimenoj maloj ostrvskoj državi u Karipskom moru.
Na ovogodišnjem ARC-u nastupilo je oko 350 brodova iz tridesetak država svijeta – od pravih regatnih jedrilica, preko krstaša do malih porodičnih jedrenjaka sa kojima bi se samo najveći entuzijasti odlučili na daleki put preko okeana. Upravo je to i suština ARC regate – da na jednom mjestu okupi sve zaljubljenike u more i jedrenje, spremne da se suoče sa izazovom preplovljavanja moćnog Atlantika u malom brodu sa pogonom na jedra i vjetar.
Tako tu regatu jedre mnogi – od iskusnih regatnih skipera i posada kojima je samo brzina broda na umu, preko ljudi kojima je jedrenje samo hobi – advokata, pravnika, biznismena, novinara, do onih koje i sami zaljubljenici nazivaju fanaticima mora – čitavih porodica koje se pod jedrima malih jahti otiskuju na daleka putovanja jer im plovidba kao takva predstavlja najveće uživanje i strast u životu – i koje nije briga koliko će putovanje trajati, već da ono bude što duže i sadržajnije....
Uživala u vedrim noćima pod nebom punim zvijezda: Beki Milton
Među učesnicima ovogodišnje regate bio je i 20-metarski krstaš „Mustique“ pod britanskom zastavom, kome je već tri godine tivatska marina Porto Montenegro matična luka. Zanimljivo, među četiri člana posade ove jedrilice bila je i jedna dama, Beki Milton, ali i jedan mladić iz Tivta, 27-godišnji mornar Stefan Tošković.
„Krenuli smo 25. novembra iz Las Palmasa na Kanarskim ostrvima kao jedan od ukupno 350 brodova koji su učestvovali u 'ARC 2013' regati. Povoljan vjetar nam je omogućio da se relativno brzo spustimo dosta južno prema obalama zapadne Afrike, tačnije Zelenortskim ostrvima, odakle smo krenuli zapadno, preko Atlantika prema Sen Luciji“, prepričava za „Vijesti“ svoje iskustvo sa jedrenja Atlantikom Beki Milton koja se upravo vratila u svoj „drugi dom“ kako ova Engleskinja naziva Tivat.
„Za tri nedjelje navigacije po okeanu doživite svakakve meteo uslove – od povoljnog vjetra koji vas punim jedrima nosi u željenom pravcu, preko oluja do dugotrajne tišine, odnosno situacije da čak sedam dana nismo imali gotovo nikakvog vjetra.
To vrijeme dok smo plutali nošeni strujom ili laganom vožnjom na motor, bukvalno smo se dosađivali, pa smo tu priliku koristili i za kupanje nasred okeana i plivanje sa delfinima“, kaže Beki, koja na pitanje da li ih je bilo strah da se kupaju nasred Atlantika imajući u vidu opasnost od morskih pasa, odgovara potvrdno i ističe da su „razmišljali o ajkulama cijelo vrijeme dok smo bili u vodi“, ali je to iskustvo kupanja ipak toliko jedinstveno da su ga jednostavno po svaku cijenu morali probati.
„Ajkulu smo vidjeli samo jednom relativno blizu broda, ali pretpostavljam i da nam je upravo ona bukvalno raznijela ribarski štap i opremu kojom smo lovili ribu tokom nekoliko dana plovidbe.
Udar je bio strahovito jak i to nešto što se bacilo na mamac koji se vukao kroz more po krmi „Mustique“ je bilo nešto zaista, zaista veliko, jako i vrlo nasilno jer nam je bukvalno uništilo i opremu i štap“, ističe Beki dodajući da su tokom nekoliko prethodnih dana ona i njene kolege imali ribarske sreće pa su tako uhvatili par manjih tuna i lampuga.
Krstaš "Mustuque" pod britanskom zastavom, već tri godine usidren u Porto Montenegru
Freško ulovljena riba naravno, bila je prilika da se pokažu kulinarska umijeća članova multinacionalne irsko-škotsko-englesko-crnogorske posade, ali je tunjevina na kraju po Bekinim riječima, ipak najviše završavala na japanski način – u obliku sušija. Inače, sama panatika, kako mornari nazivaju svoja sledovanja hrane i pića na brodu, na „Mustique“ je ovom prilikom bila bolja nego na većini putničkih brodova jer je vlasnik tog krstaša po profesiji vrhunski restoranski kuvar, pa je on svoju oposadu za transatlantski prelaz, pred odlazak sa Kanara snabdio raznovrsnim sjajnim jelima koje je sam spremio, a ovi su ih kasnije samo podgrijavali.
Na meniju su inače, jednog dana bile i crnogorske kobasice sa krompir pireom, a Beki kaže da im je hrana generalno, bila izuzetno dobra i obilna.
„Nadala sam se da ću se sa ove plovidbe vratiti sa dotjeranom linijom i možda čak malo nabačenih mišića od podizanja jedara i rada na vinčevima, ali sam naprotiv, izgleda samo nabacila par dodatnih kilograma“, uz osmijeh objašnjava plavokosa Engleskinja kvalitet prehrane na „Mustique“ tokom regatavanja po Atlantiku.
Objašnjava da su, kako bi razbili monotoniju jednoličnih dana na beskrajnom okeanu, imali i tzv. pakete iznenađenja koje su svaki dan otvarali po jedan, radujući se uvijek različitom sadržaju u obliku čokolade, bombona i raznih drugih poslastica i grickalica, što su im nadopunjavale redovne obroke, koje su zbog valjanja broda, često morali da jedu iz dubokih plastičnih „taparver“ posuda da im se sadržaj obroka ne bi prosuo po koljenima.
Nakon nedjelja dobrog vjetra i tišine, uslijedilo je opet nekoliko dana jako povoljnog vjetra, poslije kojeg je „Mustique“ upao u oluju i teško se probijao po valovima visine preko pet metara.
„U takvim okolnostima mali brod poput naše jedrilice dugačke 20 metara, veoma jako se valja i posrće po moru, pa je veoma, veoma teško bilo što raditi na brodu – spremati ručak, tuširati se ili spavati.
„Jadransko more je sjajno, predivno i prosto je nevjerovatno da je još u najvećoj mjeri neotkriveno kada je regatno i takmičarsko jedrenje velikih jedrilica u pitanju
Dok se krećete po brodu, njegovo ljuljanje vas baca na sve strane, pa se možete ozbiljno povrijediti ukoliko niste pažljivi. Što se spavanja tiče, to zaboravite u oluji – bez obzira što niste u „gvardiji“ na palubi za kormilom, brod vas baca tamo-ovamo po krevetu, tako da tada možete samo dremnuti na par minuta do neminovnog buđenja koje uslijedi čim vas neki veći talas, ponovno ne „tresne“ o drugu stranu kreveta.
Mi to nazivamo 'mačjim dremežom', spavate bukvalno na jedno oko, kao mačka koja pokušava da se odmori dok istovremeno vreba svoj plijen“, priča Beki kojoj ni takvi ekstremni uslovi ne smetaju i kod nje ne izazivaju morsku bolest.
Beki ističe da je uživala u vedrim noćima pod nebom prepunim zvijezda, sutonima u kojima se Sunce gasi u moru na zapadu, a ona i njena tri drugara na jahti uživaju na mirnom moru uz muziku Frenka Sinatre. Guštala je i u naletima jakog vjetra koji je naginjao brod i tjerao 40-tonski „Mustique“ da se brzo probija kroz valove, zabadajući se pramcem u njih i razgrćući vodenu masu u sprejeve pjene koji bi zalivali kormilara....
Nakon tri nedjelje na moru i pređenih skoro 3.000 milja, „Mustique“ koji je za učešće na regati ARC bio brendiran logom Porto Montenegra, je kao 16. u ukupnom plasmanu, stigao u Sent Luciju na Karibima. Za veliki, teški luksuzni krstaš namijenjen prvenstveno opuštenom i udobnom krstarenju, a ne brzinskom jedrenju, to je prilično veliki uspjeh.
„Ovo je zaista bilo jedno sjajno iskustvo. Jedrenje, pogotovo ovo off shore, odnosno po okeanima je moja najveća strast i zaista sam uživala u ovoj jedinstvenoj prilici koja mi se pružila da na ovaj način na jednoj od najpopularnijih regata na svijetu, promovišem marinu i čitav projekat Porto Montenegro, ali i cijelu Crnu Goru kao izvanrednu destinaciju za jahting i jedrenje“, kaže Beki Milton dodajući da joj je jedrenje po Boki Kotorskoj veoma izazovno jer zbog konfiguracije terena i specifične mikroklime, vjetar često mijenja pravac i drugačije pokriva određene djelove akvatorijuma što skiperima regatnih jedrilica nameće dodatne teškoće da prilagode svoju taktiku i rad posade takvim promljenljivim okolnostima.
Osim regata u Crnoj Gori ona je prije nekoliko mjeseci jedrila i veliku međunarodnu transtatlantsku regatu „Tisuću otoka“ na ruti od Rijeke do Tivta i natrag i naglašava da joj je plovidba uz predivne dalmatinske otoke bila jedan od najljepših doživljaja u životu.
„Jadransko more je sjajno, predivno i prosto je nevjerovatno da je još u najvećoj mjeri neotkriveno kada je regatno i takmičarsko jedrenje velikih jedrilica u pitanju. Mi koji ovdje radimo i živimo, moramo ga još bolje promovisati kao destinaciju.
Čini mi se da se proteklih godina ipak napravio jedan pomak u tome jer reciomo, svi učesnici ARC transatlantske regate sa kojima sam kontaktirala su čuli za Crnu Goru i znaju gdje se ona nalazi, a slično je bilo i moje iskustvo sa ovogodišnjeg međunarodnog sajma nautike u Đenovi“, ističe Beki Milton.
Konjske širine
Brod je prvih dana plovidbe imao dosta povoljan vjetar pa je „Mustique“ dnevno prelazio i preko 150 milja, a njegova posada uživala je u plovidbi i delfinima koji su pratili jedrilicu, igrajući se ispod njenog pramčanog vala.
Britanska jedrilica iz Porto Montenegra na sredini Atlantika na trenutak je iskusila i ono što su stari moreplovci nazivali područje „konjskih širina“ – mjesto koje je bukvalno podjednako udaljeno od oblasti u kojima vlada nizak, odnosno oblasti u kojima vlada visok atmosferski pritisak i gdje zbog toga bukvalno nema vjetra.
Ime „konjske širine“ ovi su djelovi Atlantika dobili po tome što su srednjovjekovni španski pomorci, ploveći jedrenjacima iz Evrope u Novi svijet – Ameriku, ovdje danima i čak nedjeljama plutali bez vjetra, polako ostajući bez vode za piće.
Da bi uštedjeli na vodi, Španci su onda sa svojih jedrenjaka u more bacali žive konje koje su, kao transportna sredstva, vodili u Ameriku, a zbog čega su ova područja Atlantika i dobila svoj čudni nadimak.
Plonker of the Day
Iako je bila jedina žena na brodu, Beki kaže da je njena tri saputnika „koji su bili perfektni džentlmeni“, nisu štedjeli od bilo kojeg teškog posla ili zadatka na brodu. Poput njih i Beki je držala tročasovne dnevne i noćne straže za kormilom jedrilice, prala je palubu, dizala jedra i kratila ih u oluji....
Nije bila pošteđena ni uobičajene mornarske šale pa je tako jednom prilikom ponijela i titulu „Plonker of the Day“ (Glupan dana) jer je prethodne noći zaboravila da zatvori palubni poklopac nad svojom kabinom, pa je svoju postelju kada se vratila iz gvardije, zatekla potpuno mokru. „Bio je to Bekin lijeni pokušaj da opere posteljinu ne skidajući je prethodno sa kreveta”, opisale su njene kolege ovu epizodu na blogu koji su svakodnevno pisali sa jedrilice na sred Atlantika.
U Boku stiže jahta Džejmsa Bonda
Beki Milton dodaje da je njen nastup na ARC-u pod brendom Porto Montenegra rezultirao i zakazivanjem tri velike međunarodne regate u različitim klasama jedrilica, koje će tokom 2014. organizovati elitna tivatska marina u akvatorijumu Boke i Crnogorskog primorja.
Jedna od njih će biti prava poslastica za ljubitelje brodova jer je namijenjena tzv. klasičnim jedrilicama, odnosno brodovima koji dizajnom i opremom predstavljaju prave ploveće vremeplove i podsjećaju na vremena kada se morem plovilo snagom mišića i intelekta, a ne uz pomoć bezlične plastike, hidraulike i svemoćne elektronike.
„Jedan od tih brodova biće i predivna jedrilica tipa 'spirit 54' koja je korištena u snimanju filma 'Kazino rojal' iz serijala Džejmsa Bonda, tako da će narednog ljeta ovaj brod na kojem je u tom filmu lagunom Venecije plovio Danijel Krejg, biti ovdje kod nas u Boki“, istakla je Milton, koja je već sve o tome na ARC regati dogovorila sa vlasnikom ove prelijepe klasične jedrilice.
Galerija
Bonus video:
