Tradicionalnim saborima i svečanostima, pravoslavni vjernici obilježili su juče Ilindan. Najbrojnija okupljanja bila su u opštinama na sjeveru Crne Gore. Kao i prošlih godina, najviše ljudi okupilo se na Sinjajevini, Pešića jezeru na Bjelasici, Jelovici, Trsi u Pivi, Tomaševu, Kapetanovom i Manitom jezeru.
Kako tradicija nalaže, 2. avgusta je održan i vašar na Alipašinim izvorima, koji su odavno postali mjesto na kome se svake godine okupljaju iseljenici iz Crne Gore, prvenstveno iz plavsko-gusinjskog kraja. Taj običaj datira od davne 1960. godine, a 2. avgust je izabran kao dan oslobođenja Gusinja. Tokom zavičajnog susreta, okupilo se više hiljada Gusinjana i Plavljana, Rožajaca, Bjelopoljaca i Beranaca koji žive i rade u Americi, Kanadi, evropskim i skandinavskim zemljama.
Više od hiljadu ljudi okupilo se na tradicionalnom Ilindanskom saboru kod crkve Ružice na Sinjajevini. Slabiju posjetu nego ranijih godina, uslovila je činjenica da je bio radni dan, ali uobičajeno vašarska atmosfera nije izostala ni ovog puta.
Slavilo se na više načina. Ispod nekoliko postavljenih šatora, gdje su se smjenjivali pjevači, pjevačice i folk-hitovi gotovo da nije bilo slobodnog stola.
Omladina, ali i mnogo stariji, veselili su se uz pjesme, nerijetko lascivnih tekstova, poput „Šta je čiči 100 eura dati, da bi mog’o crnku milovati“ ili „Garo moja, gara, gariš li se sada“.
Oko šatora prodavali su se specijaliteti sa roštilja, ali i pivo i sokovi ohlađeni u snijegu. I oni koji su željeli da kupe brojanice, krstove ili magnete za frižder sa natpisom „Srbija” ili CD „Kosovo je Srbija“ imali su gdje.
Samo nekoliko desetina metara dalje, ispred crkve, nakon što je mitropolit crnogorsko-primorski Amfilohije završio služenje liturgije, počela je druga vrsta slavlja, koju su uveličali narodni guslari, svirači na fruli, puštale su se duhovne pjesme.
Organizatori zabave pod šatorima, tvrde, “ispoštovali” su vjerski obred, pa nije bilo muzike dok je mitropolit Amfilohije završio liturgiju i besjedu.
“Zamjerano nam je minulih godina mnogo šta. Međutim, i novinari i sveštenici treba da shvate da je ovo narodno veselje, a narod traži ovo što mi i nudimo — “živu” muziku, pjevačice, pjevače, naručuju pjesme koje im se dopadaju, vole da popiju i pojedu. Sačekali smo da mitropolit završi liturgiju, a ni sada nećemo smetati muzikom, jer svako ima svoje ozvučenje”, ispričao je jedan od vlasnika šatora pod kojim je organizovana najbučnija zabava.
S druge strane crkve i ove godine organizovano je, ispod crnogorske zastave, takmičenje u disciplinama bacanje kamena s ramena, prevlačenje konopca i skoku udalj. Nije bilo iznenađenja, pa su pobijedili momci koji su važili za favorite i koji su i na saborima minulih godina bili najbolji. Marko iz Mojkovca priznaje da mu je zabavnije bilo ispod jednog od šatora, gjde se, kako kaže, okupio s društvom da proslavi veliki vjerski praznik.
“Bio sam i na liturgiji, a sada je vrijeme za slavlje i malo opuštanja. Praznici kao Ilindan su za to. Poslije napornog posla na selu da se predahne. Primjećujem da nema baš djevojaka dosta, ali ima nekoliko lijepih, pa možda “padne” i neko poznastvo. Vi novinari ste nalazili manu ranije što su pod šatorima bile i go-go igračice. Evo ih sada nema. Valjalo bi da je pjevačica više”, rekao je on.
Na sabor sa porodicom došao je Slobo Ralević iz Berana. Umjesto sabora na Jelovici, u blizini svog gada, on je izabrao Sinjajevinu, jer mu se i prošle godine dopalo.
“Svake godine ću dolaziti. Sinjajevina je prelijepa. Do Jelovice se lakše stiže, ali ipak biram sabor ispred Ružice. Ove godine je manje naroda, jer je radni dan, ali nama je odlično. Ljudi se vesele na različite načine, ne zamjeram.”
Sa Ralevićem je bio i njegov unuk Đorđije, osnovac iz Beograda. Dopadaju mu se, kaže, narodni skupovi, a voli i da čuje gusle. Sinjajevina ga je oduševila čistim vazduhom i specifičnim reljefom.
Grupa Podgoričana takođe je izabrala da drugi avgustovski dan provedu na planini. Kažu da je “sabor odličan način da se čovjek relaksira i zaboravi malo na gradsku vrevu i vrelinu”.
Amfilohije: Naciju i državu ne pretvarati u božanstvo
Ni naciju ni državu ne treba pretvarati u božanstvo, kazao je Amfilohije, u besjedi nakon liturgije.
“Nadamo se da će i u našoj Crnoj Gori prestati duh mnogoboštva i paganstva. Vratimo se vjeri, sabirajmo se u ime proroka Ilije, a ne oko svoje pameti ili nepameti, svojih interesa. Ovaj hram je, ne da razara zajedništvo, nego da bratimi ljude. Iz ovog hrama se rađa prava bratska ljubav.
Ne otuđujmo se. Vratimo se Crnoj Gori kralja Nikole“, poručio je Amfilohije.
On je posjetio i zbog čega se nakad dolazilo na Ilindan kod crkve Ružice. Prvo se dolazi u crkvu, na pričest, kazao je, pa tek onda treba misliti da na zaradu, igru i jelo.Palninari će braniti planinu od vojnog poligona
Ovogodišnji sabor ispred crkve Ružice obilježili su originalno i građanski akivisiti. Grupa od devet članova nekoliko planinarskih klubova stigla je na Sinjajevinu, poslije tri dana pješačenja. Taj marš, objašnjavju, pod pokroveteljstom Udruženja “Bijeli Pavle” je njihov način da pokažu da su protiv “militarizaciji Sinjajevine”, to jest, izgradnje vojnog poligona na toj planini. Spremni su, kažu, da životima brane planinu od relaizacija onog što je najavilo Ministarstvo odbrane.
“Za tri dana prešli smo 70 kilometara. Kako i govori naziv ture “Putevima bjelopavlićkih domaćina”, išli smo putem kojim su i naši preci izdizali na katun na Sinjajevini. Cilj nam je da sačuvamo ovu planinu, na kojoj su Bjelopavlići od 1881. godine, od militarizacije. Šaljemo jasnu poruku da smo protiv gradnje vojnog poligona. Odavde su prehranjena bjelopavlićka bratstva tokom mnogih gladnih godina, a ova planina ima potencijala danas, između ostalog, i za nekoliko vrsta turizma”, rekao je jedan od planinara Aleksandar Milatović.
Galerija
Bonus video:
