Najstariji stanovnik Beransela i jedan od najvremešnijih u limskoj dolini, devedesetpetogodišnji Đorđije Tomović, biće najvjerovatnije i najstariji zatvorenik u Crnoj Gori, ako pođe na izdržavanje osmodnevne kazne, za koju mu je poziv stigao ovih dana.
Starina Đorđije je uvijek bio među prvima na blokadi gradskog smetlišta na Vasovim vodama, nadomak kuća Beranselaca, i među prvim su mu stigli i pozivi za informativne razgovore u policiji, zatim za Sud za prekršaje, i sada i za zatvor.
„Ići ću u zatvor. Nijesam kriv, pa nek' se čune da su zatvorili jednog starca na pravdi Boga“, kaže čika Đorđije za „Vijesti nedjeljom“.
On priča da je samo branio da se „taj šljam odlaže na Vasovim vodama, radi zdravlja ljudi, a naročito radi zdravlja mladih, njegove djece i unučadi“.
„Zbog unučadi to radim, ne zbog mene. Vasove vode su dvjesta metara od prvih kuća. Božja priroda tako daje da svakoga dana od četiri sata poslije podne duva noćnik, a taj vjetar dim i neprijatne mirise sa deponije tjera najprije prema ovim kućama, pa onda prema naseljima i čitavom gradu. Pa bogami je to velika šteta, to ne treba samo ja da branim nego i čitav grad da skoči“, kaže Đorđije.
Ljudi se, međutim, boje, i to ovom starcu nikako nije jasno.
„Neote, nego šute. Boje se od vlasti. A što će se bojati, kad vlasti ne rade pravilno“, priča Đorđije.
Njega, dodaje, nije strah zatvora. I to je za ljude. Računa da će imati sobu i da će biti neko da s njim progovori.
„Ako je ovako soba te soba, ja mogu sjedit'. Znam, neće me biti. A moraće mi davati nešto da jedem. Eto tako“, kaže kroz smijeh čika Đorđe.
Jedino ne zna kako će spremati engleski čaj, koji svako jutro pije već decenijama, od kada se vratio iz Engleske.
„Bio sam u Engleskoj dvadeset pet godina. Tamo sam zaradio i nešto penzije, tako da od ovih vlasti ne zavisim. Valjda ću i bez čaja izdržati tih nekoliko dana u zatvoru“, kaže Đorđije.
U porodici Tomović, ovo je treća kazna zbog protesta i učešća u blokadama gradskog smetlišta na Vasovim vodama.
„Moja supruga Tijana nije kažnjena zatvorski, već novčano. Ali zato mene čeka četrnaest dana zatvora, kada se novčane kazne, koje ne mogu da platim, pretvore u zatvorske dane. Zagrliću se sa tatom, i idemo zajedno u zatvor“, priča Đorđijev sin Svetislav, prosvjetni radnik.
On kaže da je to što se radi sa mještanima Beransela prevršilo svaku mjeru i da takva vrsta represije nije primijenjena nigdje u Crnoj Gori.
„Zatvorske kazne do sada ima desetak mještana Beransela. Kada se sve sabere, oko osamdeset mještana je kažnjeno, od opomene, preko novčane do zatvorske kazne“, kaže Svetislav.
On naglašava da se ne radi o grupici , kako vlasti žele da predstave, već da je peticiju protiv smetlišta potpisalo više od osamsto građana prigradskog naselja.
„Mi razmišljamo i o tome da sve kazne međusobno raspodijelimo i da onda svako od nas odleži u zatvoru po tri-četiri sata. Organizovaćemo se jednog dana i svi zajedno poći autobusima za Bijelo Polje. Ako imaju toliko mjesta. Ali nas neće pokolebati u našoj borbi za zdravu životnu sredinu, što nam garantuje Ustav i sve međunarodne konvencije“, kaže Svetislav.
Ovaj čovjek vjeruje da će njihov advokat, međutim, uspjeti da pobije presude.
„Mislim da ćemo uspjeti da prekinemo ovu njihovu igru i ovu pravnu lakrdiju. Mislim da su oni maloumni. Kako mogu da nas kazne? Niti sam koga opsovao, niti sam koga uvrijedio. Samo nas varaju, a mi na to ne pristajemo. Toga rješenja o kojem oni pričaju, o navodnoj izgradnji sanitarne deponije i reciklažnog centra, toga nema ni za pedeset godina“, priča Svetislav Tomović.
Mještani Beransela već nekoliko godina biju bitku sa lokalnim vlastima i državnim institucijama, da se prestane sa daljim odlaganjem otpada na lokaciji Vasove vode, nadomak njihovih kuća, kao i da se odustane od regionalne deponije. Na tom mjestu je do sada lagerovano oko milion tona opasnog otpada.
Beranselci su u protekle tri godine više puta blokirali gradsko smetlište, a sve dosadašnje blokade razbijene su grubom primjenom policijske sile. Policija i lokalne vlasti pokušavaju da prekršajnim prijavama spriječe nove blokade, novčanim i zatvorskim kaznama rastjeraju mještane sa barikada.
A starina Đorđije Tomović na kraju razgovora uzima bidon i odlazi na izvor da natoči vodu. Nikada, kaže u svom životu nije popio ni čašu vode iz cijevi. Vjeruje da mu je to dalo dugovječnost i vitalnost. I naglašava da nema devedeset pet, nego devedeset četiri i po godine.
„Smanjujem i krijem godine, ne bih li se još jednom oženio. Ima li u zatvoru đevojaka“ – pita kroz smijeh čika Đorđije.
Bonus video:
