Od Bara do Tokija za 365 dana, preko Atlantika i Tihog okeana pod jedrima!
Taj podvižnički plan sebi su postavili Beograđani Dušan Lazarević i Maja Đorđević. Na put dug dvadesetak hiljada milja otisnuće se iz barske marine krajem ove sedmice na 17 metara dugoj jedrilici „Velvet moon“, koja vije crnogorski barjak.
Vlasnik broda, Južnoafrikanac, preselio se u Japan, pa je zaželio da i brod preseli u Zemlju izlazećeg sunca. Tako je sa Dušanom i Majom dogovorio put koji će biti mnogo više od obične isporuke broda. Skiper Dušan istakao je da im je cilj da u Tokio stignu u ljeto 2014, “jer se jedrilicom ne žuri“.
“Ona ide na vjetar, a zna se kad i koji vjetrovi duvaju po svijetu i te zakone prirode morate da ispoštujete. Na jedra se ne može kad hoćeš. Zna se kad se prelazi Atlantik - krajem novembra, kada se završi sezona uragana. Dotad ćemo da obiđemo cijeli Mediteran, a zimi Karibe, da bismo na proljeće kroz Panamski kanal krenuli za Japan. Ruta nije ni nabliža ni najbrža, ali jeste najljepša. Imamo povjerenje u ovaj brod”, ispričao je skiper „Velvet moona“.
Jedrilica je u Južnoj Africi napravljena kao klasičan blue water cruiser. Može da tuče okean, što je i dokazala dolaskom do Bara preko Brazila 2010, odmah nakon što je porinuta. Površina jedara je 180 kvadratnih metara, jarbol je visok 25 metara, deplasman 28 tona. Put je radi smanjenja troškova zamišljen tako da stalno primaju goste, počev od grčkog arhipelaga. Prelazak Atlantika „rezervisan“ je za one hrabrije, sa malo nautičkog iskustva, da se oprobaju u jedrenju van malih mora.
“Biće to i prilika i da nekoga naučim starim vidovima navigacije. Iako brod ima svu moguću elektroniku, želimo da održimo u životu stare pomorske vještine”, kazao je Dušan.
On je diplomirani pravnik ali, kako je rekao, ni sekunde nije proveo u svojoj struci, već živi i radi kao skiper od početka vijeka. Maja je dramaturgiju diplomirala na Sorboni. Sem prema moru, dijele i ljubav prema umjetnosti, što putu udara poseban pečat.
“Čega god se uhvatimo to moramo da uradimo kreativno, pa ćemo i ovaj put koji će biti opisivan na našem veb sajtu www.sailvelvetmoon.com. Da bi došao od jedne do druge tačke pomoću vjetra, čovjek na moru mora da proba različite strategije, da se ponaša drugačije na različitim mjestima. Tako i mi umjetnici moramo da se prilagođavamo dok nas gura prirodna sila”, rekla je Maja.
Tokom dugogodišnjeg boravka u Francuskoj Maja je režirala spotove, bila asistent režije predstava, spremala performanse, a sa Dušanom je radila instalacije i reklame. Zato se u brodski bunker ne krcaju samo hrana i piće, već i fotoaparati, kamere, laptopovi... Njih dvoje, sem fotografija i veb-dizajna, rade i intarzije, šiju kožu, a kako su i njihovi gosti na brodu uglavnom srodne umjetničke duše, do kraja plovidbe treba očekivati da svi zajedno naprave jedinstvenu multimedijalnu izložbu.
Dušan je istakao da je zbog porodične kuće u Kručama faktički u Baru „i prohodao, i proplivao, i proronio“, a prve vještine jedrenja od malih nogu je sticao na Dunavu.
“Mene je ljubav pokrenula na ovo”, dodala je Maja.
Na talase uz muziku
Da talasi lakše padnu spremni su gigabajti i gigabajti raznorazne muzike - očekuje se da dio muzičke atmosfere kreiraju i sami domaćini, jer je Dušan pijanista, a Maja svira violinu.
Iz razumljivih razloga klavir je ostao kući, a ni violina nije na spisku brodskog inventara, jer je plan da u svakoj zemlji u koju uplove kupe tamošnje tipične male instrumente i da nauče da ih sviraju do sljedeće luke.
A šta kad konačno doplove do Tokija?
“Najradije bi opet nazad brodom. Ali, prvo treba da ostanemo neko vrijeme u Japanu, prema dogovoru sa vlasnikom broda koji je već ugovorio čarter ture ’Velvet moona’ u tokijskom zalivu. Naravno, mi ćemo biti skiperi”, kazali su Dušan i Maja.
Galerija
Bonus video:
