Stanari nikšićkog naselja Zvjerinjak protestovali su i danas ispred zgrade Opštine, tražeći da ih primi neko od nadležnih i kaže da li će im obezbijediti novi krov nad glavom.
Kako ih niko nije primio, poručili su da će se i sjutra i prekosjutra okupiti na istom mjestu, dok se u ponedjeljak sele ispred zgrade Vlade, gdje će ostati sve dok njihov problem ne bude riješen i oni zbrinuti.
„Molimo sve nadležne institucije, ali i političke partije, da nam pomognu, kao i sve koji mogu da nam izađu u susret“, kazao je jedan od mještana, Zenun Špatolaj.
Nakon usvajanja Zakona o restituciji, 4.096 kvadrata zemlje, na kojoj je niklo sirotinjsko naselje Zvjerinjak, 2006. godine vraćeno je porodici Todorović.
Bageri kreću 25. juna, mještani ogorčeni: I zatvor je bolji od ulice >>>
Odloženo rušenje baraka u Zvjerinjaku, protest se nastavlja >>>
Odloženo iseljavanje iz nikšićkog Zvjerinjaka >>>
Zemlju je Opština Nikšić toj porodici uzela 1963. godine za potrebe Željezare, a sud je 1. septembra 2011. godine donio rješenje o izvršnom postupku.
Rušenje baraka, u kojima živi njih 54, među kojima ima bolesnih, nepokretnih i male djece, bilo je zakazano za 28. maj, ali je odloženo za 25. jun, na predlog predstavnika Centra za socijalni rad, kako oko 30 djece ne bi završilo na ulici.
“Ništa nama to odlaganje nije pomoglo. Iznijeli smo stvari koje su ionako stare i pola od njih smo izlomili iznoseći i unoseći“, kazao je Zenun.
Njegovom ocu Ademu Špatolaju, koji je prije pet godina imao moždani udar i ostao nepokretan, prekjuče je, kada je trebalo da im ruše barake, pozlilo, i, kako je rekao, završio je u Službi hitne pomoći.
„Želio bih da se zahvalim ocu Šuju Todoroviću što je bio tolike godine human prema nama i ostalim porodicama. Opština je znala za ovo, ali nije obraćala pažnju na nas.
Crna Gora nas je, kada smo izbjegli sa Kosova, primila, i hvala joj na tome, ali sada, evo opet, ostajemo bez krova nad glavom. Ovako nepokretan i sa gangrenom noge ne mogu porodici da pomognem. Jedino mi dođe da se polijem benzinom i zapalim“, nemoćno je kazao Adem, koji ima 18 djece i 15 unučadi.
Njegova unučad su nosila parole na kojima je pisalo „Hoćemo i mi krov nad glavom, i mi smo vaši građani“.
Hazbo Adrović se, kao radnik Željezare, u Zvjerinjak doselio prije više od 30 godina i teško mu pada što će ponovo morati da traži krov nad glavom. Kako je kazao, od penzije jedva sastavlja kraj sa krajem, a ne da porodici i sebi priušti privatni smještaj.
„Prošli gradonačelnik je obećao grube radove na kući, ali ništa od toga. On otišao, a ostalo prazno obećanje. Ovaj gradonačelnik neće da nas primi, da nam lično kaže može li šta da nam pomogne ili ne.
Ništa mi nemamo od ovog odlaganja. Samo nervoza i stres. Volio bih da je ovo zavšeno i da znamo da smo završili na ulici. Ovo je samo mučenje svih nas“, kazao je Adrović.
Galerija
Bonus video:
