Slobodan Dakić iz Male Crne Gore kraj Žabljaka nosi na plećima gotovo 70 godina, ali mu ni na kraj pameti ne pada mogućnost da napusti rodno selo. I to, bez imalo premišljanja, kaže pred kćerkom Ružicom i sinom Radojem koji su ga posjetili uoči Vaskrsa. Vidjeli su ga poslije šest mjeseci jer je tokom zime Mala Crna Gora izlovana zbog sniježnih nanosa.
“Ne mogu ja bez mog sela, kuće i okućnice. Njih četvoro je situirano. Dvije kćeri su na Žabljaku. Tamo imam kuću. Sinovi pripadnici Vojske Crne Gore. Evo, ovo dvoje dođoše da me obiđu nakon duge zime. Svi su zaposleni i na platama, ali, mislim, da sam im odavde još potreban. Ja bez ovaca ne mogu i tako je od kada znam za sebe. Volja ne popušta, imam snage i nemam namjeru bilo šta u svom životu da mijenjam”, priča Slobodan reporteru “Vijesti”.
Od Žabljaka do na Malu Crnu Goru 20 kilometara puta sa koga je nedavno očišćen snijeg. Preko Štuoca vijuga asfalt koji ponegdje podsjeća na bob stazu omeđenu sniježnim nametima visokim i do deset metara. Selo, u kome je zimu provelo oko 40 uglavnom staračkih domaćinstava, odavno kopni. Prohodnost puta i praznici omogućili su mlađima da dođu i obiđu svoje, da pomognu...
Prvi proljećni radovi odmiču, a naredni period obilježiće oranje vrtova u koje će se zasijati krompir, ponegdje i kupus. Što se agrara tiče sve se, kao i uvijek, svodi na nešto malo oranica. Život Crnogoraca zasniva se na ovčarstvu i govedarstvu. Rekorder u selu, pa i šire, je Slobodan. U buljuku blizu 300 “male i velike”.
“Nekolike su se obliznile pa je sada u toru uz 140 ovaca i 150 jagnjadi. U štali četiri krave, dva vola i bik. Sve sam to gledao i ugledao tokom zime, koja za stočare nije bila teška. I zimus kao i posljednjih 15 godina o tome se staram jedino ja. Samo u fazi jagnjenja priskočio mi je u pomoć komšija Novo Janković sa suprugom Violetom. Mladi ljudi, dugo su živjeli na strani, dospijevali do Amerike a onda se vratili u selo. Imaju 15 ovaca i od toga žive. A Novo, iako je iz ovog sela, još nije riješio pitanje državljanstva”, priča Slobodan u svojoj kući gdje je sve besprekorno uredno, uprkos okolnosti da nedostaje “ženska ruka”.
Veterinar Terzić dolazi u obilazak dva puta godišnje
“Ja se o svemu staram. Čuvam ovce i goveda, sam ih muzem i kupim skorup. Ponesu djeca, a nešto malo prodam kako bih kupio kafe, rakije i još po nešto neophodno da se provede duga zima. Ova iza nas u selu nije bila teška. Teže mi je bilo prošlog ljeta. Udarila suša, malo se ukosilo. Bunar presušio, životinja žedna. Muku smo mučili i ja i stoka. Opština posla jednu cisternu vode, a spasi me Vojska Crne Gore. Sedam puta iz Pljevalja je dolazila njihova cisterna sa vodom. Hvala im do neba. Pod jesen bi kiše, podmladi se osušena trava pa je životinja do pozne jeseni imala da pase. Za vrijeme kosidbe dođoše djeca. Ukosilo se koliko je bilo, nešto sijena sam kupio. Kupio sam kukuruza i mekinja. I znalo se svakog dana, cijelu zimu, jedan obrok sijena a drugi kukuruza i mekinja. I zadovoljan sam kako je stoka izimljena”, priča Slobodan.
On je kao poljoprivrednik redovno sebi uplaćivao doprinose i stekao penziju.
Stanjem stočnog fonda Slobodana Dakića bio je više nego zadovoljan veterinar dr Vlado Terzić nakon boravka na gazdinstvu prošle subote koje obilazi dva puta godišnje.
Sada je u toru 140 ovaca i 150 jagnjadi. U štali četiri krave, dva vola i bik... Ja se o svemu staram. Čuvam ovce i goveda, sam ih muzem i kupim skorup. Ponesu djeca a nešto malo prodam kako bih kupio kafe, rakije i još po nešto neophodno da se provede duga zima, priča Slobodan Dakić
NI sječivo gatera ga nije pokolebalo U dvorištu Slobodanove kuće kamion i lada “niva”. I ogromni, ali dobroćudni šarplaninac Medo. Nešto dalje gater na kome Slobodan proreže po neki balvan kako bi imao materijala za ogradu, torove i druge najneophodnije radove. Gater, odnosno neopreznost su 1972. godine Slobodana napravili invalidom. On u šali kaže da je od tada sve ovo postiže sa sedam umjesto deset prstiju. Imperativno je zahtijevao da probamo skorup koji je proizveo i koji, po našem mišljenju, ispunjava najviše gastronomske kriterijume.
Galerija
Bonus video:
