Ni nakon 20 godina od kada je na željezničkoj stanici u mjestu Štrpci na pruzi Beograd – Bar, oteto, a zatim i ubijeno 19 putnika, porodice nevinih žrtava nemaju gdje odati poštu svojim najbližim. Među njima je bilo osam crnogorskih državljana.
Iako su prošle godine dobili čvrsto obećanje od Opštine Bijelo Polje da će ova godina biti vrlo značajna za porodice nastradalih jer će se moći okupiti kraj spomen-obilježja, predstavnik oštećenih porodica Ragip Ličina kazao je juče „Vijestima” da bez nade i ikakvog odogovora čekaju već 20 godina, a država kao i tada, i danas ćuti.
„To su samo bile iluzije, priče za malu djecu... Iako smo dobili obećanje od Bijelog Polja da će spomen-obilježje najkasnije do decembra biti riješeno pitanje, ja kao predstavnik oštećenih porodica bezbroj puta sam odlazio i kucao na vrata od jednog do drugog člana u Opštini, ali sve je bilo uzaludno”, kazao je on.
Ličina je istakao i da su prekjuče imali sastanak są predstavnicima Opštine koji su potvrdili da će obećanje biti ispunjeno i da je radna komisija završila dokumentaciju koja se tiče predloga za spomen-obilježja u tom gradu i proslijedila je nadležnom Ministarstvu kulture.
“Ministarstvo kulture je već dva puta vraćalo predloge Opštine Bijelo Polje, a ja sam u Opštini pitao kad je zadnji put njihov zahtjev poslat i rekli su mi da je to bilo prije nedjelju dana. S obzirom da država nema volje da riješi ovaj problem već četiri godine, a Skupština opštine Bijelo Polje jednoglasno je usvojila pravilnik o izgradnji spomen-obilježja u tom gradu, smatram da to nekome nije odgovaralo. Nažalost, naša demokratska država nije po pitanju spomen-obilježja uradila ništa”, rekao je Ličina i dodao da iako su obećali nijesu uradili ništa ni po pitanju zbrinjavanja i situiranja porodica.
Ranisavljević
Pripadnici paravojnih jedinica Republike Srpske 27. februara 1993. godine, pod komandom Milana Lukića, oteli su iz voza broj 671, u stanici Štrpci na dijelu pruge Beograd-Bar koji prolazi kroz BiH, 19 putnika od kojih je 18 Bošnjaka i jedan Hrvat, a kasnije ih i zvjerski ubili.
Prije dvije godine u jezeru Perućac, među 162 žrtve, u masovnim grobnicama pronađeni su i ostaci dvojice otetih putnika iz Štrbaca – Rasima Ćorića iz Prijepolja i Jusufa Rastodera iz Berana. Ranije su pronađeni ostaci Halila Zupčevića. Pored njih, iz voza 671, odvedeni su Esad Kapetanović, Iljaz Ličina, Fehim Bakija, Šećo Softić, Rifet Husović, šesnaestogodišnji Senad Đečević, Ismet Babačić, Adem Alomerović, Muhedin Hanić, Safet Preljević, Džafer Topuzović, Fikret Mehmetović, Favzija Zeković, Nijazim Kajević, Zvezdan Zuličić i Toma Buzov.
Jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju 19 nevinih građana je Nebojša Ranisavljević iz Despotovca, kome je 2011. istekla 15-togodišnja zatvorska kazna. Vođa zločinačke grupe Milan Lukić je osuđen za drugi zločin u Hagu na doživotnu robiju. Za otmicu putnika u Strpcima nikad nije odgovarao.
Još se ne zna ko je naredio zločin
Iz Foruma Bošnjaka Crne Gore su poručili da će učiniti sve da se zločin u Štrpcima nikada ne zaboravi, i insistiraće, pred nadležnim institucijama, na daljem pronalaženju posmrtnih ostataka otetih putnika, koji su toga dana ušli u voz “nade i očekivanja da će se sresti sa svojim porodicama, a danas njihove porodice ni ne znaju gdje su kosti njihovih najmilijih”.
“Podsjećamo da ovaj zločin nije u potpunosti rasvijetljen, jer su većina njegovih naredbodavca i počinilaca i dalje nepoznati nadležnim organima, pa očekuje da se i dalje radi na njihovom otkrivanju i procesuiranju, ali i utvrđivanju pune istine o ovom događaju, kako bi porodice i rodbina nevinih žrtava dobile makar sudsku satisfakciju”, saopštili su iz Foruma Bošnjaka Crne Gore.
I iz Centra za žensko i mirovno obrazovanje Anima podsjetili su da je za taj zločin osuđen Nebojša Ranisavljević u Višem sudu u Bijelom Polju na 15 godina zatvora, i da mu je kazna istekla prije dvije godine, dok je u Haškom tribunalu osuđen Milan Lukić za zločine počinjene u Višegradu na doživotnu robiju. Kako su saopštili taj zločin učinjen je u ime crnogorske javnosti, a nalogodavci i idejni tvorci rata na prostorima bivše Jugoslavije još nijesu imenovani.
Žurić tvrdi da je poslao zahtjev
Ministarstvo kulture demantuje “Vijesti” su iz Opštine Bijelo Polje i Ministarstva kulture dobili oprečne informacije o spomeniku žrtvama zločina u Štrpcima. Predsjednik Opštine Aleksandar Žurić kazao je da su prošle nedjelje proslijedili zahtjev za podizanje svih spomen-obilježja, među kojima je spomenik za žrtve u Štrpcima.
“Mi smo nekoliko puta imali konsultacije u Ministarsvtu kulture kada su spomenici u pitanju i prošle nedjelje smo uputili zahtjev u zvaničnoj formi za spomen-obilježja na teritoriji našeg grada, promjenu naziva ulica, a među zahtjevima koje je razmatrala Skupština opštine je i spomenik za žrtve u Štrpcima”, kazao je Žurić.
Iz Ministarstva su na pitanja “Vijesti” o tome da li je upućen zahtjev Opštine Bijelo Polje za podizanje spomenika žrtvama zločina u Štrpcima odgovorili negativno. Kao krivce što u Bijelom Polju nema spomen-obilježja Ličina vidi državni vrh Crne Gore, a prije desetak dana tražio je prijem kod premijera Mila Đukanovića: „On je kako tada, tako i danas premijer Vlade. Ključ i krivac za sve ovo je u vrhu vlade, u Ministarstvu kulture, Državnom tužilaštvu, koje nije pokrenulo dalju istragu, već je za ovaj zločin kažnjen samo jedan čovjek”.
Zločin počinili "paravojni dželati"
Ono što se desilo u Štrpcima ne treba zaboraviti, ali se u sjećanju ne treba služiti oružjem, ocijenio je Husein - Ceno Tuzović predsjednik Savjeta Foruma Bošnjaka, na obilježavanju dvadesetogodišnjice tog zločina.
Prema njegovim riječima, zločin su napravili “paravojni dželati” zato što su ljudi koji su bili u vozu 671, iz Beograda za Bar, imali drugačije ime on njihovog, ali koji su imali pravo da žive i da se raduju.
Ipak, Tuzović je istakao da poruka mora biti kako zajedno sačuvati sebe, kako živjeti uz međusobno poštovanje i na koji način da izbjeći sve nevolje koje mogu da naiđu ili koje su bile.
“To što se desilo ne treba zaboraviti ali se ne možemo u sjećanju služiti oružjem. Moramo se služiti sviješću, pameću, mudrošću i svim onim što čovjeka krasi da bi mogao sa svakim drugim, bez obzira na ime i prezime, pripadnost bilo ovoj ili onoj religiji, da živi”, kazao je Tuzović.
On je podsjetio da se zločin dogodio u subotu, 27. februara 1993. godina, kao i da je i sam bio jedan od onih ljudi koji su u ponedjeljak na stepeništu Skupštine Crne Gore o tom događaju obavijestio tadašnjeg potpresjednika Skupštine i predstavnika Liberalnog saveza, Džemala Perovića. Tuzović je rekao i da je ponosan što pripada Forumu Bošnjaka koji radi na ovakvim projektima.
“Da su nešto htjeli da urade, vjerovatno bi dosad uradili. Poslije 20 godina je potpuno besmisleno nekog moliti da nešto uradi, a mi 20 godina molimo i molimo, a ništa ne dobijamo.Od njih više ništa ne tražim, ovo što nama treba su njihove kosti, to će neko drugi naći, neko drugi se vjerovatno bavi time, a od ovih ljudi i ove vlasti ne tražim ništa”
“Sve što smo do sada uradili bilo je da pokažemo i da učinimo da nam se takve stvari više ne ponove a da se nikad ne zaborave”, zaključio je on.
Komentarišući to što je jedini osuđeni za otmicu i likvidaciju Nebojša Ranisavljević, kome je već istekla 15-godišnja kazna, Tuzović je kazao da računa da nije prestala odgovornost na državnoj liniji i to ne samo u Crnoj Gori već i u Srbiji i Bosni i Hercegovini.
“Mislim da ove tri države, a nijesam ja taj koji treba da ih podučava, jer imaju snage i moći da to urade, ne bi trebalo da dozvole da zločinci ostanu nekažnjeni”, naglasio je on i podsjetio da je jedino Lukić dobio doživotnu robiju u Hagu, ali ne za taj slučaj. Takođe, Tuzović je istakao da je samo kažnjen Ranisavljević koji je tu kaznu odležao.
“On je bio, kako bi u Podgorici rekli, ćišmak u odnosu na ono što su drugi radili. Nadamo se da se to neće zaboraviti i da će države tražiti nalogodavce. Ko su, mi ne znamo, postoje organi koji će se time baviti, vjerujemo da to neće izostati”, poručio je on.
Sestra jednog od 19 ubijenih putnika, Nijazima Kajevića, Šefika Kajević, kazala je da samo može da zamoli vlast i državu da im pomognu u pronalaženju kostiju.
“Dvadeset godina je prošlo, suvišno je sve više reći, samo da nam pomognu kosti da nađemo. To molim i preklinjem, kao sestra, a dosta smo se pitali zašto. Veliko je 20 godina, ali nama kao da je juče bilo”, naglasila je ona.
Takođe, Zumreta Rastoder, sestra Ismeta Babačića, poručila je da poslije 20 godina neće nikog više ništa da moli:
“Da su nešto htjeli da urade, vjerovatno bi dosad uradili. Poslije 20 godina je potpuno besmisleno nekog moliti da nešto uradi, a mi 20 godina molimo i molimo, a ništa ne dobijamo.Od njih više ništa ne tražim, ovo što nama treba su njihove kosti, to će neko drugi naći, neko drugi se vjerovatno bavi time, a od ovih ljudi i ove vlasti ne tražim ništa”, kazala je Rastoder.
Polaganjem vijenaca na Spomen Parku na Pobrežju, dvadesetogodišnjicu zločina obilježili su članovi Foruma Bošnjaka Crne Gore, a isto su uradili i predstavnici Liberalne parije.
Galerija
Bonus video:
