Zbog svoje odlučnosti da se suprotstavi krivolovu, Mariju Vugdelić, ženu niskog rasta i blage prirode, (krivo)lovci su prozvali Ognjenom Marijom, sveticom koja po legendi pali i kažnjava grešnike, a samim izgledom uliva strah u kosti.
Vugdelić tvrdi da je za nadimak saznala od koleginice, koja je u jednom kafiću načula razgovor dva lovca:
"Ko je ta Ognjena Marija što pravi haos na jezero?"
"A ne znam, malo crno, iskače iz žbuna u tri ujutro i hvata lovce."
"A je li ona udata?"
"Ne."
"Pa, ajde da joj nađemo nekoga da se uda, pa je muž neće puštat da izlazi u tri ujutro".
Vugdelić predaje biologiju i zaštitu životne sredine na Univerzitetu Donja Gorica, a studije je završila u Velikoj Britaniji, gdje je i doktorirala.
U NP "Skadarsko jezero" radila je šest godina, godinu kao šef Službe zaštite, ali je to bilo dovoljno da lovce dovede u red.
Tvrdi da ne zna za teži posao od lovočuvara, koji u svakojakim vremenskim prilikama moraju biti na jezeru i juriti za krivolovcima, a redovno su omalovažavani od strane nadležnih.
Iako joj je skoro svaki dan bio stresan i stalno je bila po terenu, to Ognjenoj Mariji nije smetalo jer tvrdi da joj je na umu bila samo zaštita prirode.
Kazala je da jezero sa sobom nosi mnoge opasnosti i da ljudi koji ne poznaju dobro ćud jezera lako mogu da izgube život, ali da i mnogi sebe dovode u opasnost nekim nepromišljenim aktivnostima.
"Jednom smo uhvatili krivolovca koji je za svoj limeni čun prikačio agregat od pet kilovata. Kada smo ga u čudu pitali zašto tako rizikuje život, odgovorio je da je, iako zna da su ljudi ranije tako ginuli, siguran da se njemu neće ništa desiti", kazala je Vugdelić.
Tvrdi da je skoro svaki dan izlazila na teren, pa su zbog toga krivolovci strahujući da ih ne uhvati činili razne budalaštine.
"Čula sam da se jednom neki krivolovac sakrio u trsku i tu ostao cijelu noć jer je čuo da je Ognjena Marija u smjeni. A mislim da taj dan nijesam ni radila", kazala je nasmijavši se.
Vugdelić je kazala da je u početku između nje i ribara bio veliki jaz, ali da su joj kasnije i sami prijavljivali krivolov.
"U početku su me gledali sa prezirom, možda i zbog toga što sam žensko. Međutim, često sam obilazila lokalno stanovništvo i razgovarala sa ribarima koji se tim poslom bave decenijama, vjerujte mi, to su ljudi koji veoma teško žive. I kroz komunikaciju sa mnom, vidjeli su da nijesam neki bauk i da u stvari želim da pomognem. Pa su mi isprva anonimno a kasnije i javno dojavljivali gdje se nalaze krivolovci", kazala je Vugdelić.
Tvrdi da su najveći problem ljudi koji ne žive na jezeru i zbog toga nemuju poštovanja prema tom ekosistemu.
"Ne znam kakva je danas situacija, dok sam ja radila na jezeru, ljudi koji se godinama bave ribolovom i kojima je jezero život, najbolje poznaju jezero i šta znači održivost, iako tu riječ možda ne koriste. Oni saosjećaju sa jezerom. Svjesni su da ako ove godine izlove svu ribu ili ribu koja se mrijesti, do godine neće imati ništa. Znaju koliko ribe mogu da izlove, kao i posljedice ako počnu da love strujom i drugim nelegalnim sredstvima i nije im u interesu da im na taj način neko sa strane izlovi svu ribu", kazala je Vugdelić.
Tvrdi da su krivolovci dobro organizovani i da je to veliki problem u njihovom suzbijanju.
"Za svaku sitnicu imaju svog čovjeka. Na primjer, plaćaju čovjeka da cijeli dan sjedi u kafiću na Vranjini i da javlja kada neka patrola isplovi", kazala je ona.
Trenutnu situaciju u NP "Skadarsko jezero" Vugdelić nije željela da komentariše, ali je indirektno kazala da direktor Goran Škatarić, koji ranjenom orlu nije pružio odgovarajuću medicinsku njegu, ne treba da bude na tako odgovornom mjestu.
"Da bi čovjek radio u nacionalnim parkovima, a kamoli upravljao njima, mora da posjeduje tri stvari: entuzijazam, kompetenciju i da bude čovjek. Znači, mora voljeti prirodu i biti voljan da je zaštiti, mora da poznaje materiju, tj. da posjeduje znanja iz oblasti biologije, ekonomije, prava... i da ima korektan ljudski ponos prema prirodi", kazala je.
Smatra da Skadarsko jezero nije samo raj za životinje, već i za ljude, i da naši građani nijesu ni svjesni kakve se ljepote kriju na jezeru.
"Iako je jezero znamenito po pticama, mene više oduševljavaju vodozemci i insekti. Najljepši mi je doživljaj kada se ujutro počnu buditi žabe, pa se kreket začuje cijelom stranom na ušću Morače", kazala je.
Vugdelić izdvaja sjeverni močvarni dio jezera kao najljepši, jer tamo ima raznorodnog biljnog i životinjskog svijeta o kojem naši ljudi nemaju pojma.
"Prvi put kada sam ušla sa Zbelja i vidjela tu ljepotu, bila sam zapanjena jer nijesam znala ni da tako nešto postoji, a kamoli da se nalazi kod nas. To sam prije zaposlenja na Skadarskom jezeru, gledala jedino na Nacionalnoj geografiji. Crnogorci će vjerovatno platiti nekoliko stotina eura da te ljepote vide negdje drugo, a znatno manje bi platili da to vide kod nas", kazala je.
Prije nekoliko godina je napustila nacionalne parkove, a kazala je, indirektno, da je razlog bio nedostatak podrške nadređenih.
"I dalje se aktivno bavim zaštitom prirode u nacionalnim parkovima, ali mislim da mnogo više mogu da pomognem prirodi i jezeru sa mjesta, gdje nemam ograničen krug djelovanja. Jer iako služba zaštite napiše prijave i odradi svoj dio posla, veliki broj tih krivolovaca ne bude propisno kažnjen", rekla je. Iako smatra da je posao u Službe zaštite bio najteži i da je zahtijevao mnoga odricanja, Vugdelić smatra da se za pravog zaštitnika prirode isplati, jer spasi makar nekoliko životinjskih vrsta.
Krivolov je laka zarada
Marija Vugdelić ističe da je krivolov laka zarada i da se ne može ni zamisliti koliko se može zaraditi od prodaje krapa ili divljači. "U međuvremenu su se desile razne socio-ekonomske tranzicije i sve više ljudi odlučuje da se bavi krivolovom.
A državi je, zbog ovih tranzicija, ovaj problem definitivno pao na listi prioriteta. Znam da se nekada zbog krivolova išlo u zatvor", rekla je Vugdelić. Tvrdi da bi se jezero, kao i drugi nacionalni parkovi mogli zaštiti kada bi imalo volje da se to učini. "Ko hoće, naći će način, ko neće, naći će izgovor", kazala je.
Nema komunikacije sa lokalnim stanovništvom
Marija Vugdelić smatra da je glavni problem NP "Skadarsko jezero" to što nemaju razvijenu i kontinuiranu komunikaciju sa lokalnim stanovništvom. "Ljudi koji žive oko jezera, najbolje poznaju jezero i koliko su meni bili od pomoći, mogli bi biti od pomoći i nacionalnom parku.
Kada bi se redovno održavali seminari i sastanci sa lokalnim stanovništvom, nacionalni park bi imao jaku saradnju sa njima i svaki bi se problem mogao riješiti", kazala je.
Tvrdi da većina ljudi ne zna kakve usluge građanima pruža ekosistem kakav je Skadarsko jezero, ali da bi država preko medija trebalo da poduči stanovništvo. "Jezero, na primjer, sprečava poplave, prirodni je prečišćivač vode... A da bi sve te usluge obavljao potrebno je da i njemu životnje koje stanuju na jezeru pruže neke usluge. E, ako ljudi uznemiravaju ili uništavaju životinjski svijet, prirodno je da ne mogu očekivati ni usluge ekosistema u kojem žive", objasnila je Vugdelić.
Galerija
Bonus video:
