Rekonstrukcija kolašinskog gradskog jezgra do sada je bila predmet pažnje mnogih medija, ali i istražnih organa, a konkretna pitanja koja se odnose na iznos koji je potrošen za postavljanje kaldrme na dva gradska trga i u Ulici IV proleterske za sada su bez konkretnih odgovora iz lokane uprave.
U sklopu rekonstrukcije, na Trgu borca 2006. godine, napravljena je i fontana, prva u Kolašinu. Od tada, ona je za neke Kolašince ukras i ponos grada, dok je oni sa umjetničkim okom i istančanim ukusom uporno nazivaju „ruglom“ koje se stilski ne uklapa u urbanistički očuvani centar varoši.
Svakako neobično idejno rješenje, odnosno kamena kugla usred bazena, koji je u u obliku broja 1, godinama izaziva pažnju.
Vajana za Olimpijadu
Priča o tome kako je granitna kugla dospjela nasred Kolašina višestruko je zanimljiva. Prije nego što je dospio u varoš na sjeveru Crne Gore, o tom više tona teškom komadu granita pisali su mnogi srpski mediji. Naime, kolašinska kugla trebalo je, u stavri, da bude „atinska“. To je skulptura srpskog vajara Jova Petijevića, koju je 2002. godine počeo da kleše iz kocke ljiškog granita. Umjetnik je namjeravao da kuglu pošalje u Atinu, za vrjeme održavanja Olimpijskih igara 2004. godine, a mediji u Srbiji su dugo i detaljno o tome pisali.
To je skulptura srpskog vajara Jova Petijevića, koju je 2002. godine počeo da kleše iz kocke ljiškog granita. Umjetnik je namjeravao da kuglu pošalje u Atinu
“U majdanu kamena u Slavkovici kod Ljiga, iz gromade granita pomalja se, veštom rukom vajara Jove Petijevića iz Beograda, u svjetskim razmjerama neobična skulptura. Petijević vaja granitnu kuglu, prečnika oko dva metra i tešku devet tona, koju će opština Ljig pokloniti Atini, povodom Olimpijskih igara u glavnom gradu Grčke. Kad kugla iznikne iz granita planirano je da bude transportovana na vučnom vozu od Ljiga do Atine”, pisale su prije deset godina „Novosti“.
U tekstu se dalje navodi kako će na kugli biti uklesan ravnokraki grčki krst i pisati „Srbija Grčkoj, Ljig Atini“. U planiranje transporta granitne skulpture u olimipijski grad, kako su pisale srpske novine, bila je uključena i jugoslovenska ambasada u Atini, odnosno ambasador Dušan Bataković. U „Večernjim novostima“, “TV novostima”, “Politikinom zabavniku”, “Sporskom žurnalu”, na RTS-u... veličani su umjetnički dometi Petijevića, a njegova skupltura je nazivana „simbolom moći, snage, estetike i planete na kojoj živimo“.
O namjeri beogradskog vajara, koji je i bivši sportista i čije je djelo „sidnejsko kladivo“ bilo izloženo tokom Olimpijskih igara u Sidneju, Jovan Marković je snimio i dokumentarni film. Vajar je o svom djelu, odnosno procesu nastanka, inspiraciji i svakom satu klesanja granita, za koji nije ni slutio da će završiti umjesto u Grčkoj na sjeveru Crne Gore, napisao i knjigu „Tajna atinske kugle“.
Sjećanje na Miletine golmanske dane
Kako su propali planovi da se granitna kugla transportuje u Grčku ne zna se, ali se sigurno zna da je bivši kolašinski gradonačelnik Mileta Bulatović, kada je nabavljao materijal za rekonstrukciju centra, na stovarištu preduzeća „Granit Ljig“ vidio skuplturu i odmah odlučio da je kupi. Kolašinci tvrde da je čitava fontana i urađena „iz nostalgičnih razloga“, da asocira na fudbal, odnosno golmanske dane Bulatovića.
Zbog toga je, kažu, i kugla - lopta, ali i bazen u obliku broja 1.
O rekonstrukciji gradskog jezgra Bulatović nikad ne govori, naročito ne nakon što su detalji ugovora između lokalne uprave i izbođača, preduzeća „Perošević“, zainteresovali i državno tužilaštvo, a pošto se nije javljao na telefon, “Vijesti” nijesu mogle da provjere informaciju da li je nesuđeni dar Srbije Grčkoj platio “samo” 2.000 eura. Do te cijene je, navodno, stigao pogađajući se sa autorom koji je, rezigniran što nije ostvario svoj plan, tražio 10.000 eura.
Bulatovićev saradnik, partijski kolega, tadašnji i aktuelni predsjednik SO Mile Šuković, kako kaže, smatra da je fontana zaista ukras Kolašina i da se nikako ne može osporiti njena umjetnička vrijednost.
“Kao što, eto, znate, fontana je u stvari rad renomiranog srpskog vajara. Ne znam zbog čega nije transportovana u Atinu, ali znam da se odlično ukopila u idejno rješenje projektanata novog izgleda kolašinskog centra. Ne mislim da je to promašaj, naprotiv”, rekao je on.
Vajar Miodrag Šćepanović je nedavno, gostujući na TV „Vijesti“, kazao da je “fontana ruglo”
Umjetnike nijesu konsultovali
Kolašinski umjetnici ne dijele njegovo mišljenje. Vajar Miodrag Šćepanović je nedavno, gostujući na TV „Vijesti“, kazao da je “fontana ruglo” i požalio se kako niko od opštinskih funkcionera nikad njega nije zamolio da neku svoju skulpturu postavi na „donjem trgu“.
Slično misli i njegov kolega, predsjednik Udruženja likovnih umjetnika Kolašina Dragoslav Jeknić.
“Ne znam ko je vajao, ali kugla, odnosno fontana, nema apsolutno nikavu umjetničku vrijednost. Ne vidim ništa lijepo, niti mi je jasno kako je dospjela u Kolašin. Čak je i laicima jasno da joj tu nije mjesto”, kazao je on.
Onima koji su spremni da svoja djela postave na kolašinskim trgovima čeka mnogo praznog prostora - i na Trgu borca i na Trgu Vukmana Kruščića, ali za sada je rad Petijevića jedino umjetničko djelo, ukoliko se izuzmu spomenici i biste junaka NOB-a.
Deterdžent za suđe u fontani
Pojedini Kolašinci, koje mnogo nijesu zanimale umjetničke vrijednosti prve fonatane u gradu, prije nekoliko godina iskoristili su je da naprave, bar prema reakcijama sugrađana, vrlo uspjelu i nesvakidašnju šalu.
Naime, na dan kada je u Kolašin trebalo da dođe tadašnji premijer Željko Šturanović, Trg borca osvanuo je u pjeni, jer je neki šaljivdžija tokom noći u bazen fontane sipao deterdžent za suđe.
Nekoliko sati trajala je „borba“ ljudi zaduženih za čistoću grada sa debelim naslagama pjene, pa Šturanović, ipak, nije imao priliku da vidi glavni gradski trg u bijelom usred ljeta.
Galerija
Bonus video:
