Obradovali su se Crmničani u petak veče kada su čuli da će u subotu biti vedro, jer je to značilo da će izlagači i gosti doći na Festival vina i ukljeve rasterećeni i moći da uživaju u vrancu i ukusnoj ribi.
Od ranog jutra zadimila se varošica od pržene i dimljene ukljeve, dok je rijetko koga početak dana obeshrabrio da uživa u vinu i rakiji, pa je atmosfera bila vesela i prije nego što su nastupile prve gužve, jer je samo u prvom dijelu dana kroz Virpazar prošetalo oko četiri hiljade ljudi. Oni stariji i srednjih godina su se gužvali ispred brojnih štandova da bi probali proizvode crmničkih vinara, dok su mlađi zaposjeli klupe u parku i tu ispijali vino.
Osim građana iz svih krajeva Crne Gore, koji su već navikli da se svake godine susreću sa izlagačima i prisjete susreta iz prethodnih godina, među posjetiocima je bilo i nekoliko stranaca. Par Rusa je bilo voljno da razgovara o svom doživljaju manifestacije, ali su impresije ipak ostale nedorečene zbog nerazumijevanja, jer kako kažu, pričaju samo ruski, ali su rekli da je „mnogo lijepo“.
Priliku nisu propustili proizvođači iz Bara, Ulcinja, ali i drugih gradova koji su izlagali med, masline, japanske jabuke, pa čak i duvan iz Krajine i razne sireve sa Lisinja.
Među proizvode se nekako neprirodno umiješala ponuda raznih bundi i krznenih kapa, ali i metli i sličnih kućanskih pomagala.
Ipak, glavna atrakcija su bili izlagači vina, kojih se čak 40 takmiči, sedam više u odnosu na prošlogodišnju manifestaciju.
Da nije bilo lako organizovati događaj, priča Đuro Marković predsjednik MZ Crmnica, koji je i predsjednik Organizacionog odbora.
Marković kaže da su ključni problemi loše ekonomske stanje i to što je falilo ribe iz Skadarskog jezera.
„Bili su topli dani i onda se riba rastrkala, a kada je hladnije lakše je uhvatit'. Mada, iz godine u godinu sve je manje ribe u jezeru“, kaže Marković istakavši da su spremili oko 800 litara besplatnog vina i 400 kilograma ukljeve.
Mnogi su nezadovoljno mahali glavom kada su prolazili pored štandova jer je čaša vina koštala euro, kao i porcija priganica, dok je za tanjir ukljeve trebalo dati od 2,5 do 3,5 eura.
Ne može se živjeti od vina, a moglo bi
Svi proizvođači vina sa kojima su „Vijesti“ razgovarale su složni da se od toga ne može živjeti, ali da bi boljom organizacijom bili ohrabreni da više proizvode i to postave kao osnovni izvor prihoda.
Ivo Ukšanović iz Boljevića proizvodi godišnje oko hiljadu litara crnog vina, i kako ponosno ističe „pravo crmničko vino od pravog crmničkog grožđa“.
Nekad je to radio samo tokom godišnjeg odmora, ali od odlaska u penziju se potpuno tome posvetio, ali mu je proizvodnja i dalje hobi i održavanje porodične tradicije, jer time može samo malo da popuni kućni budžet.
On ističe da bi trebalo bolje povezati manje proizvođače vina sa ugostiteljima preko resornih ministarstava, je bi tako bili bolje promovisani i zastupljeni, ali i ohrabreni da šire proizvodnju.
Istog stava je i Aleksandar Bogojević, koji pravi vino u Lješanskoj nahiji i, takođe, proizvodi hiljadu litara crnog vina.
Bogojević otkriva da je oko vinograda zasadio lavandu da bi zaštitio lozu, i da proizvodnja dobro ide, ali ističe da ne postoji dovoljno dobra veza između ugostitelja i manjih proizvođača.
„Tamo zarađujem pare, a ovdje ih trošim“, kroz šalu odgovori Bogojević na pitanje da li živi samo od ugostiteljstva, ili i od prodaje vina.
Ilija Klisić iz Limljana proizvodi 2,5 hiljade litara vina, ali i on ističe da se moraju napraviti „vinske ceste“ kako bi se bolje promovisalo crnogorsko vino i kako bi postalo brend. Klisić govori da ta inicijativa dosta zavisi od resornog ministra, jer su neki prije imali više, a neki manje sluha za tu ideju.
Govoreći o svom proizvodu nazvanom Sveti Toma, Klisić kaže da je tako nazvano vino, jer ono samo priča i razuvjerava one nevjerne svojim kvalitetom.
Dragan Kojičić iz Sotonića proizvodi 3.000 flaša godišnje i kako ponosne ističe, njegova porodica još od 1680. godine ima neprekinutu tradiciju proizvodnje.
“'Kneževa vinarija' Kojičića je dobila naziv po knezu Jovu od Sotonića”, objašnjava Dragan naziv svog brenda, dodajući da je njihova prapra baka bila od Crnojevića.
Kojičić ističe da je tokom proizvodnje imao probleme sa čepovima, jer su „znali da puste boje“, pa je morao te proizvode da baca, ali da se situacija na tržištu tih materijala donekle poboljšala.
Sa elektronske žurke na Trio Gušt
„Bilo mi je teško da ustanem jer sam do šest jutros bio na elektronskoj žurci, ali nisam htio da ni ove godine propustim ovaj događaj“, priča Džulijan Ilić iz Bara, koji je zadovoljan ponuđenim, ali bi obogatio kulturni program nekim crnogorskim bendovima koji bi upotpunili taj fe stival.
Baranin Petar Nikpalović, priča da je došao da uživa u vinu i druženju, ali on smatra da koncept kulturnog programa neS treba mijenjati zbog same prirode festivala i okruženja u kom se dešava.
„Jednostavno je prigodan“, kaže Petar.
I dok su Petar i Džulijan redovni posjetioci, Milena, Milica i Mirko su prvi put na Virpazaru.
„Slučajno sam ovdje, mislila sam sjutra da dođem, zbog vina naravno“, priča student arhitekture Milica Popović iz Podgorice.
Kaže da je iznenađena jer je očekivala više mladih ljudi, ali da je atmosfera svejedno prijatna.
Mirko Vicković je takođe prvi put na Virpazaru i ističe da je subota ujutru idealna za šetnju, degustaciju ribe i vina, a posebno je zadovoljan što je u prilici da čuje Trio Gušt.
Milena Damjanović kaže da prvi put dolazi, ali da će od sada svake godine biti tu.
„Sve je lijepo, samo što je malo teže naći mjesto za parking, pa bi možda to trebalo malo bolje organizovati“, priča Milena.
Bonus video:
