Više desetina ljudi okupilo se na mjesnom groblju u Donjoj Lastvi kod Tivta na komemoraciji žrtvama najveće pomorske tragedije koja se dogodila u našim vodama – potonuću parobroda „Cetinje“ koji je 10. decembra 1944. naišao na njemačku minu i potonuo u Tivatskom zalivu.
Tada je stradalo oko 200 ljudi, žena i djece – civila, partizana, italijanskih partizana iz divizije „Garibaldi“ i njemačkih ratnih zarobljenika.
Mali putnički parobrod, koji je u tek oslobođenoj Boki bio prvi i jedini brod koji je saobraćajno povezao Kotor, Tivat i Herceg Novi, na minu je naišao na svojoj tek drugoj plovidbi, a katastrofu je preživjelo samo 11 ljudi, među kojima i zapovjednik „Cetinja“, kapetan Božo Paparela.
Njegov sin, ugledni univerzitetski profesor dr Ivo Paparela iz Dubrovnika, je bio među onima koji su došli da se poklone sjenama žrtava te tragedije.
Na groblju u Donjoj Lastvi, ispred zajedničke kosturnice u kojoj počiva najveći broj žrtava, među kojima i 15 Italijana – partizana iz divizije „Garibaldi“, bili su i gradonačelnik Cetinja Aleksandar Bogdanović, generalni konzul Hrvatske u Crnoj Gori Božo Vodopija, predstavnici opština Tivat, Kotor, Herceg Novi i Budva, predstavnici UBNOR-a iz tih gradova, aktivisti NVO sektora, te potomci žrtava i preživjelih članova posade iz Crne Gore, Hrvatske i Italije.
"Svake godine na današnji dan evociramo uspomene na tužni 10. decembar 1944. i najveću pomorsku nesreću na prostorima Crne Gore – tragediju broda 'Cetinje' koji je sa sobom odnio preko 200 života. Hvala svima vama koji ste ovako masovno došli da odamo počast žrtvama“, kazao je predsjednik Zajednice Italijana u Crnoj Gori, Pavo Perugini.
Učesnici kojima se pridružio i nekadašnji savezni sekretar za narodnu odbranu SFRJ i načelnik Generalštaba JNA, admiral flote Branko Mamula, potom su školskim brodom Mornarice VCG, jedrenjakom „Jadran“, otplovili do pozicije na sredini Tivatskog zaliva, na kojoj je prije 68 godina potonuo parobrod „Cetinje“.
Uz adekvatran pomorski ceremonijal, zvuke pištaljke, postrojene mornare i spuštanje zastave na pola koplja, sa “Jadrana“ su u vode Tivatskog zaliva spušteni vijenci i cvijeće za žrtve sa „Cetinja“ od kojih jedan broj i danas počiva u ostacima krmenog dijela broda koji se još nalaze na dnu Boke.
Jedan od potomaka stradalih sa „Cetinja“ je i direktor Lučke uprave Crne Gore Mladen Lučić, na čiju se inicijativu i održana komemoracija iz koje je formalno stao tivatski UBNOR.
“Na brodu 'Cetinje' stradala je moja baba koja je putovala iz Kotora u Meljine da posjeti mog oca koji je ranjen ležao u meljinskoj bolnici. Ona je zakasnila na brod koji je već bio krenuo iz Kotora, ali je kapetan Paparela uočio da trči rivom, vratio se nazad, postavio jedan ponat preko kojeg je moja baba ušla na brod i nekoliko sati kasnije stradala ovdje u Tivatskom zalivu”, kazao je Lučić.
Ivo Paparela, koji je iz Pariza stigao na obilježavanje godišnjice tragedije, rekao je da je jako važno da su se okupili i stariji i mlađi ljudi.
“Mi stari treba da predamo tu 'štafetnu palicu' mlađim generacijma, da bi se i ubuduće znalo što su ti ljudi koji su stradali na 'Cetinju' radili i kako su poginuli. Biti član posade tog broda i ploviti još nesigurnim vodama Boke iz kojih su vrebale brojne opasnosti poput mina, nije tada bilo nikakvo posebno junaštvo, već da tako kažem, svakodnevno herojstvo ljudi koji su radili svoj posao, bez da traže neku nadoknadu, jer je tako bio i ljudski i Božiji zakon. Ti ljudi iz posade, bez obzira odakle dolazili, išli su za nekim idealima koji su ih povezivali uprkos razlikama“, rekao je Paparela.
Nakon oporavka vratio se na more
Pored zapovjednika Paparele iz Dubrovnika, posadu “Cetinja” činili su i upravitelj stroja Luka Kostić iz Krtola, prvi oficir palube Ivo Tomić iz Dobrote, prvi oficir stroja Tonko Karaman iz Dubrovnika, noštromo Josip Katelan sa Prčanja, kormilari Gracija Rizoniko i Tripo Radoničić sa Prčanja, odakle je bio i kuvar Petar Marković.
Vođa stroja bio je Krsto Marković iz Stoliva, a mornari Anton Katalin iz Prčanja, Mato Marković iz Stoliva i Mihailo Jovanović iz Dobrote. Uz kapetana Paparelu, preživjela su samo trojica članova posade i sedam putnika.
Kada se oporavio od rana zadobijenih u potonuću “Cetinja”, kapetan Paparela vratio se na more i godinama služio kao pilot koji je sprovodio trgovačke brodove kroz minska polja zaostala iz rata na rutama prema Albaniji.
Dubrovački kapetan ostavio je i neizbrisiv trag u ustanovljavanju kompanije “Prekookeanska plovidba” u Baru gdje je odgojio i tajnama tog zanata naučio više generacija mladih pomoraca iz Crne Gore.
Galerija
Bonus video:
