Druga generacija familije Redžepagića sakuplja crnogorske starine, antikvitete, umjetnine, stari namještaj, porcelan i kristal, svjedočeći o prošlim vremenima, neprolaznim vrijednostima, istovremeno čuvajući kroz svoju pasiju sjećanje i priče o ljudima i njihovom stilu.
Dom porodice Redžepagić u Podgorici pretvoren je jednim dijelom u antikvarnicu a prvi utisak prilikom susreta sa starinama je poetičan - osvaja diskretni šarm prošlosti i očigledna nostalgija izloženih predmeta.
Orle Redžepagić je potomak begovske porodice porijeklom iz Plava. Pravnik po struci, sa bogatim društvenim angažmanom na brojnim javnim funkcijama, Orle je vremenom stekao prijeko potrebni umjetnički senzibilitet i status pasioniranog ljubitelja starina sa četiri decenije staža u kolekcionarstvu.
Kao sve ljubavi, tako je i ljubav prema antikvitetima i kolekcionarstvo počelo iznenada, kada je postao svjestan ljepote oružja, namještaja i upotrebnih predmeta u svojem domu.
„Počelo je od starog oružja, svjećnjaka, starog „Tonet“ namještaja, stolica, mangala za žar, bakarnih ibrika, koje sam rođenjem zatekao u svojem domu. Nakon četiri decenije kolekcinarskog puta mogu reći da se moj ukus prilično promijenio, izoštrila se čula a zahvaljujući literaturi i znanje. Ljubav prema starima postala je pasija i susret sa novim pedmetom uvijek je novi doživljaj za koji se živi“, rekao je Redžepagić.
U centru Plava je Redžepagića kula, koju je 1671. godine sagradio Hasan-beg Redžepagić a prema Orlevim riječima, bogato porodično kulturno-istorijsko nasljeđe uticalo je na njegov izbor da se posveti sakupljanju antikviteta od kojih će mnogi krasiti objekte u starom begovskom Redžepagića Gradu, jednom od najstarijih urbanih naseobina na našim prostorima, izgrađena 1461. godine, a čiju je rekonstrukciju započeo prije dvije godine.
„Bilo je dosta lijepih i vrijednih pedmeta u kući“, kaže Redžepagić.
Iako kolekcionarstvo i sakupljanje antikviteta nije biznis u pravom smislu te riječi, Orle kaže da se savremni trendovi moraju pratiti, kao i dešavanja na svjetskom tržištu starina.
„Kod nas postoji trend da se stari namještaj izbaci a na njegovo mjesto unese novi od pločastih materijala. Međutim, sve što je staro ne mora biti vrijedno. Dobar antikvar mora poznavati istoriju u širem smislu ali istoriju pojedinih porodica. U Crnoj Gori imućne podice su živjele u Bokokotorskom zalivu, na Cetinju a istorijsku vrijednost imaju i predmeti koji su pripadali dinastijama sa ovih prostora“.
„Stare pomorske, kapetanske porodice i bokeljske palate i u staroj Jugoslaviji su bile najznačajniji izvor antikviteta. Oni su imali prilike da putuju svijetom i nastojali su da svoje domove ispune lijepim namještajem, umjetninama i da tako oplemene životni prostor. Namještaj sa dvorova, iz bokeljskih palata ranije je u značajnoj mjeri otkupljivan i završavao u Beogradu i Zagrebu, gdje su ljudi imali osjećaj i novac za starinu“.
Glavni problem, prema mišljenju Redžepagića, jeste što u Crnoj Gori ne postoje poznavaoci starina i što se pod vidom antike prodaju replike
„Potomci starih vlastelinskih, bogatih porodica, sa druge strane nijesu znali šta imaju i tako se lako u ime novoga odvajali od vrijednih predmeta“, rekao je Redžepagić.
Autentični crnogorski antikvitet je u etno-stilu, pojasnio je Redžepagić, napomenuvši da je to stari namještaj, koji je bio u vlasništvu srednjeg staleža, predmeti domaće radinosti, posuđe, komadi kućnog mobilijara i bakarnog posuđa.
„Značajni su ostaci etno-predmeta, numizmatike, oružja i drugih vrijednosti, sačuvanih u muzejima“, rekao je Redžepagić.
U vlasništvu porodice Redžepagić su i predmeti koje su koristile porodice Romanov, Petrovići, Karađorđevići, Tripkovići, Viskovići, Mazarović, Bujovići...
Glavni problem, prema mišljenju Redžepagića, jeste što u Crnoj Gori ne postoje poznavaoci starina i što se pod vidom antike prodaju replike.
„Antikvitetima se danas pokušavaju baviti ljudi bez odgovarajućeg obrazovanja privučeni mogućnošću da zarade. Tako mnogo naših antikviteta završi u inostranstvu. Prave se i kopije antikviteta na kojima se dočarava starina. Savremena dešavanja na tržištu starina se moraju pratiti zbog utvrđivanja vrijednosti i da bi se sa sigurnošću identifikovao predmet“, rekao je Redžepagić.
Pet decenija za antikvitet
Automobil proizveden prije tri decenije ima status starine, odnosno oldajmera, a prema riječima Redžepagića, nakon pet decenija određeni predmet, zavisno od izvora izrade, estetskih kriterijuma, i na kraju u zavisnosti kojoj znamenitoj ličnosti je pripadao, dobija status antikviteta.
Redžepagić je rekao da su nažalost brojni predmeti, značajni za našu kulturnu baštinu, van Crne Gore.
„Potpisana Titova fotografija iz 1954. godine na tržištu danas vrijedi i do 2.000 eura. U inostranim muzejima i privatnim zbirkama nalaze se brojni predmeti koji pripadaju crnogorskoj kulturi“.
„U Ermitražu se nalazi „podgorička čaša“ a stakleni tanjir iz IV ili V vijeka ilustrovan ranohrišćanskim motivima. I iskopan je 1873. godine u Duklji i ne zna se kako je dospio u Petrograd. "Podgorička čaša" je samo jedan u nizu predmeta iz crnogorske kulturne riznice koji je odlutao van granica Crne Gore“.
„U njujorškom muzeju Metropliten nalazi se pištolj kralja Nikole, a zagonetno su nestali brojni predmeti kao šro je feldmaršalska palica, napravljena od suvog zlata i ukrašena brilijantima, koju je prilikom krunisanja za kralja Nikola Petrović dobio od ruskog cara Nikole II“, rekao je Redžepagić.
Kraljičin servis za ručavanje
„Nedavno je vaš list objavio reportažu o jahti 'Danica', koja je prije 70 godina uplovila u Tivatsku luku o kojoj nije bilo objavljeno mnogo podataka, a bila je u vlasništvu kraljice Marije. Servis za ručavanje marke 'Tomas Goode' sa oznakom 'Danica', koji je kraljevska porodica koristila tokom boravka na jahti je u našem vlasništvu, kao i snimak nasukane jahte, koji je napravio agent britanske osiguravajuće kuće 'Lojd'“.
„Porcelanski servis ovog proizvođača su imale samo kraljevske porodice a nedavno sam u medijima našao podatak da isti takav servis koristi već dva vijeka engleska kraljevska porodica. Puno toga je prošlo kroz naše ruke ovih godina a možemo se pohvaliti da smo najznačajnije eksponate za crnogorsku kulturu sačuvali“, rekao je Redžepagić.
Galerija
Bonus video:
