Neprocjenljivo vrijedan rimski mozaik „Tri ribe sa jednom glavom“, star gotovo dvije hiljade godine, koji je pronađen početkom prošlog vijeka na imanju porodice Gregović u Petrovcu, netragom je nestao.
Svaki trag o mozaiku, prema riječima svjedoka njegovog otkrića i kulturnih radnika, gubi se prije pola vijeka, od kada više niko ne zna kako je rimski mozaik, pronađen u maslinjaku starosjedioca Marka Gregovića u Mirištu iznad Petrovca nestao.
Ovo je ujedno još jedna primjer permanentne krađe nacionalnog blaga Crne Gore, koje prema infomarcijama dobrih poznavalaca prilika, traje od kraja Drugog svjetskog rata, od kada su brojni vrijedni eksponati završili u tajnim kolekcijama nepoznatih kolekcionara širom svijeta.
U svakoj državi svijeta postoji registar nepokretnih i pokretnih spomenika kulture. Nažalost, naša država do danas nema taj registar, zbog čega se sa sigurnošću i ne zna šta smo se imali, odnosno šta je sve nestalo.
Jedan od svjedoka postojanja i otkrića "Tri ribe sa jednom glavom" je i crnogorski akademik Sreten Asanović, koji je za "Vijesti" i ispričao čudnu sudbinu petrovačkog mozaika.
"Uhvatio sam sebe prije mjesec dana da se presabiram o ovome našem dobru koje nestaje. Sjetio sam se mozaika "Tri ribe sa jednom glavom" koga sam još daleke 1958. vidio na imanju Marka Gregovića gdje je otkriven. Te godine sam kao sekretar Udruženja književnika Crne Gore organizovao književne večeri po crnogorskom primorju".
"U goste sam pozvao i najpoznatijeg lirika među nadrealistima, sada pokojnog Milana Dedinca. Upravo me je on tada poveo kod Marka Gregovića , gdje mi je na njegovoj livadi, pored jednog zida pokazao taj mozaik".
"I sada mogu da ga opišem, te tri ribe sa jednom glavom i jednim okom, koji je bio nekog kružnog oblika, prečnika nešto oko dva metra. Dedinac mi je tada ispričao da je u pitanu tajni znak hrišćanstva i da je pravo čudo što je pronađen usred Petrovca" započeo je priču Asanović.
Posljednji put viđen 1967.
Asanović je naglaiso da su nadrealisti, koji su bili ljevičari, još 1920. boravili u Petrovcu, kada se i Dedinac upoznao sa Gregovićem koji mu je pokazao mozaik.
"Dedinac i još nekoliko nadrealista - Aleksandar Vučo, Marko Ristić, Koča Popović, bili su u posjeti Petrovcu, koji je tada bio komunistička opština u tadašnjoj Kraljevini SHS. Dedinac je tada i prvi put vidio mozaik, zbog čega me je gotovo trideset godina kasnije poveo da ga i ja vidim. Nakon moga prvog susreta sa mozaikom prošlo je gotovo deceniju, kada sam opet, čini mi se 1967. ponovo otišao u Petrovac i vidio mozaik".
"Bio je izvađen i kao izliven u betonu, spreman, kako su mi tada kazali, za konzervaciju. Bio je naslonjen na jedna zidić. Prošlo je par godina, ponovo sam došao u Petrovac, Marko nije bio živ, ali ni mozaika nije bilo. Pitao sam tadašnju opštinsku vlast u Budvi gdje je taj mozaik, ali mi niko nije znao reći".
"Od tada pa do danas, u više navrata sam mnoge pitao za mozaik, ali niko nije ništa znao. Sjetio sam se Slobodana-Boba Mitrovića, bivšeg direktora Zavoda za zaštitu spomenika i nazvao sam ga prije desetak dana da ga pitam šta je sa mozaikom, a on mi je kazao da je nestao" naveo je Asanović.
Gregović pronašao arheološko blago
Slobodan Mitrović je za "Vijesti" naglasio da mozaik "Tri ribe" više ne postoji, odnosno da “postoji negdje u nečijoj kolekciji nama nepoznatoj, jer je najvjerovatnije ukraden krajem šezdesetih godina”.
"Ja sam o ovom danas nepoznatom mozaiku čuo autentično, dosta davno, od sina Marka Nikovog Gregovića, koji je pronašao mozaik 1902. na svom imanju. U naučnoj literaturi postoje samo dva teksta iz 1955. i 1963. koji relevantno i na sreću sa fotografijama dokazuju ovaj neobičan antički nalaz".
"Marko Gregović je na svom imanju 1902. pronašao mozaik sa centralnim motivom tri ribe sa jednom glavom. Bio je površine oko devet kvadrata, a prizori su bili iz svijeta mora - sipe, delfini, hobotnice. Ovaj podatak je posebno značajan za nauku jer su delfini i svijet mora na mozaiku u Budvi kod hotela "Avala" otkopani tek 1980".
"Kao kulturan i savjestan građanin i domaćin, Marko je sam postavio stubiće koji se vide na fotografiji okolo mozaika, očigledno formirao odrinu kao neku vrstu zaštite i brinuo o njemu. Ukazivao je i tada na okolne međe od kamena koji je uziman na licu mjesta razgrađivanjem zidova, očigledno neke bogate vile čim su podovi bili rađeni u mozaiku" kazao je za bivši direktor Zavoda za zaštitu spomenika.
On je dodao da je Marko tu pronašao i jedan očuvan grob sa posudom od zelenog stakla i rimskim novčićima što ukazuje na moguću nekropolu.
"U to nas ubjeđuje i jedna nadgrobna ploča koju je arheolog don Frane Bulić odnio u Split 1914. U nama pristupačnoj literaturi, možda postoje neka dokumenta u Beču ili Splitu, Ivanka Nikolajević-Stojković u svom radu iz 1955. daje tumačenje ovog mozaika i otklanja uobičajene pretpostavke o ove tri ribe kao hrišćanskim simbolima (riba je jedno vrijeme bila znak prepoznavanja hrišćana), a tumači ovaj motiv kao slijed iz paganskih kultura, kao igru i kreativnost umjetnika koji je osmislio ovakvu kompoziciju".
"Ona datuje ovaj mozaik u 3. vijek nove ere i ukazuje na iste motive na ostrvu Ugljan kod Zadra i u Francuskoj. Navodno je tu bila, po priči, i jedna fontana sa golubovima koju je Austrougarska odnijela. Kasnije je otkriven još jedan mozaik od oko 37 kvadrata, koji danas možemo da vidimo konzerviran i zaštićen, ali nepristupačan turistima i publici" istako je Mitrović.
Nakon 110 godina nisu dobili odštetu
Mitrović je ocijenio da je velika je šteta i da je za osudu što lokalitet Mirište nije nikome inspiracija za naučno istraživanje i saznanje o Lastvi i Kastel lastvi, današnjem Petrovcu.
"Prvo pominjanje Lastve je, po dosadašnjim saznanjima, u “Ljetopisu popa Dukljanina”, a očigledno je da je i u Petrovcu bilo neko antičko naselje. Kolika je nebriga i neodgovornost govori činjenica da od 1902, kada je Marko Nikov Gregović pronašao mozaik i sačuvao ga, do danas, znači 110 godina, država nije uspjela da isplati zemljište ili ustupi adekvatnu zamjenu Gregovićima zato što im je zbog arheološkog nalaza odnosno spomenika kulture, blokirala pravo raspolaganja imovinom".
"Republički zavod sa Cetinja 1961-1962. vršio je konzervaciju ovog današnjeg mozaika. Zahvaljujući tekstu Vojislava Jovanovića u godišnjaku Starine Crne Gore iz 1963. sačuvana su neka saznanja i fotografije, a svu je dokumentaciju kaže predao Zavodu, jer on je bio član ekipe koja je radila na konzervaciji" naglasio je Mitrović.
Mirište, maglovita priča
Kako je istakao Mitrović, ova daleka priča ima svoj magloviti nastavak, kada je 2006. Opština Budva odobrila oko 40.000 eura za nastavak istraživanja Mirišta.
"Odmah je pronađeno jedno parče mozaika, ali već sjutra dan se nije znalo gdje je. U svakom slučaju, na osnovu sada već očiglednog sklopa zidova i laik vidi da je to ozbiljan arheološki lokalitet o kojem nema izvještaja, izložbi, barem onoliko koliko to zakon i struka obavezuju".
"Još jedanput je Opština dopunska sredstva odobrila, ali ko zna šta se danas događa. Ako ne znamo šta je bilo u Petrovcu prije 2000 godina, zar i danas treba da ne znamo šta ko radi" zapitao je Mitrović.
Institucionalni haos u kulturi
Mitović je upozorio da je čudno koliko je izgleda za institucije kulture od Opštine do države irelevantan nestanak mozaika sa tri ribe.
"Možda, u stvari, nije više ništa čudno ako znamo da se decenijama sa prostora Crne Gore odnose arheološki nalazi, fragmenti sa Zlatice, Martinića Gradine, Ciborijum iz Ulcinja, staklo, keramika i zlato iz Budve, Duklje i pune vitrine Narodnog muzeja u Beogradu, Splitu i ko zna gdje do Britanskog muzeja u Londonu".
"Možda se i moglo to tolerisati dok smo bili jedna država, pa se u naučne svrhe nosilo blago iz Crne Gore u velike laboratorije zbog naučnog istraživanja. No, i pored nekih opomena ljudi od struke, diobeni bilans jugoslovenskih republika je velika tajna, a mi nemamo ni aproksimativni spisak koje je blago danas van granica Crne Gore i šta je to sve što bi trebalo da se vrati".
"Teško je sve ovo objasniti kada znamo da u Crnoj Gori imamo 60 istoričara umjetnosti, 30 arheologa, više od 120 konzervatora, 600 arhitekata, a samo dvoje za kulturnu baštinu, preko 1400 službenika u opštinskim i državnim ustanovama kulture, a nemamo valjan registar spomenika kulture javno objavljen. Imamo institucinalizovanu dezorganizovanost, odnosno institucionalizovani haos" naglasio je Mitrović.
Bonus video:
