Crna Gora je jedna od rijetkih država koja nema akreditovanu nijednu ordinaciju, dom zdravlja, a da ne govorimo o bolnicama. Evidentni su neki pokušaji, ali oni nijesu dali očekivane rezultate, kazao je za „Vijesti“ prof. dr Rajko Šofranac, diplomirani inženjer i ekspert za kvalitet.
Profesor Šofranac je odbranio prvu disertaciju iz ove oblasti u Crnoj Gori, i definisao referentni TQM model, koji se može analogijom primijeniti u raznim oblastima, pa i medicini.
Zajedno sa suprugom dr spec. Milicom Šofranac napisao je dvije knjige iz oblasti menadžmenta kvalitetom u medicini, dok je treća „Menadžment kvalitetom u bolnicama“ recenzirana i pripremljena za štampu. Profesor je na Evropskom univerzitetu u Beogradu.
„Mora se shvatiti da je ovo proces za koji treba definisati logički redosljed koraka i onda ići korak po korak. Preskakanje bilo kojeg koraka ili faze prouzrokuje disproporciju sa referentnim zahtjevima standarda. Ako hoćemo da Crna Gora može da odgovori ovim zahtjevima, oni su na neki način definisani i u postojećoj zakonskoj regulativi, ali valjda je već dosta bilo usvajanja zakona koji se ne sprovode ili što je još gore sprovode djelimično“, kazao je Šofranac.
On je objasnio da svaka država treba da usvoji sopstvene standarde za kvalitet u zdravstvu, na osnovu smjernica i preporuka međunarodnih standarda uz očuvanje kulturnih, nacionalnih i ostalih specifičnosti.
„Oni treba da budu etalon na osnovu kojeg mjerimo kvalitet zdravstvene usluge i sprovodimo samoocjenjivanje i akreditaciju. Institucije za izradu i usvajanje standarda razlikuju se od države do države. U nekim državama su to nacionalni savjeti za upravljanje kvalitetom u zdravstvu, u drugim akreditacioni savjeti, u trećim nacionalne agencije za kvalitet”, objasnio je on.
Što se podrazumijeva pod akreditacijom zdravstvenih ustanova?
Akreditacija je postupak ocjenjivanja rada zdravstvene ustanove na osnovu primjene optimalnog nivoa utvrđenih standarda rada zdravstvene ustanove u određenoj oblasti zdravstvene zaštite. Akreditacija je potvrda određenog statusa.
Akreditacijski standardi su izjave očekivanja pacijenata, zdravstvenih profesionalaca, menadžera i drugih aktera, na osnovu kojih se zdravstvene ustanove samoocjenjuju da bi poboljšale kvalitet i sigurnost usluga koje pružaju i da bi zaslužili akreditacijsko priznanje nakon eksternog ocjenjivanja.
Zašto su akreditacijski standardi neophodni?
Akreditacijskim standardima se definišu ne samo neophodni resursi i organizacija već i kriterijumi, politike i procedure, na primjer kvalifikacije bolničkog i pomoćnog osoblja i prihvatljivi nivoi izvođenja same procedure.
Međunarodno udruženje za kvalitet u zdravstvu ISQua (International Society for Quality in Health Care), je 1999. godine pokrenulo Program međunarodnog akreditovanja. Ovaj program je nacionalnim tijelima za akreditaciju u zdravstvu dao preporuke za procjenu postojećeg rada i organizacijsku kontrolu. Oni počivaju na kriterijumima koji su mjerljivi. Sve je to prezentirno kroz pet principa i osam posebnih ISQua standarda za akreditaciju u zdravstvu.
Jednostavno, efikasan sistem upravljanja kvalitetom osnova je za evaluacioni i akreditacioni proces, a aktivnosti ovih procesa direktno poboljšavaju i razvijaju sistem upravljanja kvalitetom, odnosno u kontinuitetu poboljšavaju i unapređuju kulturu kvaliteta unutar zdravstvene ustanove.
Kako ocjenjujete kvalitet zdravstvene zaštite u crnogorskim zdravstvenim ustanovama?
U državi koja je u dubokoj ekonomskoj krizi u kojoj je zdravstvo jedan od podsistema, nije logično očekivati da je ono izuzetak. To nije sporno, ali da se postojeći resursi sa kojima raspolažemo ne mogu optimalnije koristiti, tu nemam dileme. Za nepristupačnost ljekara, kao činioca koji najviše determiniše kvalitet zdravstvene zaštite, nijesu potrebna neka sredstva, jer je to njegova profesionalna obaveza, isto kao i ljubaznost ostalog osoblja i bolja organizacija pri zakazivanju pregleda.
S druge strane, postoje ustanove koje su loše opremljene, i ne obezbjeđuju ni minimalne uslove rada. Da ne govorimo o opremi koja tehnološki mnogo zaostaje, iako se ponekad može čuti suprotno.
Kvalitet ne zavisi samo od novca već i od rada
Na koji način, po Vašem mišljenju, treba raditi na poboljšanju kvaliteta zdravstvene zaštite u Crnoj Gori?
Poboljšanje kvaliteta ne zavisi mnogo od većeg broja zaposlenih, opreme ili novca, nego od reorganizacije korišćenja postojećih resursa i promjene načina rada. Mehanizmi kvaliteta koji se koriste u jednoj zemlji ne moraju dati dobre rezultate ako se koriste u nekoj drugoj zemlji.
Model poboljšanja kvaliteta strukturiran je tako da daje pravac primjene, ali ne određuje strogo putanju po kojoj će se ići. Koncept kvaliteta je zasnovan na filozofiji, načinu razmišljanja i rada pa se ne može uvesti u zdravstvenu ustanovu na isti način kao nova mašina, kompjuter ili sistem kontrole.
Mnoge zdravstvene ustanove su doživjele neuspjeh, jer su mislile da im neko drugi sem menadžmenta može mobilisati zaposleno osoblje. Jednostavno rečeno, da bi poboljšali postojeće stanje neophodno je unaprijediti znanje, definisati strategiju unapređivanja, uočiti potrebu za formulisanjem standarda...
Za mjerenje ostvarenih rezultata pogodno je koristiti indikatore. Korišćenje indikatora za mjerenje samo je jedan od načina praćenja i ocjene kvaliteta zaštite i pruženih usluga, budući da je kvalitet višedimenzionalan. Ključni elementi primjene indikatora su uspostavljanje odgovarajućeg sistema za prikupljanje podataka.
Galerija
Bonus video:
