Kada je ruski inžinjer i kartograf Vazman 1884. godine sačinio urbanistički plan za izgradnju na livadama između desne obale Ribnice i lijeve Morače, teško da je iko mogao pomisliti da će tu nići moderan grad.
Podgorica je u 20. vijek ušla sa bogatim istorijsko-kulturnim nasljeđem, ali je tek u posljednjih nekoliko decenija dobila prepoznatljivi izgled.
Profesor, novinar i dobar poznavalac istorije Podgorice Husein-Ceno Tuzović smatra da je posebno težak zadatak bio podići grad iz ruševina nastalih tokom Drugog svjetskog rata.
“Nova vlast je imala težak zadatak da ruševine raščisti, obnovi ulice, mostove i odredi pravce kretanja. Gotovo sve sposobno stanovništvo, od najnižeg uzrasta pa do 70 godina, angažovano je na obnovi grada i stvaranju uslova za život. Bilo je zaista teško, ali se voljom sve to nadjačalo. Grad je ubrzo osposobljen za život”, kazao je Tuzović.
On je naveo da je 1946. godine gradska uprava izradila prostorni plan, kojim je bilo predviđeno da u Podgorici živi najviše 60.000 stanovnika, odnosno tri puta manje nego danas.
Tuzović navodi da se morala razvijati i privreda, pa je tadašnji "Metalac" pretvoren u industriju "Radoje Dakić", a proizvodnju su pokrenule Fabrika duvana, Fabrika namještaja "Marko Radović" i mnoge druge.
"Prodor u privredni uspon počeo je projektom za izgradnju novih fabrika Agrokombinata..., Kombinata aluminijuma, Elastika, Pamučnog kombinata, Trikotaže... Osposobljen je i aerodrom da bi se brže išlo do centara drugih republika, ali i važna saobraćajnica, pruga Titograd - Nikšić, koja je izgrađena 1947. godine... Preko Morače izgrađen je Novi most 1949. godine, na mjestu u ratu srušenog Tavčarevog mosta”, kazao je Tuzović.
U periodu do 1960. godine izgrađene su i prve stambeno-poslovne zgrade u Ulici slobode, Njegoševoj, Karađorđevoj, Vuka Karadžića, Marka Miljanova.
U dijelu grada preko Morače izgrađene su dvije velike zgrade za stanovanje.
Ministarstvo unutrašnjih poslova od tog vremena se nalazi u istoj zgradi.
Izgradnja vodovoda najvažnija odluka
Tuzović smatra da je jedna od najvažnijih odluka bila izgradnja vodovoda, koji je pušten u rad 1. marta 1953. godine. “Za vodovod je iskorišteno vodoizvorište Mareza iz kojeg se i danas dobija izuzetno kvalitetna voda”, naglasio je Tuzović.
Nakon 1960. godine, gradila se pruga Beograd – Bar i Jadranska magistrala, čiji krak je prolazio kroz centar grada. Zahvaljujući tome, izgrađen je most preko Ribnice, a njegov naziv - 5. maj 1944. godine, asocirao je na teške dane ratnog života, kazao je Tuzović.
Podgorica se od 13. jula 1946. godine do septembra 1992. godine razvijala pod imenom Titograd, kada su građani na referendumu odlučili da vrate staro ime.
U Titogradu su izgrađene brojne škole, a grad je postao i univerzitetski centar. Prvi fakultet, Pravni, osnovan je 1960. godine, zatim je otvoren Ekonomski i više stručnih visokih škola i fakulteta.
Sve je to objedinjeno u Univerzitet, koji je dobio ime po poznatom intelektualcu, političaru i državnou funkcioneru Veljku Vlahoviću.
Tuzović je kazao da je Podgorica bila jako poznata i po društvenom životu.
“Imali smo, kao centar okupljanja, novoizgrađeni Dom omladine 'Budo Tomović', društvene domove u gradskim naseljima i otvorene terene i, najvažnije, Sportski centar 'Morača' sagrađen 1976. godine. Postojela je jako ugledna omladinska kulturna organizacija 'Tribina mladih' koja se... afirmisala na državnom nivou i ubrajala među dvije najbolje, sa novosadskom, rekao je Tuzović.
Sportski centar sagrađen 1976.
Od raspada SFRJ, Podgorica se ubrzano razvija.
Izgrađeno je na desetine stambeno-poslovnih objekata, nikla su nova gradska jezgra, izgrađeni novi široki bulevari, mostovi...
Titov Titograd
Tuzović je kazao da je poslije rata Tito prvi put došao u Crnu Goru 12. i 13. jula 1946. godine, kada je Podgorica i dobila ime Titograd. Tuzović se sjeća da je doček bio srdačan, a mladi su pjevali "Oj lijepa Podgorice ..."
Drugi put je došao 1951. godine, a na dočeku pjevalo se "Titograd se ponosi što Titovo ime nosi". Tom prilikom Tito je rekao: "... Radimo kao da će sto godina biti mir, a pripremamo se kao da će sjutra biti rat... "
Tito je 1977. godine proglašen počasnim građaninom Titograda. Maršal je u Podgoricu došao i 29. maja 1976. godine "prugom snova", Beograd - Bar, a Tuzović kaže da ga je dočekalo 100.000 građana. U vrijeme razornog zemljotresa, 15. aprila 1979. godine, Tito se nalazio u Igalu.
Tuzović navodi da je tada obišao porušena područja i rekao "da ćemo ih zajedničkim snagama izgraditi još ljepšim...".
Galerija
Bonus video:
