Ako ste nespremni da prihvatite mogućnost da se iza prvog brda koje vam zaklanja vidik krije bespregledno prostranstvo staza koje vode do novih brda, planina, vrhova... ostaćete željni ljepote koja vas okružuje. Izgubićete priliku da uživate u pogledu na čarobne predjele, vidljive samo onima koji izađu iz automobila, navuku gojzerice, strpaju par stvari u planinarski ranac i naoružaju se voljom.
Onima koji su spremni da koračajući pređu ponekad i više desetina kilometara kako bi vidjeli svaki sakriveni kutak svoje zemlje, planinarima ili šetačima, svejedno, kako ćete ih nazvati. Svima koji se odluče otkrivati kutke Crne Gore pruža se pregršt staza koje vode u mjesta čija ljepota ostavlja bez daha.
Mi koji hodajući stazama i bogazama prolazimo Crnu Goru ne nalazimo za shodno da objašnjavamo zbog čega planinarimo, jednostavno, nešto nas tamo vuče. Mami nas da uvijek želimo iznova vidjeti kako nebo dodiruje vrh neke planine tu na dohvat naše ruke ili da sa tog vrha gledamo na oblak ispod sebe.
Rebeka Solnit zapisala je da "pitanja kako i zašto se čovjek odluči da se zaputi nekuda prosto bodu oči u planinarenju, gdje dobijaju specifičnu težinu", možda zbog toga ostaju bez odgovora. U rubrici Top 10 “Vijesti” ovog puta predstavljaju 10 planinarskih tura i predlažu vam da ih, naravno uz obavezne vodiče, pređete ili jednostavno da ih doživite. U ovom broju predstavljamo prvih pet.
Grebaja - Volušnica - Popadija
Dolina Grebaje je planinska dolina okružena vrhovima Vezirova brada, Karanfili, Volušnica, Podgoja, Karaula. Do ove doline, jednog od najbajkovitijih pejzaža u Crnoj Gori dolazi se asfaltnim putem iz Plava do Gusinja - 12 km, a kad se nađete u Gusinju od ove doline dijeli vas još 7 kilometara.
Planinarska tura Grebaja - Volušnica - Popadija ima planinarsku oznaku T3 što je svrstava u teške ture, ipak, čestim gostima masiva Prokletija ova tura služi kao priprema za zahtijevnije u ovom dijelu Prokletija.
Popadija i Talijanka Foto: Damira Kalač
Markirana staza kreće od planinarskog doma “Radničkog” i kroz bukovu šumu izlazi na plato katuna Volušnice 1.650 mnv, koji je zapravo lednički cirk, obilat potocima. Sa ovog katuna staza u pravcu juga uz travnato - kamenitu padinu vodi do gornjeg dijela cirka, a zatim do samog vrha Volušnica visokog 1.879 m. n. v. Sa vrha Volušnice, držeći se vršnog grebena ide se u pravcu zapada do vrha Popadije 2.056 m. n.v. Vrhom Popadije prolazi granična linija sa Albanijom.
Bare Bojovića - Kapetanovo jezero - Manito jezero - Stožac
Ako iz pravca Nikšića krenete ka rudniku boksita, a zatim uskim, krivudavim, asfaltiranim putem nastavite kroz udoline, brežuljke i kameniti predio, nakon par kilometara stići ćete u Bare Bojovića na 1.500 m. n. v.
Iz Bara Bojovića, široke doline okružene vrhovima i ispresijecane potocima koraci će vas, ako pređete oko 5 kilometara i savladate visinsku, razliku od 170 m.n.v., odvesti do Kapetanovog jezera. Ono je smješteno u podnožju Moračkih planina, na 1.678 m. n. v. i dobilo je ime po kapetanu Mušoviću.
Bare Bojovića, Foto: Igor Stojović
Ovo jezero bistrom, zelenom bojom u kojoj se ogledaju stijene i vrhovi koji ga okružuju, mami uzdahe posjetilaca. Od istočnih koliba na obali Kapetanovog jezera staza vodi ka jugoistoku, preko zelene padine i sipara do Manitog jezera koje je na 1.764 m. n. v.
Od Manitog jezera koje je dužine oko 220, širine oko 140 i dubine 13 metara nastavlja se istim smjerom, pastirskom stazom, zatim siparima preko klanca Mliječnog ždrijela do Stošca 2.141 m. n. v. Ova tura spada u srednje teške.
Manito i Kapetanovo jezero, Foto: Igor Stojović
Predio oko Kapetanovog i Manitog jezera i masivi Moračkih planina i Maganika koji ih okružuju jedan je od najljepših sakrivenih dragulja crnogorske prirode.
Bukumirko jezero - Štitan - Surdup
Na oko 45 kilometara od Podgorice preko Kržanje, Kastrata, Bljuštura nalazi se impresivno Bukumirsko jezero iznad kojeg gordo stoje vrhovi Pasjak, Štitan, Velji vrh i Surdup.
Početak ture Bukumirsko jezero - Štitan - Surdup je od obale jezera sa 1.448 m. n. v. Iako uspon na Štitan i Surdup nije tehnički zahtijevan, oni koji su malo slabije fizički spremni, trebalo bi da ostanu na obali Bukumirskog jezera. Staza je markirana, ukupne dužine oko 7 km u jednom smjeru, a prelazi se visinska razlika oko 1.000 metara. Od jezera se kreće u smjeru jugoistoka, između Torača i Pasjaka.
Pasjak, Foto: Igor Stojović
U početku se prelazi preko pašnjaka, katuna, zatim kraćim dijelom staza vodi kroz šumu, a onda se uskim kaskadnim dolinama preko Mijićevog dola stiže do Jezerca na 1.773 m. n. v., raskrsnice između Štitana i Pasjaka. Od Jezerca nastavlja se preko kamenih ploča i krupnijeg sipara i stiže do prevoja Štitan na 2.024 m. n. v., a zatim strmom travnatom padinom i na sam vrh Štitan na 2.172 m. n. v.
Od vrha Štitana ide se grebenom prema zapadu, staza silazi do prevoja izmedju Štitana i Surdupa koji je na 2.005 m. n. v. od kog se strmim, travnatim policama, južnom padinom Surdupa, izlazi do na njegov vrh koji je na visini od 2.184 m. n. v. i inače najviši vrh planina Kučke krajine.
Grebaja - Sjeverni Karanfil
Iz doline Grebaje, sa treće Grebajske livade počinje staza koja vodi do vrhova Prokletija. Zimski uspon na Karanfil je najekstremniji na našem području, a i inače se preporučuje samo fizički spremnijim i iskusnijim planinarima.
Sjeverni vrh Karanfila (MajaBals) visok je 2. 460 m a mjesto sa kog kreće staza je na 1.158 mnv. Markiranom stazom i serpentinama izlazi se pored Gvozdenog vrha (Maja Herkurit) u lednički cirk Krošnje. Na polovini tog cirka, pod kamenim pločama nalazi se sklonište za nekoliko osoba zvano Pečurka. Od Pečurke se nastavlja strmim usponom preko sipara koji je u najvećem dijelu godine pod snijegom i dolazi se do prevoja Krošnjina vrata na 2.165 m. n. v.
Dolina Grebaje, Foto: Igor Stojović
U ovom dijelu prelazi se preko nezgodne stijene koja zahtijeva izuzetnu koncentraciju i oprez, ali kada pređete i tu prepreku otvoriće vam se, između dvije pukotine stijena, pogled na crnogorske i albanske Prokletije, dolinu Rapojana, koji vrijedi svake kapljice znoja koju ste do tu pustili, i svakog napora koji su vaši mišići istrpjeli. Od prevoja Krošnjina vrata kretanje ka vrhu zahtijeva pojačan oprez.
Rapojansko jezero, Foto: Damira Kalač
Desno od prevoja je isturena i jako nezgodna stijena ispod koje je ponor od 800 m i dolina Rapojane. Od tog mjesta, strmim padinama sa južne strane zaobilazi se vršni masiv Karanfila i markiranom stazom dolazi do Sjevernog vrha. Spuštanje zahtijeva duplo pojačan oprez i veću vještinu, jer stijene i veliki nagib čine spuštanje težim.
Prutaš - Škrka
Masiv Durmitora je idealan za šetače, planinare i sve koji žele da se 'izgube' u nepreglednim prirodnim ljepotama. Jedna od tura koja je pred vama ako se nađete na Durmitoru je Prutaš - Škrka. Staza počinje iz Todorovog dola i nije tehnički zahtjevna, uprkos tome što je Prutaš među najvišim crnogorskim vrhovima. Zbog atraktivnosti Prutaša i činjenice da nije težak za osvajanje, šetnja do ovog vrha predstavlja pravi užitak.
Pogled sa Prutaša, Foto: Igor Stojović
Sa vrha Prutaša, koji je na 2.393 m. n. v. pruža se pogled na Planinicu, Bobotov kuk, Vjetrena brda, pivski Treskavac, pa vrhove Maglića, Bioča i Volujka, sela Trsa i Nedajno. U daljini se vidi i Ljubišnja. Sa vrha staza vodi strmo preko Prutaškog dola do Škrčkih jezera koja su smještena ispod najvećeg durmitorskog vrha, Bobotovog kuka. Veliko jezero smješteno je na 1.686, a Malo na 1.711 metara nadmorske visine.
Zbog njihove ljepote predio Škrke smatra se srcem Durmitora, a zbog smaragdne boje njihove vode i izuzetno atraktivnog prirodnog okruženja, smatra se da onaj ko ne “upozna” Škrčka jezera, ne može reći da poznaje ljepote Crne Gore.
Galerija
Bonus video:
