Na predsjednikovoj listi časti u Sjedinjenim Američkim Državama nalazi se svega jedan odsto studenata sa najboljim uspjehom u studiranju a među njima je Podgoričanin Luka Vukadinović koji studira na "Džeksonvil univerzitetu" na Floridi.
Iako je lista časti veliko priznanje ne samo za njega već i njegove roditelje, to nije jedino čime se može ponositi i pohvaliti 21-godišnji student političkih nauka.
Nekadašnji učenik Gimnazije “Slobodan Škerović” dobitnik je “Phi Kappa Phi” priznanja za izuzetno akademsko dostignuće, “Pi Sigma Alpha” priznanja za akademsko dostugnuće u oblasti političkih nauka, kao i brojnih priznanja iz oblasti politike i liderstva koje je dobijao na osnovu volonterskog rada, doprinosa studijskom životu i lokalnoj i regionalnoj zajednici u kojoj živi.
Vukadinović je u razgovoru za “Vijesti” ispričao na koji način je dobio punu stipendiju za studije i život u dalekoj Americi.
“Treću godinu srednje škole bio sam na razmjeni u Americi, četvrtu sam nakon toga nastavio u Gimnaziji “Slobodan Škerović” nakon čega sam dobio ponudu od “Džeksonvil univerziteta” da studiram kod njih. Mogao sam da izaberem koju god želim oblast da studiram, a ja sam se tada odlučio za političke nauke. Kasnije sam izabrao kao dio svojih studija ekonomiju i španski jezik i literaturu”, priča Vukadinović.
Ponuda koja se ne odbija
Ponudu da studira u inostranstvu nije mogao da odbije, jer, kako kaže, takva prilika ne pruža se ni često, ni svima. Prilagođavanje drugačijoj sredini nije mu palo teško jer je godinu dana ranije već boravio u Americi.
Vukadinović je osim brojnih nagrada i priznanja sticao praksu i na mjestima koje bi poželjeli mnogi od studenata političkih nauka u Crnoj Gori
Američki sistem obrzovanja, priča on, skoncentrisan je na uspješne i talentovane studente, pa ih u svakoj prilici podstiče da ostvaruju još bolje rezultate. Nije lako biti student univerziteta u toj zemlji, teško se upisati i velika je konkurencija.
Stipendisti moraju imati izuzetno visoke prosjeke kako ne bi izgubili stipendije, a u Americi ne postoji mogućnost prenošenja ispita iz jedne u drugu godinu, niti popravnih.
“Državni univerziteti u Americi imaju čak po 50.000 studenata, što je gotovo jedan manji grad u Crnoj Gori. Ja sam na privatnom univerzitetu gdje je manji broj studenata, a samim omogućena nam je bliža interakcija sa profesorima. Za tri godine studiranja nisam zakazao nijedan sastanak sa profesorom. Kad god mi je nešto trebalo, samo sam naišao pored njegove kancelarije da popričam sa njim i zatražim pomoć, dok je u Crnoj Gori izuzetno teško naći profesora koji je dostupan da razgovara sa vama”, priča on.
Preko veze ne može da se dobije ništa
Preko veze u Americi teško se može nešto postići ili dobiti i nepotizam ne dolazi do velikog izražaja.
“Na univerzitetu su studenti iz više od 60 različitih država svijeta i gotovo svih država SAD, preko veze ne može da se dobije ništa. Ono što je čudno našim studentima je to prepisivanje koje je gotovo nemoguće. Profesor čak ne mora da prisustvuje nastavi, nijedan od studenata se ne bi usudio da prepiše od svog kolege. To je prosto taj sistem, mentalitet i navike koje su izgrađene od samog početka školovanja i to počinje u osnovnoj školi”, objašnjava on.
Vukadinović je osim brojnih nagrada i priznanja sticao praksu i na mjestima koje bi poželjeli mnogi od studenata političkih nauka u Crnoj Gori.
Tako je nakon prve godine fakulteta obaveznu praksu odradio tokom studijskog boravka u Hagu, naredne godine radio je u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, a sticao je praktična znanja i u Američkom savjetu za međunarodne poslove i radio u kampanji kandidata Demokratske partije za guvernera Floride. Trenutno je na praksi u Delegaciji Evropske unije u Crnoj Gori koja se nalazi u Podgorici.
“Na mom fakultetu je obavezno da odradite dvije prakse da biste diplomirali, ali je takav sistem i na gotovo svim univerzitetima u Americi. Već prve godine imao sam priliku da posjetimo sve međunarodne institucije u Hagu, od Međunarodnog suda pravde do Tribunala za bivšu Jugoslaviju. Nakon druge godine studija imao sam praksu u Misiji Crne Gore pri Ujedinjenim nacijama u Njujorku, gdje sam imao priliku da prisustvujem svim sastancima Savjeta bezbjednosti do Generalne skupštine. Korisno iskustvo za mene je i ovogodišnji rad u Delegaciji EU u Crnoj Gori. Ovakva iskustva su izuzetno korisna za budućnost i neprocjenjiva”, istakao je on.
Rano je govoriti o povratku po završetku stidija
Mladi ljudi u Crnoj Gori zainteresovani su da nastave obrazovanje u Americi, ali najčešće o mogućnostima u toj zemlji nijesu dovoljno informisani
“Mnogi ljudi koji studiraju tamo ne žele da se vrate zbog malih primanja i možda donekle situacije ovakve kakva jeste. Međutim, ja smatram da mladi ljudi treba da pokušaju i urade nešto za svoju zemlju. Ukoliko ne budem zadovoljan onim što mi se pruža, uvijek mogu otići u inostranstvo”, kazao je on.
Kako je ispričao "Vijestima", crnogorske institucije ne posvećuju puno pažnje svojim studentima preko granice. Iako je Crna Gora u teškoj ekonomskoj situaciji, on smatra da što prije mora odvojiti novac za obrazovanje svojih ljudi u inostranstvu, a na taj način bi ih i obavezala da se oni vrate u domovinu nakon studija.
Upoznao Bernankija i Klintona
Luka je poručio učenicima i studentima da ne propuste priliku za studije u Americi, a pogotovo ne stipendije
“Takođe sam na privatnoj večeri upoznao i bivšeg predsjednika SAD-a Bila Klintona, kao i brojne ambasadore i državnike, kako iz Amerike, tako i iz drugih zemalja svijeta. A na nedavno održanom sastanku sa predstavnicima afričkih država sam imao priliku da razmijenim lična iskustva i znanje iz oblasti etničkog konflikta. Nakon mog izlaganja i prezentacije o multietničkoj toleranciji, ustala je jedna učesnica sastanka i rekla da joj je zadovoljstvo da upozna nekog iz njene rodne Crne Gore, koju je bila primorana da napusti ranih 90-ih”, ispričao je on.
Prijavljuju se kad je kasno
Mladi ljudi u Crnoj Gori zainteresovani su da nastave obrazovanje u Americi, ali najčešće o mogućnostima u toj zemlji nijesu dovoljno informisani.
“Kakrakterističan problem za crnogorske studente je neinformisanost i neznanje kako funkcioniše princip prijavljivanja. Najčešće griješe jer se američkoj ambasadi obrate u posljednjem trenutku, na primjer, u maju, a prijavljivanje za studije u toj zemlji traje godinu dana. Moraju znati da se radi o drugačijem sistemu nego što je crnogorski, gdje se prijava i upis završi za nekoliko sati, odnosno dana”, kazao je on.
On je poručio učenicima i studentima da ne propuste priliku za studije u Americi, a pogotovo ne stipendije. Kako je kazao, malo ko iz Crne Gore može priuštiti da plati školarinu koja se kreće od 40 do 60 hiljada dolara godišnje.
Smještaj za studente u okviru američkih univerziteta nije ni nalik onim u studentskim domovima širom Crne Gore. Vukadinović priča da se u okviru fakulteta pored smještajnih kapaciteta nalazi teretana, pozorište, bioskop, a visokoškolci imaju pristup kablovskoj televiziji, bežičnom internetu, kao i pet – šest restorana plus menzu.
Galerija
Bonus video:
