Braća Marko (25) i Jovan (24) Šibalić iz bačkog Dobrog Polja postigli su u nedjelju nesvakidašnji planinarski rezultat. Za nepunih 16 sati osvojili su 17 vrhova Durmitora, svaki preko 2.000 metara nadmorske visine. Sve to po jakom suncu i visokoj temperaturi koja se na Žabljaku primakla 30 stepenu Celzijusa, a u planini i više.
Njihov GPS uređaj pokazao je da su tokom ove misije prešli 39,7 kilometara, savladali visinsku razliku od 3,531 metar i kretali se prosječnom brzinom od 1,3 metra u sekundi.
“Iz naše vikendice na Pitominama krenuli smo u 4.30 ujutru, a vratili se u 20.16 časova. I redom, na Crvenu gredu, Malu i Veliku previju, Šupljiku, Planinicu....Bezimeni vrh, Bobotov kuk. Potom Đevojka, Lučni vrh i u 13 časova na Zeleni vir, gdje smo užinali i kupali se u tom jezercetu.
Ta pauza od pola sata bila je jedina duža od deset minuta, pa smo nakon Trojnog prevoja, Bandijerne, nekoliko pozicija na malom i velikom Međedu, sišli na Mlinski potok, a odatle kući”, pričaju “Vijestima” Marko i Jovan, četvrta generacija durmitorskih kolonista kojima “sva ta ravnica” nije ubila gorštačke karakteristike i žeđ za planinom, što je karakteristika gotovo svih u njihovom bratstvu.
Njihov GPS uređaj pokazao je da su tokom ove misije prešli 39,7 kilometara, savladali visinsku razliku od 3,531 metar i kretali se prosječnom brzinom od 1,3 metra u sekundi
“Željeli smo srušiti rekord našeg oca, koji se u ljeto 2004. godine od jutra do mraka popeo na 22 durmitorska vrha. Nijesmo uspjeli, ali ima vremena”, ističu Marko i Jovan.
Njihov otac Goran Šibalić poznato je ime u planinarskim i alpinističkim krugovima i šire. Popeo se na sve najviše svjetske vrhove osim Himalaja. U planu da osvoji i krov svijeta omela ga je visinska bolest pluća, zarađena na nekoj od prethodnih misija.
“Uz njega i mi smo opčinjeni planinom, specijalno Durmitorom, ali i drugima. Tako da su iza nas i najviši vrhovi Komova, Prokletija i Maglića.
“Iz naše vikendice na Pitominama krenuli smo u 4.30 ujutru, a vratili se u 20.16 časova"
Popeli smo se na rumunske Karpate i slovačke Tatre. Za mjesec dana, nakon učešća na “Durmitorskom maratonu”, ići ćemo i na planine Ukrajine”, kazali su braća Šibalić, iza kojih je već 12 godina iskustva u planinarenju, pa su značajna karika u funkcionisanju turističke agencije na Žabljaku koju vodi njihov otac.
“Durmitor poznajemo kao dlan ruke. Tokom 2003. i 2004. godine sa ocem smo obnovili sve markacije. Te okolnosti nikad nijesmo shvatili olako, već smo se pridržavali pravila ponašanja, neophodne opreme, hrane i pića. To preporučujemo svakome ko se uputi u planine i neće biti nikakvih problema” kazali su Marko i Jovan Šibalić.
Bonus video:
