Nekoliko vrsta pečuraka sa crnogorskih livada i šuma izuzetno su traženi proizvodi u zemljama Zapadne Evrope. Ta činjenica već decenijama omogućava kako beračima tako i nakupcima da dobro zarade.
Od skupljanja smrčka, vrganja i lisičarke neke porodice za petnaest dana zarade i po 7.000 eura. Ipak, oni koji imaju dugogodišnje iskustvo u otkupu gljiva smatraju da je u minulih sedam godina manje prilika da se od tog posla dobro živi.
Radule Bulatović ima višedecenijsko iskustvo u otkupu i pripremi pečurke za evropsko tržište, a isplativost tog posla, kako kaže, neuporedivo je manja nego u vrijeme kad je počinjao. U lancu od livade i šume do trpeza u evropskim metropolama, najbolje, tvrdi on, prolaze berači, iako ih je, uprkos ekonomskoj krizi i nezaposlenosti, sve manje.
"Pečurka je “berzanska roba”, pa je tako i sa tražnjom i sa cijenom. U svakom slučaju, ne može se zaraditi kao prije sedam-osam godina. Nekoliko je razloga za to. Prije svega, malo je berača, ali ni rod nije kao ranije.
Tome je mnogo doprinijelo i to što se klima mijenja. Primat nad crnogorskom robom sada uzimaju Kina i Bugarska. Nekada nije bilo tako, jer su zbog kvaliteta, intenziteta mirisa i ukusa pečurke sa ovih prostora služile kao začin onima iz drugih zemalja. Sada nije tako, mnogo je lošiji kvalitet naših pečuraka", tvrdi Bulatović.
On je nakon čišćenja, odnosno sušenja ili salamurenja, pečurke otkupljene u Crnoj Gori izvozio partnerima u Švajcarskoj i Francuskoj. Ovog ljeta najbolje je rodio smrčak i to naročito na području Kuča, nikšićkih planina i Trmanja u kolašinskim Rovcima. Cijena te tražene pečurke dostizala je i 135 eura za kilogram suvog, odnosno 14 do 15 eura za sirovi.
Smrčak je pečurka koja “traje” svega petnaestak dana nakon što snijeg okopni. Ove godine desilo se nešto čudno pa je berba trajala skoro mjesec i po. Zarada je bila ogromna, jer je to uvijek tražena roba. Neke porodice iz Kuča zarađivale su dnevno i do 300 eura, odnosno za taj period branja i do 7.000 eura. Cijena vrganja je bila niska od 2 do 3 za sirovi, odnosno 25 eura za kilogram suvog. Lisičarka uvijek ima dobru cijenu i dostiže i 10 eura po kilogramu - objašnjava Bulatović.
Način na koji se pečurke spremaju za strano tržište se razlikuje u zavisnosti od vrste. Dok se lisičarka i vrganj izvoze suvi, zamrznuti ili blanširani, smrčak do zapadnoevropskih zemalja stiže isključivo suv.
"Nije to lak posao ni kada je riječ o branju niti otkupu ili preradi. Mnogo je nakupaca koji žele samo brzu zaradu. Praktično dovoljno im je da imaju 100 eura u džepu i bicikl pa da misle da mogu da započnu posao. Mnogo je to ozbiljnija djelatnost. Srećom, imao sam u inostranstvu korektne partnere, pa se od toga moglo pristojno živjeti", kaže Bulatović u čijem je pogonu za preradu pečurke u Danilovgradu nekada bilo i po 30 sezonski zaposlenih radnika.
Prema nekim podacima, na sjeveru Crne Gore svake godine propadne oko 700 miliona eura vrijednog ljekovitog bilja, pečurke, šumskog voća… Bulatović, koji se bavio i otkupom ljekovitog bilja i borovnica, tvrdi da je u toj oblasti napravljen pravi ršum.
" Interesovanje iz inostranstva za naše ljekovito bilje već više od deceniju je mnogo slabije. Šta je razlog za to ne znam. Kada je riječ o borovnici, nakupci su tu napravili najviše štete. Bilo je sezona kada je plod bran skoro zelen, što je nanijelo veliku štetu. Ljekovito bilje, šumsko voće, pečurke su bili, ne znam da li su još, naša velika šansa i ogromno bogatstvo", tvrdi on.
Lov kao i svaki drugi
Iako je prvi utisak da je sakupljanje pečuraka nezahtjevan posao i lak način za zaradu, oni koji imaju iskustva u tome tvrde drugačije. Nekada je potrebno preći i na desetine kilometara, uglavnom zahtjevnog planinskog terena, pa berač prije svega treba da je kondiciono spreman. Naravno, za sve to je potrebno i mnogo vremena, nerijetko i po sedam-osam sati.
Mjesta gdje raste pečurka ponekad dnevno obiđe i desetak ljudi, pa je vrlo važno da se porani
Pored toga, treba poznavati teren, odnosno mjesta gdje pečurka uspijeva. Lov kao i svaki drugi. Nađeš ili ne nađeš. Mjesta gdje raste pečurka ponekad dnevno obiđe i desetak ljudi, pa je vrlo važno da se porani.
Pored toga, treba znati mjesta, naročito za smrčak i lisičarku. Vrganj ljeti raste obodom livada, a u jesen u šumi. Sve to treba znati. Zatim, pečurka, naročito vrganj, dijeli se prema kvalitetu, odnosno tome koliko je stara na nekoliko kategorija.
Naravno, najmlađa je najskuplja i najkvalitetnija - iskustva su dugogodišnjih berača, sa područja kolašinske opštine. I pored toga što tvrde da branje pečuraka nije nimalo lak posao, većina njih godinama jedine prihode ostvaruje na taj način.
Galerija
Bonus video:
