Bivšem izvršnom direktoru Željezničke infrastrukture Milovanu Strunjašu, po odluci suda isplaćeno je sa računa ove kompanije oko 80.000 eura na ime razlike između plate koju je primao i one koja mu je pripadala po petogodišnjem ugovoru za poziciju izvršnog direktora, sa koje je uklonjen bez smjene i razrješenja.
Strunjaš je bio izvršni direktor Željezničke infrastrukture DOO od 25. septembra 2007. Kada je u ljeto naredne godine zbog završetka restrukturiranja željeznice ta kompanija postala posebno preduzeće Željeznička infrastruktura AD, stigao je i novi odbor direktora na čelu sa Zarijom Franovićem. On je izabrao novog izvršnog direktora Vladimira Šaulića, a da prije toga nije razriješio dužnosti starog.
Strunjaš, koji nije želio da detaljnije govori o ovom problemu, osim što je kazao da su “nečiju samovolju, bahatost i neznanje platili građani iz budžeta”, prema infromaciji “Vijesti”, podsjetio je tada Franovića na to da ima petogodišnji ugovor za poziciju izvršnog direktora (od 25. 9. 2007. do 25. 9. 2012 godine) i da taj ugovor još važi, jer nije raskinut. Dobio je objašnjenje da više ne postoji ni njegova funkcija ni kompanija u kojoj ju je obavljao.
Kada mu je nakon povratka sa odmora krajem ljeta 2008. godine ponuđen novi ugovor koji je predviđao i drugo radno mjesto, Strunjaš je odbio da ga potpiše, pozvajući se na stari koji još nije raskinut. Franović mu nakon toga daje otkaz, a Strunjaš se obraća Inspekciji rada i sudu. Inspekcija ga vraća na posao uz obrazloženje da se ugovor mora poštovati dok se ne raskine.
Otkaz, pa povartak na posao...
Da bi eliminisao tu smetnju, Franović i Odbor direktora ŽICG u oktobru razrješavaju Strunjaša dužnosti izvršnog direktora. Nakon toga, Strunjaš na potpis ponovo dobija novo-staro rješenje za drugo radno mjesto. On nije htio da potpiše ni to rješenje jer je, kako saznajemo, smatrao da je ugovor jednostrano raskinut pošto nije ispunjen nijedan od dva uslova (svojevoljna ostavka direktora ili smjena ako nestručno i nesavjesno obavlja svoju dužnost).
Krajem iste godine, on dobija novi otkaz ali ga Inspekcija rada ponovo vraća na posao jer navodno nijesu ispunjeni uslovi za raskid ugovora. Inspekcija je kaznila sa 1.000 eura Franovića, odnosno ŽICG, jer nije poštovana njena odluka.
Strunjaš početkom marta 2009. godine dobija rješenje na mjesto inženjera za održavanje infromacionih tehnologija i telekomunikacija sa, kako smo saznali u kompaniji, koeficijentom 4,3, jednim od najnižih za tu struku u ŽICG.
Na kraju Viši sud je sredinom aprila ove godine stavio tačku na dio ove priče tako što je presudio da se za period jul 2008. - jun 2011. godine Strunjašu na ime razlike u plati isplati skoro 80.000 eura. Tome treba dodati još oko 50.000 za poreze i doprinose državi i vjerovatno još nekoliko desetina hiljada za sve to za period od juna prošle do septembra ove godine, kada Strunjašu, po rješenju, ističe petogodišnji mandat izvršnog direktora ŽICG. Periodom od juna prošle godine naovamo bave se sud i vještaci.
Željeznica se sad žali Vrhovnom sudu
Predsjednik odbora direktora ŽICG Zarija Franović je priču o slučaju Strunjaš prepustio direktorici pravnog sektora Branki Milutinović. Ona kaže da je završetkom restrukturiranja željeznice, Željeznička infrastruktura DOO prestala da postoji 29. 7. 2008. i izbrisana je iz sudskog registra.
“On ne može da bude izvršni direktor nečega što više ne postoji”, kaže Milutinović
“On ne može da bude izvršni direktor nečega što više ne postoji”, kaže Milutinović.
Ona dodaje da izborom nove uprave “staroj po automatizmu prestaje mandat”. Nakon više neuspjelih otkaza i jednostranog raskida ugovora sa Strunjašem, Odbor direktora ŽICG je, kako je rekla Milutinović, u jesen 2008. donio zaključak da Strunjaš, kojeg nijesu priznavali za izvršnog, više nije izvršni direktor, a godinu kasnije i odluku da se raskida ugovor sa njim.
Milutinović kaže da je ŽICG odmah po dobijanju pravosnažne presude posegao za vanrednim pravnim lijekom i predao zahtjev za reviziju Vrhovnom sudu.
Galerija
Bonus video:
