Ljekovito bilje neiskorišćeni je prirodni potencijal Crne Gore, a uzgajivači i berači tvrde da im nedostaje podrška države kako bi se probili na evropsko tržište.
Predstavnik Udruženja berača ljekovitog bilja “Malesija” Januz Bećović ispričao je za “Vijesti” da, nakon što su zatvorene velike i poznate fabrike ljekovitog bilja, po kojima je Crna Gora bila prepoznata u svijetu, više ništa nije rađeno na unapređivanju tog sektora.
"Beračima je teško, nemamo nikakvih uslova, a država nas uopšte ne pomaže. Vrlo je malo onih koji su nastavili da se bave ovim poslom nakon komunizma i zatvaranja fabrika u Risnu i Ostrosu. Fabrike smo za tili čas uništili, izgleda da jedino to i umijemo", priča ogorčeni Bećović.
Mogli bismo da proizvodimo afrodizijak iz planinske orhideje >>>
Na njegovom imanju trenutno rastu zasadi pelina koje će za dvadesetak dana plasirati na tržišta susjedne Albanije i Srbije. Kako kaže, za prodaju ljekovitog bilja ne treba da brine, jer bez obzira na količinu ono je uvijek traženo na tržištu.
Podrška države nakon zatvaranja fabrika za sakupljače samoniklog i uzgajivače ljekovitog bilja izostala je, pa im niko nije izašao u susret kada su tražili na korišćenje mašine iz napuštenih fabrika.
Podrška države nakon zatvaranja fabrika za sakupljače samoniklog i uzgajivače ljekovitog bilja izostala je
"Crna Gora je bila najprepoznatljivija država na kugli zemaljskoj po ljekovitom bilju i najbolje podneblje za kadulju. Više od četiri hiljade vrsta ljekovitih biljaka ima na našoj teritoriji, istraženo je nekih 400, a mi ne koristimo ni deset odsto. To je ogromna šteta za državu i narod", poručio je on.
U Albaniji 22 kompanije žive od bilja
Neshvatljivo je Bećoviću, koji se tim poslom bavi 30 godina, da u Crnoj Gori ne postoji nijedna fabrika ljekovitog bilja, dok u susjednoj Albaniji 22 kompanije žive od bilja. Ljudima koji se bave proizvodnjom i sakupljanjem ljekovitog bilja ne preostaje ništa do da crnogorsko blago ponude susjedima. Tako bilje najviše prodaju u Srbiji, Bosni i Hercegovini i Albaniji.
Za kilogram pelina uzgajivači i berači dobijaju od sedamdeset centi do euro, dok je, kako je kazao on, sirovom smilju cijena sedamdeset centi po kilogramu, a sušenom i do tri eura. Bećović priča da su eterična ulja od smilja izuzetno skupa i da se njegova cijena kreće između 700 i 1200 eura.
Za Bećovića ulaganje u uzgoj i sakupljanje ljekovitog bilja trebalo bi biti prva grana poljoprivrede u Crnoj Gori. Ipak, ni iz Ministarstva, ni iz Gradske opštine Tuzi nijesu zainteresovani da pomognu.
"Iz Ministarstva govore o velikim mogućnostima poljoprivrede, ali nema ništa od toga. Prva grana bi u Crnoj Gori trebalo da bude ljekovito bilje, a niko ne priča i ne želi da ulaže u to", poručio je on.
Zbog nezainteresovanosti države bilje iz Crne Gore, koje je nekada bilo najskuplje, ne može se probiti na evropsko tržište. Velika Britanija i Sjedinjene Američke Države, ali i Njemačka, zainteresovane su za kupovinu pelina, a Bećović kaže da bi se tim zemljama moglo unaprijed prodati i više 20 hiljada kilograma kadulje.
Srbija godišnje zaradi 20 miliona dolara od ljekovitog bilja
Udruženje “Malesija” broji više od sto članova iz svih krajeva Crne Gore. Bećović je objasnio da bilje sakupljaju uglavnom nezaposleni, ali i da je mali broj onih koji se ozbiljno bave tim poslom - svega petnaestak.
Srbija godišnje od ljekovitog bilja zaradi skoro 20 miliona dolara, a gajenjem i branjem bavi se oko četiri hiljade ljudi
Srbija godišnje od ljekovitog bilja zaradi skoro 20 miliona dolara, a gajenjem i branjem bavi se oko četiri hiljade ljudi. Malo je poznato da praksa travarstva i prodaje proizvoda od ljekobilja na ovim prostorima datira još od 14. vijeka. Samo od izvoza žalfije u SAD država je zarađivala 15 miliona dolara godišnje, a od ljekobilja je dobro živjelo oko 10.000 porodica. Takođe, prva plantaža ljekobilja u Evropi bila je upravo u Crnoj Gori, 1903. godine, na kojoj su Francuzi plantažirali buhač, dok je najvažniji izvozni artikal početkom prošlog vijeka bila biljka ruj, koja se koristila za štavljenje i bojenje kože.
Čuvari da spriječe paljenje pašnjaka
"Sakupljanje bilja ne smije ugroziti prirodu", poručuje Bećović.
Prema njegovim riječima nije problem u pojedinim sakupljačima malih količina ljekovitog bilja, već u nesavjesnim građanima koji uglavnom tokom ljeta pale pašnjake i okolna brda.
On je kazao da je Upravi za šume, kojoj sakupljači daju pet odsto od svake prodate biljke, predložio da se teritorije sa ljekovitim biljem čuvaju tokom sezone.
"Dobro bi bilo zaposliti ljude koji će biti tu i čuvati prostore koji su karakteristični po ljekovitom bilju. Na taj način biće smanjen broj podmetnutih požara, a država će manje trošiti na gorivo za avione za gašenje požara koji bukte gotovo svakog ljeta", poručio je on.
Galerija
Bonus video:
