Kako prolaze godine, dok se čeka obećana izgradnja prvog autoputa, crnogorske magistrale su sve starije i sve zakrpljenije. Ipak, izgledaju vrlo pristojno i ove godine neće, kao prethodnih, turiste dočekati gradilišta i zastoji na putevima.
Nezapamćeni februarski snijeg, ako se zanemare uništeni znakovi i odbojne ograde, gotovo da nije ni ogrebao glavne crnogorske magistrale pa ove godine na njima putari osim sitnijih intervencija gotovo da neće imati posla.
"Kada je riječ o redovnom održavanju do početka sezone, treba da se zamijene sve odbojne ograde uništene prilikom čišćenja nezapamćeno velikog snijega. Treba zamijeniti i nekoliko stotina znakova koji svake godine nestanu ili ih snijeg uništi. Istovremeno treba očistiti, pokositi travu i ukloniti rastinje pored puta i to se već radi na Jadranskoj magistrali saopšteno je "Vijestima"" iz Direkcije za saobraćaj.
Za investiciono održavanje vrijedno tri miliona eura već je raspisan tender.
"Svaka od pet putnih sekcija dobiće po 10 kilometara novog asfalta na magistralnim i regionalnim putevima. Ako se procedura završi na vrijeme, tri četvrtine toga posla biće završeno prije početka sezone a ostatak na jesen".
"Do prvog jula treba da se završi rekonstrukcija puta od skretanja za Ostros do Sukobina i bulevar u Baru a u prvim danima tog mjeseca i most Port Milena kažu u Direkciji završavajući priču o radovima planiranim za ovo proljeće".
A putevi osim rijetkih dionica za naše uslove izgledaju vrlo dobro.
Od Risna prema Vilusima komotan novi drum. Vrlo se teško prisjetiti vožnje autobusom starim, uskim i vijugavim putem kroz sivi kamenjar. Sad od Nikšića do mora lagano za sat.
A pored puta dva upečatljiva znaka. Grahovo u kojem je život stao prije nekoliko decenija i kafane najrazličitijih oblika gradnje od najmodernijih rožajskih brvnara do čudnih kombinacija eloksirane bravarije i drveta.
Sve je to valjda dio turističke ponude. Možda turistima neće smetati što nema autentične arhitekture jednostavnih kamenih dvovodnih kuća, odmorišta u hladovini starog drveta...
Dalje od Vilusa prema Nikšiću stari i dobrodržeći put. Do Šavnika dobar put, pa se čovjek kada vidi znak za skretanje za Krnovo zapita putuje li iko više i ljeti preko lijepe visoravni.
Kada se iz Šavnika krene prema Grabovici i tunelu Ivica, na trenutak vam se i zbog doborog puta i prelijepog krajolika ukrašenog posljednjim proljećnim snijegom učini da ste u Alpima. U realnost vas vrati to što vidite daje Grabovica potpuno pusta i da ništa živo nema pored puta.
Tunel Ivica osvijetljen, galerija na ulazu iz pravca Šavnika na kojoj je ranije bilo odrona izgrađena, pa se putnik bezbiržno može zaputiti u Durmitorsku površ.
Do Žabljaka, osim namrgođenog Durmitora, sve besprekorno, ali na izlazu prema kanjonu Tare na čotavim dionicam vidno propao habavi sloj asfalta. Do Pljevalja nomalno, a u Pljevljima haos. Gradski putevi izgledaju kao da se njihovim održavanjem niko nije bavio otkako su izgrađeni.
Koliko to, Pljevljacima jednako smeta i veoma loš put prema Metaljci i BiH. Žalili se državnim institucijama, ali im rečeno da ima prečih poslova i puteva.
Na drugom kraju države još frekventniji pravac Ribarevine-Kolašin-Podgorica nakon godina ulaganja i sređivanja mogao bi da prođe kao dobar put i u nekoj sređenoj zemlji. Niz Crkvine i uz Krstac treće trake eliminisale kolone, a kroz Platije bez udarnih rupa i kroz tunele od kojih većina više ne izgleda kao rupa u brdu, može se normalno putovati.
Iako niko znaven više ne uzima za ozbiljno najave o skoroj izgradnji autoputa sigurno je da će posljednja decenija osim po toj priči biti zapamćena i po velikih ulaganjima u sređivanje starih puteva.
Zbog tolikih ulaganja oni sada za svoje godine izgledaju više nego pristojno.
Za godinu dana pet kafana
Uz novi put od Risna do Nikšića kafane niču kao da će se desiti najveći turistički bum.
Prošle godine je od Trubjele do Risna radila samo jedna, a ove će više pet ili šest puta, ako se do jula završe sve pripreme na objektima.
Jedna od novih je i "Stara kuća" Srećka Vučkovića na ulazu u Grahovo. Iako je brvnara, netipična za ovaj kraj, počela da se gradi sredinom prošle godine, ponosni gazda ističe da kafani naziv potpuno odgovara.
"Važni su temelji, a oni su stari skoro trista godina" kaže pomalo ljutito Srećko.
Vučković se ove godine nada dobrom pazaru pa već planira proširenje terase.
"Tu ljudi danu dušom u ladovini uz hladno piće i roštilj i našu domaću hranu, a sve samo 17 minuta vožnje od mora" kaže precizni gazda "Stare kuće".
Vučković se nerado prisjeća teške zime.
"Tu na nepunih 20 minuta od mora, na maloj visini snijeg je bio preko dva metra. Bili smo odsječeni od svijeta pa je i zbog toga ove zime od Vraćenovića do Grahova umrlo 17 uglavnom starijih ljudi" kaže Vučković.
Sve manje znakova pored puta
Svake godine se na crnogorskim magistralnim i regionalnim putevima zamijene na stotine metara odbojnih ograda i isto toliko saobraćajnih znakova.
Djelovi odbojnih ograda koje nestanu često završe i u kovačkim radnjama za pravljenje različitih alata. Znakovi nalaze drugačiju primjenu pa se koriste za pokrivanje ostava ili pravljenje baštenskih stolova.
Odranije je poznata priča da se od znaka koji upozorava na rizičnost preticanja uz vješte ruke da napraviti odličan tiganj za pržanje ribe.
Ove godine gotovo da nema kilometra puta kojem ne fali znak. Najgora situacija je na prilazu Žabljaku iz pravca Ivice, gotovo da nema nijednog znaka. Ekipe putara će narednih dana krenuti u postavljenje novih koji će služiti makar godinu.
Mnogima jeftinije preko Paštrovačke
Iako bi mnogi koji do mora stižu kroz Sozinu mogli pomisliti da preko Paštrovačke gore više niko ne prolazi, ekipa "Vijesti" je srela 47 automobila. Zanimljivo je što četvrtina od toga broja otpada na velike kamione.
Izgleda da je kamiondžijama koji prolaz kroz Sozinu, zavisno od broja osovina vozila, plaćaju od osam do 18 eura, jeftinije preko brda. Iako je država izgleda zaboravila na ovaj put, jer se na njemu osim jednog klizišta nije radilo ništa otkako je otvorena Sozina, ova "bivša" magistrala se još dobro drži.
O nekadašnjim vremenima, kada je tu u svako doba godine vrvilo od automobila i ljudi, govore zarđali znakovi i napuštene kafane pored puta.
Kada je riječ o lošim dionicama na crnogorskim putevima uz izlaz iz Žabljaka prema Tari, put od Pljevalja ka Metaljci treba pomenuti i nedavno sređivanu dionicu iznad Lapčića na putu Cetinje Budva.
Dobra literatura uz dobru krušku pristaje
Pored puta čovjek može naići na svakakvu zgodu i nezgodu. Jedna od neobičnih zgoda na koju su reporteri "Vijesti" naišli tokom dvodnevnog drumovanja po Crnoj Gori zbila se u prelijepom pljevaljskom selu Odžak.
U krajoliku zelenom kao da je usred Irske, pored rječice neobična kućica i u njoj restoran još neobičnijeg imena "Panta rei".
Sve bi to, i neobičan graditeljski spoj kamena i smrčevine, i dobra domaćinska hrana, i poznata rakija od kruške, nekako prošlo kod namjernika kao naziv restorana da nije jednog detalja u unutrašnjosti.
Na policama nadomak ruke gostiju nalaze se vrlo vrijedni naslovi. Ko bi očekivao da u kafani kraj puta naiđe na naslove koje potpisuju Konstantinović, Jung, From, Jerotić, Niče i najpoznatiji ruski klasici. Valjda uz dobru krušku pristaje i dobra literatura.
Galerija
Bonus video:
