Polaganjem cvijeća i podsjećanjem na zločin danas je ispred Centra bezbjednosti Herceg Novi obilježeno 26 godina od deportacije bosansko-hercegovačkih izbjeglica iz Crne Gore od kojih je većina kasnije ubijena.
Izvršna direktorica "Akcije za ljudska prava" Tea Gorjanc Prelević, poručila je da zahtjevaju pravdu za žrtve zločina, te da one zaslužuju dan sjećanja i spomenik na mjestu sa koga su poslati u smrt, a oni koji su odgovorni da budu krivično procesuirani.
Ona je sa žaljenjem konstatovala da 26. godišnjicu deportacije dočekuju bez krivične pravde, Dana sjećanja i spomenika ali i da "ne žele da žive u društvu koje ne može da smogne snage da jedan očigledan zločin proglasi zločinom i osudi ga".
"U Crnoj Gori se u suštini ništa nije promjenilo, još uvijek nema snage da se suočimo sa onim što se dogodilo. Logično objašnjenje za to je da je vlast još uvijek ista", kazala je Gorjanc Prelević.
Ona je podsjetila da je jedna grupa uhapšenih izbjeglica autobusom iz sabirnog centra u stanici policije u Herceg Novom upućena 25. maja u KPD Foča. Samo nekolicina ih je preživjelo mučenja kojima su tamo bili izloženi. Dva dana kasnije, 27. maja 1992. godine, druga grupa uhapšenih izbjeglica je iz Herceg-Novog sprovedena autobusom na teritoriju Republike Srpske gdje su istoga dana ubijeni. Još uvijek nisu pronađena sva njihova tijela, niti se zna tačno mjesto njihovog stradanja", kazala je Gorjanc Prelević.
Nedžiba Bajrović kojoj je prije 25 godine iz kuće u Bijeloj odveden suprug Osman ni nakon skoro četvrt vijeka ona I njena djeca ne znaju kako je I gdje završio.Ona je zamjerila predstavnicima ambasada zemalja koje su Članice EU što niko od njih nije danas došao u Herceg Novi.
"Svako ćutanje znači odobravanje zločina", poručila je Bajrović ističući da se na taj način ruše sve vrijednosti na kojima počiva EU, uz konstataciju da je vlast u Crnoj Gori i "tada i sada bila i ostala ista".
Predsjednik Opštine Plav Orhan Šahmanović je istakao da su za ovaj zločin "krivi oni iz redova bošnjačkog naroda koji daju podršku aktuelnoj vlasti koja tada bila odgovorna za deportaciju izbjeglica, poručivši da zbog interesa Crne Gore nemaju pravo da o tome ćuti".
"Deportacija izbjeglica je najgori zločin u istoriji Crne Gore. Počinioci su poznati kao i nalogodavci, a zašto još niko nije osuđen leži u činjenici da su ti isti zločinci još uvijek na vlast, a u matičnoj državi žrtava su dobijali visoka priznanja", ustvrdio je predstavnik NVO 19 da uprkos pokrenutoj inicijativi, hercegnovska Skupština opštine nije donijela odluku o podizanju spomen obilježja kao znak sjećanja na žrtve.
"Na primjeru ovog zločina uvjerili smo se na licemjerstvo režima , kao najodgovornijeg, ali I tkz.opozicije I tkz redstavnici Bošnjaka I Islamske zajednice u Crnoj Gori .Poražavajuća je I indolentnost malog običnog građanina . I oni kao I svi koji su ćutali ovih 26 godina pasivni su saučesnici u zločinu, a komadant konc logora je isti”, istakli su iz NVO 19.
Tamara Milaš iz Centra za građansko obrazovanje je podsjetila da je Specijalno državno tužilaštvo koje je tokom 2015 godine pokrenulo novu istragu I formiralo sedam predmeta zbog krivičnih djerla koja se odnose na ratne zločine, svijh sedam slučajeva u 20127 godini odbacilo.
"Ovo ukazuje da nema istinske odlučnosti Tužilaštva da se bori protiv nekažnjivosti ratnih zločina, odnosno da su nove istrage pokrenute kako bi se napravio privid I statistika za potrebe ozvještavanja prema Evropskoj komisiji", nagalasila je Milaš.
Memorijalno okupljanje organizovali su NVO Akcija za ljudska prava (HRA), Centar za građansko obrazovanje (CGO) i Centar za žensko i mirovno obrazovanje ANIMA, a podršku su im pružili i nevladine organizacije Alternativa, Mladi Romi i Broj 19, kao i predstavnici Liberalne partije, SD, URA i SDP i predstavnik Savjeta za građansku kontrolu rada policije, Aleksandar Saša Zeković.
Crnogorski sudovi nisu imali snage da prepoznaju ratni sločin
Crna Gora je porodicama žrtava porodicama posle četvorogodišnjeg suđenja na osnovu sudskog poravnanja platila naknadu štete zbog nezakonitog djelovanja crnogorske policije koje je dovelo do tragičnih posljedica. Da su nezakonito uhapšeni i izručeni kao taoci utvrđeno je i pravosnažnom krivičnom presudom u Crnoj Gori, kao i presudom Haškog tribunala u predmetu Krnojelac (upravniku logora u Foči).
"Sporno je to što sudovi u Crnoj Gori nisu smogli snage da prepoznaju ratni zločin i da ga kazne. Presudom Višeg suda u Podgorici (pravosnažna od 17. maja 2013, kada ju je potvrdio Apelacioni sud Crne Gore) devetorica optuženih bivših službenika policije, MUP-a i Državne bezbjednosti oslobođeni su optužbe za Ratni zločin protiv civilnog stanovništva jer navodno nisu imali status ”pripadnika strane u sukobu u BiH", pa čak ni onih "koji su bili u službi strane u sukobu u BiH", a koji im je prema pogrešnom tumačenju crnogorskih sudova bio neophodan da bi se moglo smatrati da su izvršili ratni zločin.
Naknadno je ekspert Evropske unije, italijanski tužilac i međunarodni sudija Maurizio Salustro, u svom izvještaju o procesuiranju ratnih zločina u Crnoj Gori istakao da je takvo tumačenje pogrešno, nepoznato u međunarodnom humanitarnom pravu i praksi.
Vrhovno državno tužilaštvo Crne Gore (VDT) je 25. marta 2015. podnijelo zahtjev za zaštitu zakonitosti zahtijevajući od Vrhovnog suda da utvrdi da je presudom povrijeđen zakon u korist okrivljenih, ali je Vrhovni sud taj zahtjev odbio u oktobru te godine.
Pošto je i Ustavni sud Crne Gore odbacio žalbu porodica žrtava, grupa majki, ćerki i sestara stradalih žrtava je podnijela predstavku Evropskom sudu za ljudska prava zbog toga što Crna Gora nije obezbijedila krivičnu pravdu u ovom slučaju i poštovala ljudsko pravo na život i zabranu mučenja.
Galerija
Bonus video:
