Prema podacima od februara, potrošačka korpa u Kotoru za četvoročlanu porodicu, koja sadrži 130 najneophodnijih artikala, iznosila je 905 eura, i najskuplja je u Crnoj Gori. Kada se uzme u obzir da je prosječna zarada u državi 495 eura, proizilazi da u četvoročlanoj porodici koja živi u drevnom gradu moraju da rade dva člana porodice da bi obezbijedili elementarne uslove za život, i da, naravno, redovno primaju plate.
“Pitanje je da li je to objektivno moguće. Mada, moramo priznati činjenicu da su nam samoposluge prepune artikala i da svaka roba ima svog kupca. Po mom mišljenju, imamo nekih zaista nevjerovatnih nejasnoća i nelogičnosti koje ja ne umijem da objasnim”, kaže predsjednik kotorskog Sindikata Zoran Brguljan.
On to objašnjava mišljenjem da godinama uvriježeno mišljenje o siromašnom sjeveru i bogatom jugu više “ne pije vodu”, da je evidentno da ljudi na sjeveru ne žive dobro, ali i da je činjenica da ni na jugu više nije kao što je bilo.
“I na jugu se živi loše - nemamo industriju, o poljoprivredi da i ne govorim, a što se tiče turizma, posebno u Kotoru, daleko smo od onog pravog i zarade u toj oblasti. U Kotoru rade opštinske i državne institucije, 'Autoboka', 'Jugopetrol', ugostiteljski i tgovinski objekti, a od proizvodnih firmi može se izdvojiti 'Daido metal' i to je to”, kazao je Brguljan.
Godinama uvriježeno mišljenje o siromašnom sjeveru i bogatom jugu više “ne pije vodu”
Ako se izuzmu pomorci, privatnici i biznismeni koji mogu sebi i svojim porodicama da priušte lagodniji život, veliki je broj porodica koje jedva preživljavaju, snalazeći se na razne načine da prežive od prvog do prvog.
Jedna od brojnih familija koja je u stanju socijalne potrebe je i petočlana porodica Planinc iz Perasta, koju su “Vijesti” posjetile sa socijalnom radnicom Ljubicom Knežević. Planinci žive od 170 eura mjesečno koje dobijaju od Centra za socijalni rad. Primanja podrazumijevaju materijalno obezbjeđenje porodice i dječiji dodatak.
Proglašeni tehnološkim viškom
Josip i Radojka Planinc imaju troje djece - Stefana, učenika II razreda Srednje pomorske škole u Kotoru, Danijelu, učenicu VII razreda OŠ “Veljko Drobnjaković” u Risnu, i Damira, učenika VI razreda iste škole.
Josip je po zanimanju pomoćni konfenkcionar, radio je 17 godina u „Jadran Perastu“, a od 2004. godine je na evidenciji Zavoda za zapošljavanje. Radojka, po zanimanju KV radnik-krojač i konfekcionar, radila je u istoj firmi 13 godina i kao i suprug od prije osam godina je na evidenciji Biroa rada. Supružnicima Planinc radni odnos je prestao usljed uvođenja stečaja u tom preduzeću, kada su proglašeni tehnološkim viškom.
Žive u stambenom prostoru površine oko 50 kvadrata, u dijelu kamene kuće u Perastu, od čega je opremljena samo prostorija od 16 kvadrata, dok je ostali prostor neopremljen i neupotrebljiv za život.
Radojka kaže da su od 2000. godine korisnici MOP-a, te da je, zahvaljujući toj pomoći, „uspjela da iznjivi djecu“.
„Za sada je tako. Mnogo nam znači ta pomoć, a tu su i knjige i školski pribor za djecu koji nam obezbjeđuje Centar za socijalni rad. Šta će dalje biti ne znam. Teško živimo, a ono što me najviše boli u svemu tome je što su mi djeca postala žrtve. I umjesto da se, kao ostali njihovi vršnjaci igraju, šetaju, kupaju, oni su prinuđeni da rade kako bi koliko-toliko doprinijeli kućnom budžetu. Tako, ako treba istovariti kamion pijeska, moja djeca su prva, ako treba da se očisti ulica, pomogne komšijama u bilo kojim poslovima... Sin Stefan od 12. godine ide na ribanje. Riba po cijelu noć, do u cik zore, a onda kreće u školu u Kotor. Tako da nekada noćima ne spava, već ugrabi da odspava u autobusu na putu do škole“, kaže Radojka, koja od rođenja ima iščašenje kukova i otežano hoda, dok sin Damir ima hematom na slepoočnici, zbog čega mora redovno da ide na kontrole kod ljekara.
"Jedva sastavljamo kraj sa krajem"
Radojka kaže da su se godinama snalazili, ne birajući poslove za nadnicu, ali da su u posljednje vrijeme i ona i suprug postali bolešljivi, „i s pola života“, tako da više ne mogu raditi kao nekada...
„I, eto, šta da vam kažem više... Teško je, jedva sastavljamo kraj s krajem... Gledamo pojedine koji žive lagodnim životom – evo, recimo, kuća pored nas prodata je za 2,5 miliona eura i možete zamisliti kakav je osjećaj kada znate kako se neko muči, a neko barata milionima... Ali ja kažem, valjda će Bog pomoći. Samo da nas zdravlje posluži...Djeca su dobri đaci i cilj mi je da završe školu, stanu na svoje noge, nađu zaposlenje, pa dako se i nama nekada sreća nasmiješi“, kaže Radojka.
Osim teškog života, porodici Planinc je na teretu i sudski imovinski spor koji se vodi oko kuće u kojoj stanuju
Osim teškog života, porodici Planinc je na teretu i sudski imovinski spor koji se vodi oko kuće u kojoj stanuju, pa se plaše da i to malo krova nad glavom ne izgube. Ako se to desi, Radojka poručuje da joj je jedino preostalo da razapne šator u parku u Kotoru i tu se smjesti sa porodicom.
Oformljen tim za dodjelu jednokratne novčane pomoći
Prema podacima Centra za socijalni rad, u decembru prošle godine na evidenciji je bilo 145 korisnika materijalnog obezbjeđenja porodica, koje po osobi iznosi 63 eura. Direktor Centra za socijalni rad Goran Kuševija kazao je da je radi ublažavanja teške materijalne situacije pojedinih porodica, korisnika MOP-a, tokom godine dijeljena jednokratna novčana pomoć.
“Imamo veliki broj zahtjeva i sve veći broj građana nam se obraća za ovaj vid pomoći. Zbog toga je oformljen tim za dodjelu jednokratne novčane pomoći čiji je zadatak da oformi predmete od podnijetih zahtjeva, odrađenih anamneza, a koji će se proslijediti Ministarstvu rada i socijalnog staranja na dalju obradu, ili će po hitnosti postupka biti riješeni u samom Centru. U toku 2011. godine u svim službama je socijalno–anamnestički obrađeno 376 predmeta”, kazao je Kuševija.
Bonus video:
