Kao što je i obećao prije desetak dana, Ranko Nikčević iz nikšićkog naselja Straševina počeo je štrajk glađu zbog izlivanja donjeg toka rijeke Mrkošnice i plavljenja imanja i „nebrige“ nadležnih da pomenuti problem riješe.
„Tačno na Đurđevdan počeo sam u dvorištu štrajk glađu. Tu ću i ostati do kraja – mog ili rješenja problema. Niko od nadležnih nije dolazio i neće sigurno. Komšije koje imaju isti problem podržavaju me u borbi, ali me mole da odustanem od štrajka glađu. Nema toga ko će me sa tog puta spriječiti, pa makar i umro“, kategoričan je Ranko.
Mrkošnica plavi imanje Nikčevića, ali i još sedam komšija, a kada se voda povuče ostane blato, smeće, crkotine. Zbog toga oni, i pored velikog imanja, ne mogu da koriste zemlju koju posjeduju.
„Pored svog imanja prinuđen sam da kupujem okolo livade jer ove ne mogu da koristim. Kada se voda povuče, to je obična žabokrečina i tu nema puštanja govedi.
Imanje kad pada kiša
Tri su mi krave krepale i vo, a kada god sam pustio kravu da pase na donjoj livadi, mlijeko nijesam mogao da prodam mljekari, jer su nađene bakterije“, kazao je Ranko i poveo ekipu „Vijesti“ da fotografiše „suvenire“ koji su ostali nakon povlačenja vode.
Na imanju leševi
Gazeći po blatu naišli smo na smeće, ali i leševe mačaka, kokošaka, pasa.
Njemu je u međuvremenu drug donio šator kako ne bi noćio pod „vedrim nebom“.
Rankova porodica, koju čine majka, brat, snaha i troje bratanića, ima 8.300 metara kvadratnih zemlje, a kada su kiše, dobar dio je, poplavljen. Godinama su se obraćali Elektroprivredi i Opštini tražeći da neko „ukroti“ korito Mrkošnice i napravi kanal, ali na njihove zahtjeve niko nije odgovorio.
„Pošto sam dijabetičar ne mogu da počnem sa štrajkom glađu ali ću biti povremeno uz njega kao podrška. Posadio sam 70 voćaka i više od pola se osušilo dok ostale ne napreduju, zakržljale su. Ništa ne smijem da sadim zbog zaraze“, kazao je Ljubisav Šiljak, koji ima desetočlanu porodicu.
Slavko Stanišić smatra da je potez Nikčevića krajnji korak ali se boji da ni on neće donijeti ništa novo.
„Ovoliko smeće, koje moramo da čistimo kada se voda povuče, samo je odraz kulture sugrađana. Pisali smo dopis i resornom ministarstvu koje nas je uputilo na lokalnu upravu, a lokalna uprava, sa kojom sam više puta razgovarao, vratila lopticu i rekla da se obratimo Ministarstvu. Izgleda da treba da kleknemo na koljena i molimo nadležne da dođu da vide gdje živimo i na šta ovo liči. Njima je možda ovo mali problem ali nama nije nego najveći, jer mi od ovoga živimo“, riječi su Stanišića koji sa suprugom živi od 133 eura.
Iz EPCG su, kada su Nikčević i Šiljak najavili štrajk glađu, kazali da izgradnju kanala desnog kraka rijeke Mrkošnice mogu izvršiti tek nakon što Opština reguliše imovinsko-pravne odnose, odnosno izvrši eksproprijaciju dijela imanja, kako stoji u sporazumu iz 1973. godine. Otpad, kako su tada saopštili iz Elektroprivrede, ugrožava i infrastrukturu HE „Perućica“, pa iako nemaju zakonske obaveze svake godine organizuju čišćenje dijela korita Mrkošnice, kao što su to uradili u oktobru prošle godine.
Potpredsjednik Opštine Nikšić Momčilo Mićunović koji je prije desetak dana kazao da će na teren poslati stručna lica koja će utvrditi zbog čega dolazi do plavljenja pomenutih imanja, kazao je da Komisija još nije oformljena, jer su imali druge obaveze, a i praznici su im „pokvarili računicu“.
„Kada Komisija izađe na teren utvrdiće činjenično stanje, izmjeriće dno Mrkošnice i utvrdiće kote. Čim nam to obaveze dozvole, formiraćemo Komisiju“, kazao je Mićunović.
Za A2A odluka suda ne važi
Do prije nekoliko godina Elektroprivreda je Nikčevićima na račun obeštećenja plaćala godišnje 507 eura. Takvu odluku je donio Osnovni sud u Nikšiću. Kada se promijenio vlasnik EPCG je ukinula obeštećenje zbog čega je Nikčević podnio tužbu protiv njih.
„I sudski vještak Dragan Aleksić je kazao da su ova imanja neupotrebljiva. Kada je došao novi vlasnik, rekli su da neće više da isplaćuju odštetu i pozvali se na ugovor iz 1973. godine.
Sada sam ih tužio, ali oni traže da platim komisiju 1.200 eura da izađe na teren i utvrdi činjenično stanje. Aleksić je kazao da ne zna zašto ponovo da izlazi na teren, kada je već jednom i izlazio i kada bi odluka bila ista. Hvala mu na tome“, kazao je Ranko.
Bez pitanja zauzeli imanje za deponiju
„Nije to jedini problem koji imam sa nadležnim institucijama. Drugi problem koji me boli toliko godina je i deponija smeća u Budošu.
Sva desna strana pored deponije, oko 30.000 metara kvadratnih, moja je i niko me nije pitao može li tu smeće da dođe nego su mi rekli šta će mi Budoš.
Oćerali su ih iz Broćanca, Bijelih Poljana, Javorovog Dola, iz Župe i sa Zagrada, iz Banjana. Svako ih ćera, a mene, četiri kilometra od grada, pitaju šta će mi Budoš.
Treba mi. Tu su mi rođeni prađed, đed, otac“, kazao je ogorčeni Ranko.
Galerija
Bonus video:
