Mirjana Dubljević, majka dva sina, Ilije, učenika petog razreda osnovne škole, i Nebojše, prvačića koji od rođenja boluje od cistične fibroze, šest godina živi u neuslovnoj baraci sa dvije prostorije, sastavljajući kraj s krajem, kao prava majka pokušavajući da obezbijedi da njenoj djeci ništa ne fali, i to sve od 150 ili 160 eura, kako kad, pomoći Centra za socijalni rad.
Baraka u kojoj žive u naselju pored KAP-a prokišnjava, zimus je vrlo lako mogla pod snijegom da se sruši, a nalazila je ona i zmije unutar prostorija. Instalacije su dotrajale u barakama koje su stare 40 godina i svaki čas mogu da se zapale kao što se nedavno desilo u susjednoj baraci porodice Žujović.
Mirjana je tada prva primijetila dim i reagovala, inače bi i ona ostala bez krova nad glavom. Na tavanu ima dosta strujnih kablova na kojima lako može opet da se desi kratki spoj, a žali se ona da instalacije niko neće da popravlja i prijete im da će im isključiti struju, iako djeca ne mogu bez struje, naročito, Nebojša zbog bolesti.
"Nebojša koristi vitaminsku terapiju i mora da pije ljekove da bi se normalno razvijao. Inhalira se dva puta dnevno i kašlje često i noću se budi. Liječi se kod pulmologa i gastroenterologa u Podgorici, u Beogradu u Institutu za majku i dijete, ide na rehabilitaciju u Institut 'Dr Simo Milošević' u Igalu, a ja nemam para za ljekove koji su skupi, iako jedan dio troškova snosi Fond za zdravstvo", priča Mirjana, ističući da zbog bolesti Nebojša u barakama ne bi smio ni časa da boravi, jer su izmjerili veliku količinu kancerogenih čestica u vazduhu pored baraka, a on živi tu od rođenja.
Baraka u kojoj žive u naselju pored KAP-a prokišnjava, zimus je vrlo lako mogla pod snijegom da se sruši
Mora da se rasporedi na sve strane
Od skromnog primanja mora da rasporedi na sve strane, za odjeću i obuću djeci, hranu, drva, ljekove, zbog čega traži pomoć, jer joj je novac potreban za kupovinu ljekova i novog inhalatora.
U stanu ima jednu grijalicu, a komšija joj je zimus poklonio dva metra drva. Odlaže sa krečenjem koje je neophodno, jer nema para za kantu jupola, a čuje priče da će da ruše barake, pa bi morala da plaća stan, a i ovako teško živi.
Mirjana je na Birou otkad joj se dijete rodilo bolesno, ali se javlja samo zbog potvrda za socijalno i zdravstvene knjižice za djecu.
"Kada bih radila ne bi mogla da vodim djecu često kod ljekara, Nebojšu u školu u Srpsku u Golubovcima, održavam čistoću u stanu, da perem, čistim i završim sve na vrijeme, jer nema ko da pripazi na djecu. Vidim da neki primaju socijalu i rade, a ja nisam u mogućnosti da radim, iako sam zdrava. Zbog svih tih obaveza koje nosim na svojim rukama, dobro bi bilo kad bi se našao neki donator da mi pomogne barem oko ljekova", kaže Mirjana, a za ostalo ističe poslovicu „use i u svoje kljuse“.
Voljela bi da može Nebojši da priušti poseban režim ishrane, koji se sastoji od jače i masnije hrane, koju mu preporučuju ljekari iz Beograda, ali nema mogućnosti.
Voljela bi da može Nebojši da priušti poseban režim ishrane, koji se sastoji od jače i masnije hrane
"Ne volim da se moja djeca izdvajaju od druge djece u školi, ali nemam para da im kupim kompjuter, iako svi Ilijini drugovi imaju kompjuter on nema, zbog čega ima slabiju ocjenu iz informatike, jer ne može kod kuće da provježba to što rade u školi, kao ostala djeca, a da ne pričam da se svi njegovi drugovi druže na Fejsbuku", priča Mirjana.
Odlični đaci, uspješni i u karateu
Pored svih problema, Ilija i Nebojša su odlični đaci, a obojica imaju uspjeha u karateu, donose kući diplome i medalje.
Ilija ima crveni pojas, a Nebojša žuti i uskoro bi trebalo da polažu za nove pojaseve, a osvajali su srebrne medalje na takmičenju lokalnih klubova u Zeti, a u Baru i Kolašinu bronzane.
Mirjana je razvedena, a njen bivši muž dužan je da plaća alimentaciju, ali to što on daje, kako ona kaže, je nedovoljno i neredovno.
Plaća im za treniranje, a obećao im je i kompjuter, ali on ne može ni za sebe da se snađe. Nadam se da će djeca porasti i da će moći sama da se brinu o sebi. Forsiram ih da uče jer na svom primjeru najbolje znam kako je teško prolaziti kroz život sa srednjom školom. Ali djeca me ne slušaju, ne shvataju, hoće samo da se igraju – objašnjava ona.
Ljubinka kupila ljekove
Ljubinka Darmanović iz NVO „Ruka pomoći za sve“ kupila je Nebojši ljekove prošlog mjeseca, a posreduje kod donatora da kupe Mirjani osnovne životne namirnice, a ona će ljekove.
Ljubinka im je obezbijedila da dobiju i paket hrane i sredstva za higijenu kao i ljekove, a porodica Dubljević je jedna od šest porodica koja je obuhvaćena projektom koji će trajati do kraja juna.
Mirjana trenutno ima pomoći i od Udruženja „Naša inicijativa“ i moli sve društveno-odgovorne osobe da joj pomognu.
Njen broj telefona je 069/728-512, a žiro-račun na koji mogu da joj uplate novac je Dubljević Mirjana 55100-620-9-0000058 kod Podgoričke banke, broj partije 22-5200-202-10-00-2520-0.
Galerija
Bonus video:
