Bivšem policajcu Goranu Stanković život se pretvorio u pakao nakon što je hrabro saopštio istinu - da je pokojni Aleksandar Pejanović brutalno prebijen u betonjerci.
Tvrdi da se nije pokajao što je svjedočio o gnusnom zločinu, da ni danas ne bi ćutao, iako jedva sastavlja kraj s krajem.
Bez centa primanja i odbačen od svih, Stanković, sa suprugom Tanjom i osmogodišnjim sinom Vasilijem, prolazi golgotu zbog hrabrosti da upre prstom u (ne)maskirane kolege koje su pretukle Pejanovića.
“Istina je umrla, a i ja sa njom. Kada ne mogu svojoj familiji da pružim normalan život - mrtav sam. U Crnoj Gori, zapravo, ni nema istine... Drugova nemam, prijatelja nemam, sem ovo dvoje - nemam nikoga. Od samog početka sam znao šta će me snaći”, kazao je Stanković u razgovoru za “Vijesti”.
Krupni pedesetogodišnjak, koji je svega nekoliko mjeseci prije penzionisanja bio prinuđen da napusti posao, nema dilemu - nije pogriješio, ali ga boli nemaština.
“Žao mi je zbog žene i djeteta, ali se ne kajem. Ne bih, ipak, mogao da živim s činjenicom da sam prikrio zločin i da gradim svoju sreću na tuđoj nesreći. To bi bilo neljudski i nehumano... prije svega nije hrišćanski... i ja to neću, pa makar me koštalo, kao što me i košta, teške muke, koja je zadesila i mene i moju porodicu”, smatra Stanković.
Opširnije u štampanom izdanju
Bonus video:
