Snijeg je mještanima Banjana došao kao „so na ranu“. Neočišćeni putevi do sela bili su samo povod da stanovnici Gornje i Donje Prigradine i Cerovice, okupljeni na mjestu dokle se automobilom može stići, izraze nezadovoljstvo što su, kako su kazali, zaboravljeni.
„Stalno se priča o razvoju sjevera i juga. Mi izgleda nigdje ne pripadamo. Koliko smo zaboravljeni, pitam se pripadamo li ovoj planeti. Grtač je došao nedaleko odavde, do granice Banjana, i nije htio da očisti ovo nekoliko kilometara puta. Zvali smo Krizni štab i samo dobili obećanja. Kao da je bio angažovan samo da čisti do pojedinih kuća“, izrevoltirano je kazao Momčilo Eraković, koga je ekipa „Vijesti“ srela kako na konju vodi djecu u školu.
Put do Velimlja, mjesnog centra koji je od Nikšića udaljen 40 kilometara, bio je dobro očišćen, kao i manji dio puta koji vodi do sela Prigradine.
Put do Velimlja, mjesnog centra koji je od Nikšića udaljen 40 kilometara, bio je dobro očišćen, kao i manji dio puta koji vodi do sela Prigradine.
„Moj sinovac ima dvoje djece i Momčilo je ovo jedno, koje ide u predškolsko, vozio sve dok nije pao prvi snijeg, do 19. decembra. Od tada do danas put je neprohodan, a od škole do kuće ima desetak kilometara. Prije nekoliko dana došla je lopata ispod Podbožura i trebalo je samo nekoliko kilometara još da očisti, pa da sastavi put sa našim selom. Ali nije htio. Kazao je da smo mi druga MZ i da mu je rečeno da to ne čisti, a ovi iz Kriznog štaba kazali su da mu je rečeno da očisti tih nekoliko kilometara. Ko koga laže ne znam, ali nama je nikako“, priča Mirko Eraković.
Okupljeni mještani
Nije snijeg jedina briga
“Škola u Velimlju ima 34 đaka, a samo iz ovog sela ima 22 djece školskog i predškolskog uzrasta. Kada je prohodno, vozimo ih kolima, a sada nam je konj jedino prevozno sredstvo. Mi bez konja u Evropu ne možemo“, kaže njegov rođak Momčilo.
I taman što je to rekao, na putu se pojavio Puniša Matović. Na konju, naravno.
Ali nije snijeg njima jedina briga. On je, kažu, samo kap u prepunom loncu problema.
Ali nije snijeg njima jedina briga. On je, kažu, samo kap u prepunom loncu problema.
„Nijesmo mi nezadovoljni što je snijeg pao, nego što grtač nije došao. A nadamo se i da neće, jer nam sada više ništa ne treba. I nije nama samo zbog snijega. Imamo ambulantu koja je nekad bila bolnica sa 30 ležajeva. I sada tamo ima nekoliko kreveta. Doktor, koji je penzioner, dolazi samo ponedjeljkom i samo onaj koji se u tom trenutku tu nađe može biti pregledan“, počinje priču o problemima Banjana Jovan Matović.
Velimlje
Bez automobila, sa konjem
A problema, kažu mještani, više nego stanovnika. Ne mogu da se sjete sve da ih pobroje.
„Imali smo poštu još za vrijeme Kraljevine Jugoslavije, a sada radi samo srijedom. Ako čovjek hoće da uplati struju, telefon, kredit ili bilo šta drugo, mora ići u Nikšić, a svaki odlazak tamo znači i da nam je račun veći za 20 eura, jer toliko nas košta put do grada. Ljudi koji primaju penzije moraju doći srijedom do Velimlja, jer ako ih nešto spriječi, onda moraju čekati narednu”, kaže Jovan.
Znaju samo, kažu, da za veterinara moraju ići u Nikšić.
„Ujutro dolazi autobus iz Nikšića koji se vraća u jedan i to je sve, tako da ako treba nešto do grada da obavimo, moramo noćiti kod rođaka, ako ih imamo, a ako nikoga nemamo, na ulicu. Ma, Banjani su, čini mi se, uvijek bili ’slijepo crijevo’. Izgleda da nadležni u Opštini i ne znaju da Banjani postoje“, jada se Željko Krušić.
Prije 20 godina u Velimlju je otvorena veterinarska ambulanta. Mještani tvrde da ne znaju ko ju je i kada zatvorio. Znaju samo, kažu, da za veterinara moraju ići u Nikšić.
„Nije što nas ovoliko maltretiraju, nego što su zaboravili da postojimo. Jedino se svi posuču oko izbora. Ja ne pričam ovo stranački, jer ne glasam ima deset godina. Ali svi se posuču oko izbora i obećavaju brda i doline, te da će nam sve poravniti ko što je ovaj snijeg poravnio. Ali ništa od toga nema. Kada prođu izbori, ostane samo magla“, kaže Momčilo Eraković.
Ostala samo diploma
Eraković je 2002. godine bio rekorder u proizvodnji jarećeg mesa. Sada je, kaže, ostala samo diploma.
„Koze i jarad sam makao pošto se ovdje od toga ne može živjeti. Jaretina je i dalje na cijeni u Crnoj Gori, ali ne i Banjani. Zato smo i odlučili da nešto preduzmemo. U petak, 9. marta, je osnivačka skupština Udruženja poljoprivrednih proizvođača i poštovalaca Banjana. Pokušaćemo da uradimo sve da i ovdje nešto profunkcioniše, pošto radi samo osnovna škola koja je zaista za pohvalu. Apelovaćemo kod nadležnih da shvate da i ovdje ima živih ljudi. A ako ne mogu ništa, neka donesu onaj višak naoružanja što imaju i zajedno ga sa nama zaždiju i tako nam skrate muke“, poručio je Eraković.
Galerija
Bonus video:
