U Crnagoraputu neće, a u Direkciji za saobraćaj kroz zube govore o ugovoru o održavanju magistralnih i regionalnih puteva, koji državu godišnje košta 10 miliona eura.
U Direkciji za saobraćaj "Vijestima" nijesu htjeli da daju ugovor. Jedino je bio dostupan na uvid u toj instituciji.
A ugovor - dva puna registratora svezaka, odnosno nekoliko stotina strana, pa se načitaj za sat ili dva koliko je valjda pristojno ostati u tuđem radnom prostoru.
Na pitanje koliko je mehanizacije Crnagoraput po ugovoru obavezan da ima, Slobo Inić iz Direkcije odgovora kratko.
"Sve vam piše u ugovoru", kaže on.
U Crnagoraputu, zid ćutanja i mnoštvo "poslovnih tajni", a najveća kako se troši novac građana, opredijeljen za odžavanje i čišćenje puteva
"Predviđeno je da imaju 58 kamiona sa noževima za čišćenje snijega i epohama za posipanje soli i rizle, da imaju 14 utovarnih lopata i pet specijalnih mašina", kazao je Inić.
Naknadno je stigla ispravka - da nije 58, nego 44 snjegočistača.
Inić tvrdi da Crnagoraput ima svu potrebnu mehanizaciju za čišćenje skoro 1.900 kilometara magistralnih i regionalnih puteva i da su u ovim vanrednim prilikama angažovali i dodatnu. Kao potvrdu toga, pomenuo je osmi februar kad je na putevima, kako tvrdi, bila 91 mašina.
Putevi podijeljeni u šest kategorija
Putevi su podijeljeni u šest kategorija. Za puteve prvog prioriteta Petrovac - Virpazar, Bioče - Kolašin - Berane - Špiljani, Meterizi - Cetinje - Budva, Klobuk - Vilusi - Nikšić, Pljevlja - Mihajlovica, Andrijevica - Murino, Nikšić - Danilovgrad, Barski Most - Bijelo Polje - Ribarevina, Rožaje - Kula - Stubica, Lipci- Grahovo - Osječenica - Vilusi, Šavnik - Žabljak, nešto preko 460 kilometra predviđeno je jedan snjegočistač na svakih 15 do 25 kilometra.
Na putevima sljedećeg, prvog A prioriteta, snjegočistač čisti od 50 do 60 kilometara. Na ostalima sve manje mašina.
Inić tvrdi da Crnagoraput poštuje te standarde, a za stav bivših radnika i iskusnih vozača Crnagoraputa, koji kažu da je u velikom snijegu i usovima snjegočistač neupotrebljiv i da tu nema posla bez utovarne lopate, kaže da je dezinformacija.
Jedino izgleda nije tajna da Crnagoraput ima nešto preko 290 zaposlenih, ali jeste koliko imaju putara
Ugovor, kako kaže on, računa na održavanje puteva u redovnim prilikama. U neprilikama, tvrdi Inić, Crnagoraput treba i mora da angažuje dodatnu mehanizaciju.
On kaže da je vozni park za održavanje puteva planiran za redovne prilike.
"Ovdje moramo napomenuti i to da su to sve izuzetno skupe mašine i i da je to dimenzionisanje pravljeno optimalno za nivo redovnog održavanja. To znači da je vođeno računa da se ne kupuju mašine koje bi se rijetko koristile, nego je ostavljena mogućnost da se to optimalno stanje može dopuniti dodatnim mašima koje imaju podizvođači", kaže Inić.
U Crnagoraputu mnoštvo "poslovnih tajni"
U Crnagoraputu, zid ćutanja i mnoštvo "poslovnih tajni", a najveća kako se troši novac građana, opredijeljen za odžavanje i čišćenje puteva.
"Čitava poenta priče je u tome što Crnagoraput nema dovoljno mašina, posebno utovarnih lopata a mašine velikog broja podizvođača se jedva kreću i ljeti"
“Nijesmo ovlašćeni da vam damo ugovor”, kazao je Miloš Maneski, portparol Crnagoraputa.
On nije mogao ni da govori o sadržaju ugovora, jer je to, kako je rekao, poslovna tajna.
Umjesto priče o ugovoru, on je iznio nekoliko tvrdnji u vezi s tenderskom dokumentacijom na temelju koje je, valjda, sklopljen ugovor.
“U tenderskoj dokumentaciji nigdje nema preciznog podatka koliko mašina moramo da imamo. Tom dokumentacijom nije uopšte planirano šta da se čini u vanrednim prilikama. Isto tako u tenderu nema broja utovarnih lopata”, tvrdi Maneski.
Brojte mašine, zovite podizvođače
Na pitanje koliko imaju svojih mašina, iako navodno njihov broj nije preciziran propisima, Maneski je novinara “Vijesti” savjetovao da sam izbroji.
“Imate mapu, pa izbrojite”, kaže Maneski.
Sadržinski isti odgovor i na pitanja ko su podizvođači Crnagorputa i koliko košta sat čišćenja.
"To je poslovna tajna. Pođite na teren, pa vidite ko su podizvođači. Pozovite ih, pa vidite koliko košta čišćenje snijega”, kaže Maneski.
Ovoliko tajnovitosti nimalo ne čudi nekoliko iskusnih radnika ove kompanije sa kojima su “Vijesti” razgovarale ovih dana.
“Čitava poenta priče je u tome što Crnagoraput nema dovoljno mašina, posebno utovarnih lopata a mašine velikog broja podizvođača se jedva kreću i ljeti, a kamoli u smetovima od nekoliko metara. Na drugoj strani to malo iskusnih vozača kamiona što je ostalo je veoma loše plaćeno. U toj situaciji ne treba da čudi što kriju ugovor i broj mašina jer će postati očigledno kako se i sa čime radi, kažu sagovornici “Vijesti”.
Trebalo bi da imaju barem 200 putara
Jedino izgleda nije tajna da Crnagoraput ima nešto preko 290 zaposlenih. Ali jeste koliko imaju putara. I to je, kako kaže Maneski, poslovna tajna. A putara bi u odnosu na broj kilometara puta koji održavaju, trebalo da imaju oko 200.
“Standard je, koliko pamtim iz ugovora, da jedan putar dolazi na do 10 kilometar puta. U kanjonima i na mjestima gdje može doći do češćih odrona, preventivno smo pojačali putare. Ovim ugovorom smo pojačali prisustvo putara koji ne samo da uklanjaju sitnije odrone nego upozoravaju na opasnost od odrona i ukazuju na pokretenje tla. Zbog toga je u tim područjima pojačano prisustvo putara, odnosno imaju kraću trasu”, kazao je Inić.
Bonus video:
