Umjetnički poriv da, kako kaže, oprostori sliku, akademski slikar mr Milovan Rudić (33) skoro deset godina pretače u kuću.
Objekat od tri i po etaže u Šušanju po umjetnikovom nadimku Ruks nosi naziv Rux de Luxe i u svakom segmentu - od temelja do krova autentična je estetska i kreativna, ali o priča o posvećenosti i pregnuću.
Kuća takođe svjedoči i o tome kako je u procesu nastajanja, Milovana “naučila” više od umjetnosti unutrašnjeg i spoljnog dizajna, jer je mladi slikar u međuvremenu ovladao vještine klesara, tesara, keramičara, stolara, krojača…
“Kuća je nastajala od kamena iz kraja moje majke i od predmeta iz kraja moga oca i to mi mnogo znači. U namjeri da nakon studija napravim sebi atelje, krajem 2008. sam počeo da radim prvi sprat i to me blago odvuklo od platna, atelje se ubrzo formom pretvorio u skulpturu, svidjelo mi se kako izgleda i nisam htio to da prljam, pa je onda atelje počeo da se seli uvis iz etaže u etažu koje su me vukle kao slojevi slike. Kad se došlo do zadnje etaže, majka je došla i zatražila majstorima da kidaju ankere, da ne bih išao još gore”, priča za “Vijesti” Rudić.
Kuća je spolja jedinstvena po kamenoj fasadi - visine 13, a širine sedam metara, ozidana je tehnikom suvomeđe.
Milovan je isklesao i složio svaki postavljeni kamen, a po preporuci majstora, ankerisao ih je za podlogu. Kamenje traženog oblika i boje - “skoro dva šlepera”, sa ocem i majkom sakupljao je po brdima oko Bileće. Ljubav prema obradi kamena mladom umjetniku začeta je u djetinjstvu u Hercegovini, gdje mu je pradjed po majčinoj strani bio čuveni klesar koji je gradio mnogobrojne crkve i kuće: “Ta sklonost je morala da ispliva iz mene”.
“U prizemlju kuće je kamena ploča teška 200 kilograma, koju je moj pradjed klesao još 1925. dimenzija 100x80x20 cm, ugradio sam je kao stepenicu”, nastavlja Milovan.
Velikog uticaja na odluku da se otisne u arhitektonsko - dizajnersku avanturu imala je supruga Milica, koja je arhitekta.
Sagovornik “Vijesti” priznaje da nije znao u kom će pravcu ići ideja da mu dom bude trodimenzionalna slika, ideje su se, kaže, vremenom kristalisale, ali znao je samo da ne želi etno uređenje, već moderno stlilizovan objekat.
Na putu do cilja, od momka koji je znao samo da zamijeni sijalicu, postao je majstor svih zanata. To učenje, tvrdi, bilo je neuporedivo teže od trebinjske Akademije gdje je diplomirao i magistrirao kod profesora Marka Musovića:
“Spoznaja koliko za čekić znači razlika u težini od samo stotinu grama bila je zaista bolna”, kaže u šali.
“Natjeralo me je to što ljudi nekad nisu htjeli da rade ono što sam tražio jer im nije bilo isplativo, a nisam htio da ograničim ideju zbog nečije vizije o isplativosti, pa sam počeo da obrađujem kamen, pravim kuhinje, sastavljam stolove i sofe, postavljam pločice, šijem jastuke… Nikada mi taj rad nije bio napor, ni obaveza koja se mora završiti, jer je tu uvijek bila želja, a s njom i koncentracija. Ovladao sam tim nekim zanatskim stvarima, no, jako se čuvam da me one ne zarobe, što je opasno, jer te onda zatvaraju u svoj koš, a meni je najbitnija estetska nota. Većinu materijala sam nalazio na otvorenom, nakon čišćenja salona, garaža, kuća”, kazao je popularni Ruks.
Skoro sve stolove napravio je od materijala prikupljenog u Baru, izuzev jednog sa masivnom pločom od orahovog drveta sa očevog imanja u Bijelom Polju.
Iz Bijelog Polja je i skrinja starija od 150 godina Milovanove čukunbabe: “Zaslužila je svoje mjesto u ateljeu, gdje god da se stavi, plijeni pažnju i drago mi je što je baš ovdje”.
Mondrijanovsku sliku na podu u keramici, površine 15 kvadratnih metara, napravio je jer je majstorima “to bilo komplikovano, a i mala kvadratura”.
Frontove viseće kuhinje napravio je od bureta za rakiju od murovače - kad je ugledao odbačeno bure, bilo mu je žao da završi u nečijem šporetu jer je drvo murve kvalitetno, koristi se u brodogradnji: “A bilo je ispunjeno i kvalitetnim tečnostima”.
“Bivša forma mi daje inspiraciju, iz ničega ne može ništa da nastane, iz nečega može. U istoriji umjetnosti, svaka se epoha naslanja na prethodnu, i kad stvaram, prethodno stanje nekog predmeta upućuje me u nešto novo”, ističe Rudić.
U građevinskom smislu, sa aspekta statike, vrhunac pod krovom ove kuće je u sobi na najvišoj tački - bazen dimenzija 5x3 metra, dubine 110 cm, a planiran je kao mjesto relaksacije od početka gradnje.
I svaki drugi kutak ovog zdanja zaokružen je funkcijom, estetikom i formom. Simboliku nosi i terasa sa koje se pruža izuzetan pogled na plažu Žukotrlica: orubljena je kamenjem donijetim sa šušanjske plaže obojenim u plavo, centralni dio zauzima mozaik sa motivom barke - posvetom glavnom gradskom sinonimu, a pergole na krovu krase oslikani oblaci i ptice. Do terase vodi prostorija čijih su 40 kvadratnih metara poda islikani cvijećem, travom i pticama.
“Plac oko kuće je jako mali, nema zelenih površina, pa sam morao da livadu popnem u kuću”, zaključuje u šali razgovor za “Vijesti” Rudić.
Sve počinje slikom
Specifikum Rux de Luxe je i velika kolekcija slika i crteža kotorskog slikara Novice Kovača. Na zidovima su djela i drugih Rudićevih prijatelja iz branše - Jakše Ćalasana, Milana Nešiča, Tadije Janičića, a ima i njegovih radova.
“Kod mene sve počinje slikom i njom se završava, sa svim likovnim elementima u okviru nje - formom, kompozicijom, linijom, bojom, teksturom … U okviru nje se razvija sve ono o čemu smo pričali”, kazao je Rudić.
Galerija
Bonus video:
