U sjenci drame putnika voza zaglavljenog u Trebešici, ostalo je dvodnevna borba za život radnika Željezničkog prevoza i Željezničke infrastrukture, koji su pokušali da pomognu putnicima.
Sve je počelo u subotu ujutro u 6 i 35 sati, kada su lokomotivom 461-03 krenuli iz Bijelog Polja mašinovođe Drago Durović i Goran Rakonjac, u namjeri da pokrenu voz u Trjebešici.
Složno konstatuju da su se tokom višesatne borbe sa lavinama osjećali kao miševi u mišolovci.
Dok u Kolašinu sabiraju utiske, još daleko od svojih porodica, tvrde da su srećni što se sve dobro završilo i što niko od njih nije ni povrijeđen.
Lavina duga 100 metara
“Krenuli smo s pomoćnom lokomotivom za voz u Trebješici. Kada smo oko 9 došli u Kos , nastavili smo prema Trejbješici i na izlazu iz prvog tunela naišli smo na lavinu, visine preko tri i dužine oko 100 metara. Nekako smo uspjeli da probijemo 20 metara. U međuvremneu namet je povećao visinu i približio se kontaktnoj mreži, tako da nijesmo smjeli, niti smo mogli više ni jedan centimetar da pomjerimo voz”, sjeća se Durović početka dramatičnih dešavanja .
Rakonjac i on odlučili su da se vrate prema Kolašinu i da u pomoć uzmu deset radnika Željezničke infrastrukture, kako bi zajedno, ručno uspjeli da probiju sniježni smet i olakšaju put lokomotivi.
“Oko 11 sati, kada smo ponovo došli na isto mjesto, našli smo još veću lavinu. Sagledali smo situaciju i zaključili da bi rizično bilo pustiti radnike da ručno probijaju smet, jer je vrlo blizu kontaktna mreža sa naponom 25.000 volti. Odlučujemo da se vratimo donosimo odluku da se vratimo u u Kolašin. Pri povratku, u stanici Kos prema Kolašinu, između malog i velikog tunela nailazimo na ogromnu lavinu”, priča Durović.
Nova opasnost
Radnici Željezničke infrastrukture, objasnio je Durović, zatim alatom koji su ponijeli počinju da otkopavaju lokomotivu i uspjevaju da otklone oko 50 metara kubnih metara snijega. Međutim, ubrzo ih dočekuje nova opasnost.
“Nailazi nova nevolja, s druge strane pada još jedna lavina. Mi ostajemo zarobljeni u stanici Kos, a ekipa koja je bila s druge strane lokomotive, na čelu sa samostalnim inspektorom ŽI Željkom Braunovićem, nastavlja nazad prema Kolašinu pješke. U stanici Kos tog trenutka smo Rakonjac iz Bijelog Polja, otpravnik Darko Brković iz Podgorice, šef stanice Radule Jeknić i pružni poslovođa Mojkovčanin Stevan Jokić i ja. Odsječeni od svijeta i potpuno bez ideje kada ćemo i kako odatle”, prisjeća se mašinovođa iz Bara Durović.
Pet ljudi u Kosu, međutim, srećom ostaje sa hranom, koju su namjeravali da podijele putnicima voza u Trebješici. Pričaju da su bili u stalnom kontaktu sa porodicama, ali da su od najbližih krili detalje onoga što im se zapravo dešava...
Pješke do Kolašina
“Sljedećeg dana, u nedelju, oko 13 sati, pošto vidimo da nam ponestaje hrane i vode, donosimo odluku da probamo pješke do Kolašina, pa šta bude.
Prva prepreka je izlaz iz stanice Kos, lavina je došla do perona na manje od metar. To smo uspjeli da savladamo nakon sat i po. U međuvremenu dobijamo informaciju da su iz Kolašina prema nama krenuli Braunović sa Duškom Popovićem i Srećkom Markovićem. Srećemo se sa njima u Mateševu”, nastavlaju priču mašinovođe.
Šef stanice Kos, Jeknić tada odlučuje da se vrati na svoje radno mjesto, gdje se još nalazi.
“Želio je da čuva stanici i bio uporan, pa nas četvorica i trojica koji su nam došli u pomoć nastavljamo za Kolašin. Kolege koje su došle da nam pomognu ne kriju istinu od nas i kažu da su šanse da upijemo da se probijemo oko 50 procenata. Tada nastaje drma”, priča Rakonjac.
S jedne strane brdo, s druge strane lavina, a prolaz uzak i svakog trenutka u očekivanju novog urušavanja snijega, sedam ljudi nastavilo je da gazi snijeg dubok i po 70 centimetara.
“Nakon što smo prešli kilometar i po, nailazimo na lavinu toliko visoku da je zatvorila izlaz iz tunela. Uz pomoć baterije, vidimo da je od snijega do kontakne mreže jedva 10 cm. Donosimo odluku da lopatom napravimo prolaz u lavini, kuda bi se provukli. Zona opsanosti od kontaktne mreže je 2,5 metra”, pričaju mašinovođe.
Konačno - spas!
Objašnjavaju da su to bili teški trenuci, da nisu imali snage osim da oslobode pola metra od mreže.
Ipak, jedan po jedan uspjeli su da se provuku kroz prolaz koji su prokopali i prevaziđu najtežu prepreku u nesvakidašnjoj i opasnoj pustolovini.
Sljedeća prepreka bio je ulaz u tunel Šljivovića i nova lavina, koju su sa suprotne strane već bili probili trojica radnika ŽI - Novica Sudar, Goran Popović i Jovan Jovanović. Poslije toga, tvrde, sve je bilo lakše - na izmaku snage bezbjedno stižu u Kolašin, u nedljeju u 20 i 30 sati. “Tada smo smješteni u pansione Kolašin kod Dragice Ćetković, koja nam je obezbijedila sve uslove da se odmorimo i okrijepimo. Zahvalni smo nadležnima ŽI I ŽP, koji su učinili sve da osposobe željeznički saobraćaj i bili nam podrška.
Bonus video:
