"Ukupno posmatrano ekonomsko, privredno i socijalno stanje u Nikšiću je veoma zabrinjavajuće. Od ne tako davno industrijskog centra Crne Gore sa oko 16.000 radnika, danas je ostalo sjećanje na ta lijepa i srećna vremena i ostaci jednog broja nekada moćnih i velikih preduzeća. U industriji danas radi ne više od 2.000 radnika", kazao je Aleksa Marojević, predsjednik Regionalnog odbora unije slobodnih sindikata za Nikšić, Plužine i Šavnik.
Prije 20-ak godina u gradu pod Trebjesom skoro trećina stanovništva je bila radno angažovana. Danas to nije ni tri odsto. Samo u toku prošle godine na Biro rada se po osnovu tehnološkog viška ili stečaja prijavila 441 osoba, a najveći broj njih je "pristigao" u junu i julu, nakon realizacije socijalnog programa u Željezari. Blizu 13 odsto njih je u toku 2011. godine primalo neki vid socijalne pomoći koju obezbjeđuje Centar za socijalni rad.
A prije samo 20-ak godina u Nikšiću je zvanično bilo oko 160 milionera.
"Nikšić, grad sa više od 70.000 stanovnika ne može dugoročno i perspektivno da živi od kafana, kladionica, kockarnica i trafika. Nivo zarada ne zadovoljava podmirivanje elementarnih potreba porodica. Uz to u većem broju preduzeća i ustanova zarade kasne po više mjeseci, dok su davaoci usluga veoma ažurni u isporuci računa i njihovoj naplati, pri tome ne razmišljajući da li oni koji moraju piti vodu i trošiti struju u 21. vijeku, primaju zarade i mogu li sa tim zaradama servisirati elementarne obaveze", upozorava Marojević.
Nikšićani se trude da plate one račune čiji iznos je najniži. Uglavnom su to računi za vodu i komunalne usluge.
"Građani Komunalnom preduzeću za odvoz i deponovanje smeća duguju oko 711.000 eura nezastarjelih potraživanja od dvije godine. Naplata ukupnih potražvanja iznosi oko 42 odsto, a mjesečni prosjek naplate u 2011. godini je 69 odsto", kazala je Ljiljana Dobrilović iz Komunalnog preduzeća.
I iz Vodovoda kažu da Nikšićani uglavnom revnosno izmiruju svoje obaveze. Takva situacija nije kada su u pitanju računi za struju. Vjerovatno zato što su ti računi i najveći. Ukupan dug za utrošenu električnu energiju na nivou Crne Gore za domaćinstva iznosi oko 119 miliona eura, od čega Nikšićani duguju preko 15 odsto od ukupne sume.
"Nema, niti se vide u neko dogledno vrijeme, nova radna mjesta za armiju mladih i školovanih ljudi u Nikšiću", upozorio je Marojević
Marojević smatra da situacija u gradu posebno negativno utiče na mlade školovane ljude, kao i radnike koji posjeduju određena znanja, vještine i iskustva, jer ne mogu da nađu posao, pa umjesto da znanjem i radom doprinesu poboljšanju situacije, oni postaju dio „armije gladnih i siromašnih“.
"Spisak siromašnih je svakim danom sve veći. Nikšić, od nekada industrijskog i grada mladih, postaje grad penzionera, bez perspektive za rad i život mladih ljudi. Danas nema, niti se vide u neko dogledno vrijeme, nova radna mjesta za armiju mladih i školovanih ljudi u Nikšiću", upozorio je Marojević.
Otpremnine odlažu probleme
Branko Gardašević, predsjednik Opštinskog sindikata koji djeluje pri SSCG kaže da je ekonomsko-socijalna situacija većine zaposlenih krajnje zabrinjavajuća. Takvo stanje je refleksija nagle stagnacije i nepovoljnog trenda u privredi, posebno u Željezari i Rudnicima boksita, gdje je veliki broj radnika ostao bez posla.
"Uporedni podaci decembar 2010–decembar 2011. godine, koje vode naše službe, pokazuju da je u opštini Nikšić ostao bez posla enorman broj radnika usljed racionalizacije u organima lokalne uprave i javnim preduzećima i ustanovama, a posebno u privrednim društvima Opštine", kazao je Gardašević.
Tako je u Nikšiću u toku 2010. godine bez posla ostalo više od hiljadu radnika, od čega u Boksitima njih 965, dok je prošle godine iz Željezare otišlo oko 1.100 zaposlenih.
"Svi radnici koji su ostali bez posla dobili su prema socijalnim programima u svojim firmama određene otpremnine, ali isplatama otpremnina dugoročno nije riješen njihov ekonomsko- socijalni status, već su problemi samo odloženi i za očekivati je da eskaliraju u narednom periodu", kazao je Gardašević.
Dio otpremnina uzele su banke na osnovu kreditnih zaduženja, ostatak je utrošen na izmirivanje ostalih računa – za struju, telefon, vodu, komunalije, dugove koji su u međuvremenu napravljeni, tako da od novca za otpremnine nije ostalo mnogo.
"S tog aspekta se postavlja pitanje opravdanosti socijalnih programa koji dugoročno ne rješavaju ekonomsko socijalni status zaposlenih već će, po mom mišljenju, dugoročno izazvati veće probleme. Treba istaći da su među radnicima koji su ostali bez posla većina srednjih godina starosti i bez šansi za novo zaposlenje", kazao je Gardašević.
Galerija
Bonus video:
