Ivica Novak (62), već gotovo 20 godina vodi „borbu sa vjetrenjačama“ u vezi s golgotom koju je prošao 1991, kada je crnogorska Vlada vodila „rat za mir“ a crnogorski rezervisti ubijali, palili i pljačkali po Konavlima i Dubrovniku.
Tuđmanovac i ustaša
Novak, koji je 1.avgusta 1991. godine kao mašinski inženjer dao otkaz u tadašnjem tivatskom vojnom brodogradilištu Arsenal jer nije mogao da izdrži nezdravu atmosferu koja se u JNA tada već stvarala pred izbijanje rata u SFRJ, u septembru 1991. je u tivatskoj kafani „Napoleon“ imao manji verbalni, a potom napolju i fizički sukob sa dvojicom vojnih policajaca u civilu iz Bara.
"Vojnici sa barkase odmah su ga priveli u Kumbor i predali policajcima iz Centra bezbjednosti Herceg Novi"
"Isprovociran njihovim ponašanjem rekao sam im da me ne bi mogli tući da je u policiji tada bilo ijednog Hrvata, te da je policija nikakva što se i tada već znalo, jer su policajci švercovali oružje na Kosovo. Apsolutno je, međutim, netačno da sam rekao bilo što od onoga što su mi tada policajac i ova dvojica iz Bara pripisali – da je bolje kod Franja Tuđmana i da bih ja rado služio u hrvatskom Zboru narodne garde", prisjeća se Novak.
On potiče iz partizanske porodice koja je u Drugom svjetskom ratu imala niz žrtava, a uvijek se deklarisao kao Jugosloven. Bio i dugogodišnji sportski i društveni radnik u Tivtu, instruktor jedrenja, a dok je radio u Arsenalu, bio je glavni inspektor JNA za sudove pod pritiskom i glavni kontrolor za površinsku zaštitu metala.
Barkom bježao iz svog grada
Zabrinut zbog svega što mu se dogodilo, odlučio je da, čim su me predveče narednog dana pustili iz pritvora, ribarskom barkom isplovi iz Boke, spasi glavu i ode kod rođaka na Hvar. Isplovio je predveče iz Kalimanja, a na brodu je imao samo pola kila hljeba i pola kila tučenih maslina.
"Svratio sam u Bijelu gdje sam kupio nešto voća i onda se uputio barkom prema izlazu iz Boke. Između Prevlake i Mamule uočila me je vojna barkasa koja je bila u patroli i naredila da stanem pod prijetnjom upotrebe oružja. Iako sam imao ribarske mreže na barci i mogao im slobodno reći da sam krenuo u ribolov, kazao sam im da idem za Hvar što tada nije bilo kršenje nikakvog zakona jer nije bila proglašena nikakva pomorska blokada niti zabrana plovidbe prema Hrvatskoj", priča Novak.
"Ja sam u ovih 20 godina slao i nebrojene dopise MUP-u tražeći da mi vrate moju imovinu"
"Tu je odmah počelo maltretiranje i udaranje, a u uslovima nedostojnim čovjeka držali su me dva dana u pritvoru, da bi me onda isporučili kolegama u Tivtu, gdje sam privreden sudiji za prekršaje i kažnjen zbog toga što sam navodno narušavao javni red i mir", kaže Novak, koji je zbog toga novčano kažnjen sa 5.000 dinara.
Tadašnji načelnik OB Tivat Slobodan Laban je donio rješenje da se oduzme lovačko naoružanje koje je Novak kao dugogodišnji član Lovačkog društva „Boka“ posjedovao i za koje je imao uredne oružne listove i dozvole.
Policija mu je tako 1991. oduzela lovačku pušku „crvena zastava“ kalibra 12 mm, lobački karabin „puškarna kranj“ kalibra 8x57, lovački karabin „mauser“ kalibra 7,9mm i pištolj „rohm“ kalibra 22, te oko 400 komada municije, što sve po današnjim cijenama vrijedi oko 2.000 eura.
Od tada do danas Novak, koji je već 20 godina nezaposlen i živi od male penzije i toga što zaradi kao ribar, nosi stigmu navodnog „ustaše“, a policajac koji je u međuvremenu dugo godina bio jedan od vodećih dilera cigareta, danas je postao privrednik i vlasnik jednog manjeg tivatskog hotela.
Taksa kao prepreka pravdi
Novak već 20 godina pokušava i da legalnim putem vrati svoju imovinu – vrijedno oružje – koje mu je policija oduzela 1991, ali svi njegovi dosadašnji pokušaji i tužbe koje je podizao pred Osnovnim sudom u Kotoru, Višim i Vrhovnim sudom Crne Gore u Podgorici, nisu dali efekta.
Otišli su da ratuju protiv nas, protiv svoje Boke i države. I ne samo to. Tivćani su ovih dana, da li slučajno, bili najglasniji u regiji Boka protiv JNA, pisala je Pobjeda
"Ja sam u ovih 20 godina slao i nebrojene dopise MUP-u tražeći da mi vrate moju imovinu koju su mi, bez formalne odluke Suda za prekršaje i samo na osnovu odluke jednog svog službenika 1991. oduzeli, ali se oni niti jednom do sada nisu udostojili da mi odgovore. MUP nije poštovao ni nalog Vrhovnog suda iz 2002. da odgovori na moju zvaničnu žalbu na oduzimanje oružja, pa se pitam kakvo je ovo društvo kada sudovi već 10 godina me mogu prisiliti pojedince iz MUP-a da odgovore na jedan dopis, odnosno kakvi su to pojedini pripadnici MUP-a kojima tuđa imovina ništa ne predstavlja", ističe Novak.
Stigao i do pobjede
Koliko je stigma onoga što se Novaku dogodilo 1991. jaka, svjedoči i tadašnji članak iz „čuvenog“ izdanja „Rat za mir“ titogradske „Pobjede“ koji potpisuje novinar Milenko Vico.
U tekstu „Ratne (ne)doumice“ Vico piše da je „u Centru bezbjednosti Herceg Novi saznao da je šest-sedam Tivćana pristupilo Tuđmanovoj gardi“.
"Otišli su da ratuju protiv nas, protiv svoje Boke i države. I ne samo to. Tivćani su ovih dana, da li slučajno, bili najglasniji u regiji Boka protiv JNA", piše Vico, i navodi primjere Tivćanina M.D. koji je navodno, pisao „stihove u kojima je vrijeđao pripadnike JNA, srpski i crnogorski narod, veličao ustaški režim u Hrvatskoj, sve to pred većim brojem svjedoka“, njegovog sugrađanina A.K. „koji se osmjelio da pljuje na kolonu vojnih vozila“ i N.B. „koji je psovao sve redom jer su ga uzeli u četničku vojsku“.
Obavještavajući crnogorsku javnost da je OB Tivat prijavu podnio i protiv Ivice Novaka, Vico navodi da „Novak nije imao povjerenja u crnogorske zakone i miliciju – Tuđmanovi su bolji, a po njemu Crnogorci se bore protiv Hrvata“.
Bonus video:
