Rijetko kad Miroslav Lalović izlazi u grad, osim kada mora da povede sin Miloša u školu ili da donese ljekove ženi koja godinama ne izlazi nigdje zbog bolesti. Pomalo zaradi novca tako što popravi usisivač ili neki kućni aparat, ako donese neko od komšija, jer je mašinbravar po profesiji.
Stanar Fruškogorske ulice, Lalović, zahvaljujući akciji Banke hrane „Grad pobjeđuje glad“, dobio je pomoć od Centra za socijalni rad.
Narodna kuhinja na Koniku im donosi hranu, za koju kaže da ne može biti bolja i “da ministri ne jedu bolju”
"Preživljavam u stanu sa dvije sobe i kupatilom, sa ogromnim dugovima za struju i vodu, ali gazda Ljubomir Drašković kod koga živim pun razumijevanja prema meni. Ni sam ne znam koliko mu kirija dugujem, a on mi kaže: 'nahrani prvo djecu da nisu gladna, a ako ti poslije ostani plati, a ako nemaš nikom ništa'”, kaže Lalović.
On je u Podgoricu došao 2003. godine iz Pljevalja, gdje je 16 godina radio u nekadašnjoj fabrici ŠIK „Velimir Jakić“, kasnije korporaciji „Velimir Jakić“.
Radio je šest mjeseci u JP „Čistoća“ zaposlivši se preko Biroa rada, na kome mu je radna knjižica.
Sin Miloš je odličan učenik u Zavodu za rehabilitaciju invalidne djece
"Sin Miloš mi je slijep, a žena Ljubinka je duševni bolesnik, pa se Savez slijepih malo interesuje za sina i Sigurna ženska kuća koja nam je davala poklone u garderobi. Zahvaljujem svima koji su mi pomogli, posebno Centru koji mi uvijek izlazi u susret kad god imam teškoću i kad god im se obratim za pomoć, takođe i Banci hrane koja se sjetila da organizuje jednu ovakvu akciju", rekao je Lalović.
Narodna kuhinja na Koniku im donosi hranu, za koju kaže da ne može biti bolja i “da ministri ne jedu bolju”.
Dok nije bilo Narodne kuhinje veliku pomoć imao je od prijatelja, vlasnika buregdžinice „Maja“ Emra Bera, kod koga se hranio.
Najteže mu pada to što nema svoj krov nad glavom, jer ne želi da mu djeca čitavog života budu podstanari, ali Lalović se nada boljim danima.
Miloš sanja kompjuter
Sin Miloš je odličan učenik u Zavodu za rehabilitaciju invalidne djece, ima sedam diploma, a učestvovao je na brojnim svečanostim svirajući harmoniku.
Osvojio je prvo mjesto u pjevanju na takmičenju u karaokama u Bečićima i drugo mjesto na maskenbalu, takođe u Bečićima.
Na pitanje „šta bi volio da mu je Djeda Mraz donio za Novu godinu“, Miloš kaže da bi volio da je dobio jelku, loptu, kompjuter i crtani film Bakugan.
"Miloš žudi za kompjuterom, ali ja nemam mogućnosti da mu to obezbijedim, jer program sa govornom podrškom za slijepe košta 350 eura. Imamo Total TV koji nam gazda plaća", kaže Lalović, koji je ponosan i na ćerku Tijanu koja ide u četvrti razred osnovne škole i Danku, učenicu drugog razreda Srednje stručne škole” Sergije Stanić”, obje dobri učenici.
Bonus video:
