Ivana, Božidar, Vasilije i Petar Mijušković - prve i jedine četvorke rođene u Crnoj Gori uživaće u praznicima i školskom raspustu u domu u Kumboru – prvo polugodište završili su sa odličnim uspjehom.
Sve četvoro idu u sedmi razred Osnovne škole “Ilija Kišić” u Zelenici.
Osim redovnih školskih obaveza ova vrijedna i odgovorna djeca imaju i druga zanimanja i hobije.
Ivana i Vasilije idu u muzičku školu i sviraju klavir, odnosno gitaru, a svi dječaci igraju vaterpolo. Posebno je talentovan Petar koji je u ekipi sa starijim od njega.
Želja mu je da dio života ozbiljno i profesionalno posveti tom sportu.
Vasilije i Božidar bi željeli da budu pomorci, a Ivana da radi u školi kao profesorica.
Vasilije i Božidar bi željeli da budu pomorci, a Ivana da radi u školi kao profesorica
Vedroj i zdravoj djeci obaveze padaju bez teškoća.
“Nije lako sve organizovati i brinuti o djeci, jer imaju obaveze u različito vrijeme, ali mi ne pada teško”, ističe njihova majka Vesna.
Različito se oblače, vole različitu hranu...
Ni ljeti, kada djeca ne idu u školu, ima puno aktivnosti u domu Mijuškovića.
Jedno dijete ide na trening, drugo se vraća,… treba ih ispratiti, spremiti obroke.
“Naša djeca su različita ne samo fizički, nego i po temperamentu i interesovanjima, kaže Vesna i objašnjava da nikada nije insistirala na njihovoj uniformnosti, u bilo kom pogledu.
“Različito se oblače, vole različitu hranu. Kada su bili bebe spavali su u različito vrijeme - Božidar se budio u šest ujutru - u osam išao na spavanje, a Petru se nikada nije spavalo”, priča Vesna i naglašava da je svako od djece jedinstvena i neponovljiva ličnost i da ona i njen suprug Srđan to uvažavaju i njeguju.
Međutim, nije lako obezbijediti hranu za šestočlanu porodicu sa četvoro mališana u razvoju; platiti struju, vodu, obezbijediti odjeću, udžbenike, školski pribor, platiti prevoz do škole, na treninge, u muzičku školu, povremeno djecu povesti na izlet, na koncert ili da pogledaju pozorišnu predstavu.
Jer Vesna i Srđan ne rade – oboje su na spisku hercegnovskog Biroa rada.
Srđan je prije pet godina, poslije 16 godina radnog staža, ostao bez posla.
Nije lako obezbijediti hranu za šestočlanu porodicu sa četvoro mališana u razvoju; platiti struju, vodu, obezbijediti odjeću, udžbenike...
On se trudi i uspijeva da povremeno nađe posao i da nešto zaradi, ali je to nedovoljno.
Na posljednjem poslu, plata mu kasni četiri mjeseca.
Pomoći sve manje
Kada su se četvorke rodile bilo je i pomoći i obećanja.
Međutim, iz godine u godinu, pomoći je bilo sve manje i danas je sporadična i mala.
Ove godine je čak bilo problema da djeca dobiju besplatne – korišćene udžbenike.
“A djecu je trebalo opremiti za školu. Mi ne možemo, kao druge porodice sa djecom, da računamo da će jedno dijete naslijediti obuću ili odjeću od starijeg brata ili sestre. Mi istovremeno treba da kupimo četiri para patika, četiri zimske jakne, farmerice, džempere i drugu odjeću. A sve porodice sa djecom znaju koliko je materijalno to teško”, priča Srđan i objašnjava da djeca i njihove potrebe rastu.
Iz godine u godinu, pomoći je bilo sve manje i danas je sporadična i mala
Ivana, Petar, Božidar i Vasilije prošle godine nisu išla na đačku ekskurziju, jer roditelji nisu imali novca da je plate.
Nemaju mogućnosti ni da odu negdje na odmor za vrijeme ljetnjeg ili zimskog raspusta.
Djeca su samo jedanput besplatno proveli dio raspusta na Ivanovim koritima.
Naučili da žive skromno
Porodici Mijušković su kazali i da nema pravo na MOP (materijalno obezbjeđenje porodice) - na pomoć države.
A da ne govorimo o tome da bi bilo normalno da im se omogući da koriste subvencioniranu struju, da se oslobode bar djelimično plaćanja komunalija, da Srđan koji je radan i kvalifikovan dobije posao.
Mijuškovići ne traže nikakav luksuz – naučili su da žive skromno – da se ne predaju i da ne pokleknu pred životnim teškoćama.
Dokaz za to su njihova njegovana, vedra i uspješna djeca.
Ali baš zato je vrijeme da država pomogne ovoj porodici - prije svega redovnim prihodima.
Rođeni 1. decembra
Prve četvorke rođene u Crnoj Gori Ivana, Božidar, Vasilije i Petar došli su na svijet 1. decembra 1999. godine u Podgorici.
Svjetlost dana ugledali su u roku od pet minuta, a ukupno su bili teški 7.770 grama.
Žive u Kumboru na hercegnovskoj rivijeri, a pohađaju Osnovnu školu “Ilija Kišić” u Zelenici. U Beogradu, 23. novembra 1999, rođene su četvorke u porodici Đonovića iz Ulcinja.
Bonus video:
