Za najbolje učenike i studente u narodu je ustaljeno mišljenje da njima sve ide lako kao od ruke, ali iza uspjeha Jelene Vučinić, studenta četvrte godine medicine koja je dobila nagradu Univerziteta Crne Gore za 2011. godinu za ukupan prosjek ocjena 9,99, stoji težak, mukotrpan rad i puno odricanja.
Ona kaže da je nagrada došla u pravo vrijeme, ali i pored obimnog i zahtjevnog gradiva kako godine odmiču sve joj je lakše i pronalazi se u medicini, najhumanijoj profesiji, kojoj želi ozbiljno da se posveti.
"Još od malih godina sam htjela da se bavim medicinom i kao djevojčica sanjala sam da budem ljekar. Bila sam dijete koje se nikada nije plašilo odlaska kod doktora, pa sam čak i izmišljala da me nešto boli samo da bih bila kod ljekara, priča o svojim prvim naznakama da bi se mogla jednog dana baviti medicinom."
U sedmom razredu osnovne škole počela je da se takmiči iz fizike, što se nastavilo kroz srednju školu.
"Postigla sam super rezultate i četiri puta zaredom sam bila prvak Republike. Svi su mislili da sam odustala od te ideje da se bavim medicinom, međutim, poslije svega toga, upisala sam medicinu", kaže ona.
Podrška porodice
Nagradu nije očekivala iako ima najveći prosjek na fakultetu, jer je mislila da veću težinu ima prosjek sa viših godina studija.
"Dosta vremena provodim učeći i prosto u tome pronalazim neku satisfakciju koja me tjera da idem naprijed"
Veliku podršku ima od porodice koja je podržavala, kako kaže, u svemu što je ikada radila.
"Dosta vremena provodim učeći i prosto u tome pronalazim neku satisfakciju koja me tjera da idem naprijed. Kad nisam na fakultetu onda sam kući i učim, ali i pored učenja smatram da svaka osoba može da se organizuje i pronađe neki hobi koji joj pomaže da se relaksira. U svemu treba naći mjeru, a moj hobi je muzika, kojom se bavim još odavno. Završila sam nižu muzičku školu u Nikšiću, svirala sam violinu, a poslije u srednjoj školi u gradskom orkestru svirala sam saksofon", priča Vučinićeva koja pjeva u rok bendu „Gaus“ što joj, kako ona kaže, lijepo dođe da se isprazni kroz muziku.
"Neko ode u teretanu, ja recimo odem na probu, uz osmjeh dodaje."
Težak početak
Bitni momenat kada je njen uspjeh u pitanju jesu predavanja i vježbe na kojima, ističe, upija sve što profesori predaju, a zatim kada dođe kući istražuje pozadinu svega.
Bitni momenat kada je njen uspjeh u pitanju jesu predavanja i vježbe na kojima, ističe, upija sve što profesori predaju
"Sjećam se svoje prve nedjelje na fakultetu i susreta s anatomijom, predmetom s kojim nisam imala susreta ranije. Jako teško mi je bilo da zapamtim sve te latinske nazive i ne znam koji su mi bili teži nazivi, na latinskom ili crnogorskom. Prve godine smo gledali puno bolesnih ljudi na vježbama, nekako mi je bilo teško, ali to je surova stvarnost. Pomislila sam kako ću sjutra morati svakodnevno s takvim ljudima i postavljala sam sebi pitanje gdje ja ne odoh na fiziku da se s brojkama igram, a ne da razmišljam", objašnjava ona.
Ali vremenom se navikla na to da će joj posao ljekara biti budući poziv, da želi da bude jedan kvalitetan stručnjak i da u svakom trenutku može da pomogne ljudima.
"Sve što učimo na fakultetu ima nekog smisla jer mogu da pomognem ukućanima, da im poslušam pluća, drugaricu ili nekoga da uputim, da pružim utjehu. Lijepo je, jer mogu da kažem ja to znam, to sam negdje pročitala", navodi ona.
Stipendija kao podsticaj
Medicina i kao nauka i profesija je oblast u kojoj čovjek može da ispolji maksimalno svoje potencijale, kazala je Vučinić, koja je od prošle godine stipendista Fondacije Lompar s Cetinja.
"Imala sam sreću da moj rad bude vrednovan, jer su ljudi uvijek prepoznavali to što radim do sada"
"To mi je veliki podsticaj, jer je to najveća stipendija koju neko može da dobije u Crnoj Gori. Imala sam sreću da moj rad bude vrednovan, jer su ljudi uvijek prepoznavali to što radim do sada. Boravila sam u CERN-u nedjelju dana 2008. godine, kao nagrada za sve te uspjehe na republičkim takmičenjima. To je bilo super, imali smo predavanja o fizici elementarnih čestica koja su nam držali saradnici nobelovaca“, priča o svom iskustvu.
Još ne zna kojom bi se oblašću bavila
Vučinićeva još uvijek ne zna kojom bi oblašću medicine željela da se bavi, a trenutno je interesuje patologija.
"Svake godine krenem s nekom idejom i onda odustanem, tako da nemam 100 odsto ideju šta je to čime bih se mogla baviti. Više se iskristalisalo šta neću, a mislim da ću se baviti naučnim radom i da će mi klinika biti na prvom mjestu, da ću biti ljekarka i da ću raditi s pacijentima. Prošle godine sam počela da se bavim naučnim radom na katedri za fiziologiju iz oblasti neurofiziologije i već sam branila jedan naučni rad na međunarodnom kongresu tako da mi se to sve mnogo dopalo. Radim na još jednom projektu i očekujem da učestvujem na još jednom kongresu", kazala je Vučinić, koja ne sumnja da će puno teorije, koje je naučila, moći kasnije primijeniti, jer je medicina, prema njenom mišljenju, primjenljiva nauka.
Bonus video:
