Podgorička hanuma Fahrija Mučić, jedna je od najstarijih osoba na Balkanu, po knjigama rođena je 5. septembra daleke 1902. godine, međutim, neke druge pretpostavke i tvrdnje drugih govore da je Fahrija rođena pred kraj 19.vijeka što znači da ako je taj podatak tačan, Fahrija bi mogla biti žena iz tri vijeka.
Fahri-hanuma rođena je u Podgorici i potiče iz ugledne porodice Ljaljević, a udata takođe u poznatoj i uglednoj porodici Mučić. Dobro pamti tursku vojsku, njene oficire i begove, borbe, njihovo povlačenje sa ovih prostora, staru Podgoricu. Svjedok je mnogih ratova, pamti borbe turske vojske kao mala djevojčica, Balkanske ratove, Prvi i Drugi svjetski rat ... a od devet država u kojim je živjela (Turska, Austro-Ugarska, Kraljevina Srba, Hrvata i Slovena, tri Jugoslavije, Srbiju i Crnu Goru) najbolje joj je „u današnju Crnu Goru“.
"Mi žene muslimanke u to doba bijasmo različite od drugih. Nosile smo zar i feredžu... sve je bilo drugačije“, priča Fahrija
Naginjući se povremeno da oslušne pitanja, kako bi što bolje i ljepše odgovarala na njih, u domu svoga sina Muhameda – Meda Mučića, koji je umro prije četiri mjeseca, prisjećala se svega što joj se izdešavalo u dugom vijeku.
„Mi žene muslimanke u to doba bijasmo različite od drugih. Nosile smo zar i feredžu... sve je bilo drugačije“, priča Fahrija i sjeća se da je osnovnu vjersku nastavu, mekteb, pohađala slušajući predavanja iz usta hafiza(znao Kur`an napamet) Sulejmana – Suke koja su, kako kaže, tekla kao med i ulivala znanje.
Udali je, ni pitali je nisu
Puno je toga i zaboravila, ali na podsjećanje snahe Beke i unuka Emila, veselo je pričala o tome kad se udavala.
„Sjećam se kao da je juče bilo. Nisu me ni pitali, muža rahmetli Ibrahima-Biša Mučića nisam ni poznavala, a mogli su me dati kome su htjeli, ali dobro je ispalo. Činila sam im se lijepa i mnogi su se otimali oko mene, ali me nisu dali drugom“, kaže Fahrija.
Kada se udavala nije bilo mnogo auta, ali su za nevjestu našli i kolika je velika svadba bila, cijela Podgorica je bila na noge.
Ima 24 unučadi, mnogo paraunučadi, dvoje čukununučeta, od šest sinova koliko je imala četiri su joj umrla, a dva u isti dan.
„Slušala sam uvijek i nisam se svađala ni živa čula, a svakoga sam u Crnu Goru čekala i dočekala“.
Kako se nekad živjelo, a sjeća se kralja Nikole i Tita, govori da gladan niko nije bio, ali se sada najbolje živi.
Ima 24 unučadi, mnogo paraunučadi, dvoje čukununučeta, od šest sinova koliko je imala četiri su joj umrla, a dva su umrla u isti dan.
„Sad mi je umro sin Muhamed, nagrdio me, mlad je umro, imao je 80 godina, mogao je još 30 da živi. Niko nije držao svoju majku kao rahmetli Medo, pazio me, bio je najbolji od sve djece“, ponavlja svaki dan, kaže unuk Emil.
Sada Fahrija živi sa snahom i petoro unučadi, od kojih su dvoje ljekari, unuk Emil je zlatar, jedna ćerka završila joj pravo, a druga ekonomiju.
Za muža Biša koji je rahmetli pet decenija kaže da je bio pošten čovjek, da ga je svako htio i svako ljubio.
Voli turske serije
Bio je jedan od najpoznatijih podgoričkih terzija, a njegovi najbliži kažu da je sa njim preminuo i taj zanat. Koret poklonjen Jovanki Broz izradile su Bišove majstorske ruke, baš kao i jaketu kraljice Elizabete...
„Osmoro đece sam mu rodila, šest sinova i dvije ćerke. Nikad mi nije tešku riječ reka`, ali sam mu ja svetinja bila“, sjeća se.
„Osmoro đece sam mu rodila, šest sinova i dvije ćerke. Nikad mi nije tešku riječ reka`, ali sam mu ja svetinja bila“, sjeća se.
Prati Fahrija televiziju, a najviše voli da gleda turske serije.
Snaha Beka za Fahriju kaže da je jako vrijedna i uredna žena, pametna kao da je završila fakultet iako ne zna da čita i piše.
„Čudo je od žene, svi je volimo i pazimo, ali i danas se ona popenje ponekad sam uz stepenice. Njene sestre su takođe prešle 100 godina, a to mora da je gen koji one imaju, jer su braća mlađi bili“, kazala je snaha, za koju Fahrija kaže da joj nikada nijednu grku riječ uputila.
Bonus video:
